Živimo u vremenu prepunom informacija i savjeta o dječjem razvoju. Ako spomenemo izloženost ekranima koja sasvim sigurno utječe na našu djecu, kao i na nas, informacije su raznolike. Posljednjih nekoliko desetljeća provedena su brojna znanstvena istraživanja koja su utvrdila povezanost ekrana i dječjeg razvoja, ali priroda te povezanosti je još uvijek dovoljno nejasna stručnjacima da široj javnosti nisu poznate konkretne upute. Cilj ovog teksta je pružiti relevantne, znanstveno utemeljene preporuke u vezi ekrana, u svrhu prevencije mogućih štetnih učinaka na razvoj komunikacije, jezika i govora.
Djeca usvajaju komunikacijske vještine, jezik i govor putem interakcija s okolinom. U najranijoj dobi okolinu čine primarni skrbnici, a količina i kvaliteta interakcije skrbnik-dijete utječu na djetetov razvoj. Ekrani mogu narušiti kvantitetu i kvalitetu interakcija između roditelja i djece. Kako? Vjerujem da svatko od nas intuitivno osjeća razliku u „,mentalnoj prisutnosti“ i „odgovorljivosti“ na dječje zahtjeve u trenucima kada jesmo ili nismo izloženi ekranima. I tu nema ničeg spornog, ekrani su neizostavni dio funkcioniranja odraslih osoba i dijete odrasta unutar takvog ekosustava. Ali sama svijest da nam mogu naškoditi je važna. Naš mozak je razvijen i koliko god ekrani mogu djelovati štetno na naše funkcioniranje (spavanje, koncentraciju…), oslanjamo se na stečene vještine samoregulacije i koliko toliko, „držimo pod kontrolom“ moguće štetne učinke.
Dječji mozak nije razvijen i ako su ekranska iskustva prisutna od najranije dobi, u velikoj svakodnevnoj količini, nije li logično da će se takav mozak razvijati drugačije od mozga djeteta koji se prvenstveno razvija prilikom interakcija sa živim, bliskim ljudima?
Istraživanjem u kojem je korištena objektivna mjera (Hutton i sur., 2020) snimanja mozga, utvrđene su promjene u strukturi bijele tvari kod djece koja su previše izložena ekranima (u kasnijem tekstu ću navesti što znači previše). Ta ista bijela tvar je povezana s razvojem jezika i predvještina čitanja i pisanja. Mnoga istraživanja su uspoređivala količinu svakodnevne izloženosti i dob početka izloženosti ekranima s rezultatima na jezičnim testovima (Bhutani i sur., 2023).
Pogađate li zaključke većine istraživanja?
Ekrani nisu zlo. Ali mogu imati dugoročno vrlo štetan utjecaj na dječji razvoj.
Kada, pod kojim uvjetima? Korištenje ekrana prerano (prije 18 mjeseci starosti), u prevelikoj količini (više od 1 sata dnevno u dobi od 18-24 mjeseca, više od 1 sat radnim danom i više od 3 sata vikendom u dobi od 2-5 godina ili više od 2 sata radnim danom u dobi od 6-17 godina), u trenucima netom prije spavanja ili tijekom hranjenja i bez roditeljske kontrole sadržaja; negativno utječe na mnoge razvojne domene.
Što ekrani čine djeci, ali i nama? Vrlo brzo povećavaju razinu dopamina u mozgu. Mnogi znanstvenici uspoređuju taj učinak s konzumiranjem kokaina. Koliko god to zvučalo kao pretjerivanje, ekrani imaju veliki potencijal za stvaranje ovisnosti. Ne postoji bolji primjer od „toddlera“ koji doživljava tantrum jer smo ugasili peti crtić po redu. Ta ovisnost se puno lakše stvara u nerazvijenom mozgu, a znamo da nas lako obuzme i u odrasloj dobi. Začarani krug s ekranima u predškolskoj dobi izgleda nekako ovako: Što više ekrana dijete gleda, to ih više traži i to burnije reagira kad ih ugasimo. Nepoželjna ponašanja postaju sve češća i uslijed roditeljske nemoći i sveopćeg umora, smirujemo ih ekranima. Smanjuje se djetetov interes za druge oblike aktivnosti jer mu malo što može brzo izazvati toliku količinu dopamina kao ekrani. Djetetov smanjeni interes dovodi do potrebe za našim većim angažmanom, a svi znamo da slobodnog vremena imamo jako malo. I tako se krug zatvara.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tek kada osvijestimo moguće posljedice možemo čuti i konkretne savjete o prevenciji te ih primijeniti. Odgovor nije “ukloniti ekrane”. Osobno vjerujem da nema koristi od restriktivnih uputa bez nuđenja konkretnih savjeta.
Savjet broj 1: Video razgovori s djetetu bliskim ljudima su DOZVOLJENI u svakoj dobi jer se smatraju oblikom socijalne interakcije. Kada imamo potrebu za distrakcijom koju ekrani omogućuju, bilo bi super da posegnemo za video pozivom ili djetetovim vlastitim fotografijama/snimkama.
Savjet broj 2: Negativan učinak ekrana možemo značajno smanjiti ako smo MI ti koji UVIJEK biramo sadržaj. Dijete predškolske dobi može birati, ali samo između onog sto mi odobravamo. Roditelji odlučuju ŠTO, KADA i KOLIKO dijete gleda. Nije poželjno da dijete predškolske dobi samostalno bira sadržaj, ne samo zbog vrste nego i zbog mogućnosti učestalog prebacivanja s jednog sadržaja na drugi.
Savjet broj 3: Jedan od načina značajnog smanjenja negativnog učinka je zajedničko KOMENTIRANJE sadržaja. Pitati dijete da “prepriča” što je vidjelo. Ekrani mogu obogatiti rječnik, ali jezičnu funkcionalnost tom rječniku daje isključivo interakcija s odraslom osobom.
Savjet broj 4: Krenimo od SEBE. Osvijestimo koliko vremena mi kao odrasli provodimo pred ekranima i koliko od tog vremena nas dijete vidi. Mi smo model. Koliko je to moguće, smanjimo vlastito izlaganje ekranima. Općenito, ali ponajviše pred djecom.
Ekranske sadržaje je moguće koristiti i za poticanje razvoja komunikacije, jezika i govora. Nije problem u samim ekranima već u načinu na koji pretjerana izloženost od prerane dobi utječe na kvalitetu i kvantitetu preostalih aktivnosti i interakcija između djeteta i skrbnika. Svi imamo dane kada smo obiteljski preopterećeni i ekrani nas „spase“. Ako većinu vremena dijete provodi u slobodnoj igri i/ili u interakciji s nama bez ekrana (zajedničkom obavljanju kućanskih poslova, čitanju slikovnica i bilo kojem obliku zajedničke igre), takvi dani neće nikome naškoditi. Kao i u svemu, tajna je u odmjerenosti koja proizlazi iz dobre informiranosti.
Više savjeta i konkretnih preporuka o ekranima možete pronaći i na logopedskom profilu @mama_logoped_logo2go.
Fotografije: FreePik
LITERATURA:
Bhutani, P., Gupta, M., Bajaj, G., Chandra, R., Satapathy, S.S., Ray, S. (2023). Is the screen time duration affecting children’s language development? – A scoping review. Clinical Epidemiology and Global Health. 25
Hutton, JS., Dudley J., Horowitz-Kraus, T., DeWitt, T., Holland, SK. (2020). Associations Between Screen-Based Media Use and Brain White Matter Integrity in Preschool-Aged Children. JAMA Pediatr. 2020 Jan 1;174(1)
