„Malim“ trenutcima do istinske povezanosti – snaga zajedničkih obroka
U današnjem ubrzanom ritmu obiteljski obroci često postaju tek još jedna točka na popisu obaveza – pripremiti, poslužiti, pojesti, počistiti. Ali upravo ti trenuci, koji se na prvi pogled mogu činiti nebitnima, nose nose onu „tajnu“ izgradnje odnosa između roditelja i djeteta. Malim, svakodnevnim trenutcima tijekom obroka stvaramo prostor za emocionalnu povezanost, razvoj povjerenja i osjećaja pripadnosti. S tobom dijelim tri ključne stvari koje će ti biti baza za povezivanje uz obroke. To su držanje podjele odgovornosti, korištenje malih trenutaka za povezivanje te micanje fokusa s hrane jednom kada obrok počne.
1. Držanje podjele odgovornosti – temelj obroka s povjerenjem
Koncept podjele odgovornosti u hranjenju, koji je razvila nutricionistica Ellyn Satter, nudi pristup hranjenju djece prema kojem je roditelj zadužen za jedan dio, a dijete za drugi i svatko od njih bi se trebao držati svog dijela odgovornosti. Prema tom modelu, roditelj odlučuje što, kada i gdje se jede, dok dijete odlučuje koliko će pojesti, što će od ponuđenoga jesti i hoće li uopće jesti. Naizgled je ovaj koncept jednostavan, ali u praksi ovaj zahtijeva puno povjerenja – kako u dijete, tako i u sam proces. Kada roditelj prestane vršiti pritisak na dijete da jede određenu količinu hrane ili da pojede „barem još tri zalogaja“, dijete razvija zdrav odnos prema hrani, ali i prema vlastitom tijelu. S ovakvim pristupom obrocima djetetu šaljemo zaista snažne poruke: „Vjerujem ti. Znam da ćeš znati kada si gladan i kada si sit.“ Ovako ne samo da poštujemo djetetovo tijelo i potičemo ga da sluša urođene osjećaje za sitost i glad, nego i gradimo duboko povjerenje između nas. Ako dijete odbije ponuđeno, važno je ostati smiren i vjerovati njemu i procesu. Tako zapravo radimo na istinskom povezivanju s djetetom i građenju povjerenja ne samo za vrijeme obroka, nego i općenito.
2. Male prilike, velika povezanost – snaga usputnih razgovora
Obroci su rijetke prilike između poslova, vrtića, škola, treninga i aktivnosti kada se članovi obitelji nalaze zajedno. I dok je ovdje na prvu glavni fokus unos hrane, važno je sjetiti se da su obroci puno više od toga – oni su mjesto za razgovor, dijeljenje, povezivanje, učenje. Upravo u tim malim, svakodnevnim obrocima krije se prostor za dublju povezanost i jako je pametno koristiti ih od samih početaka djetetovog boravka za stolom. Jednostavna pitanja poput „Koji ti je bio najzabavniji dio dana?“ ili „Je li se dogodilo nešto zabavno?“ ili „Je li te nešto rastužilo?“ mogu pokrenuti dublje razgovore i potaknuti dijete da se otvori i podijeli kako se zaista osjeća. Ne mora svaki razgovor biti velik ili dovesti do nekih ogromnih spoznaja – često su upravo ti naizgled nebitni trenuci oni koji grade vaš odnos na čvrstim temeljima punim povjerenja. Dijete koje osjeti da roditelj tijekom obroka pokazuje iskreno zanimanje za njegov dan, mišljenja i osjećaje, lakše će se otvarati i u drugim situacijama i dugoročno će biti veća vjerojatnost da taj odnos nastavi biti takav. Ovo ne znači da u svakom obroku moraš poticati „ozbiljne“ razgovore. Bit svega je taj osjećaj povezanosti. A nekad je za njega dovoljna i tišina, ukusan zalogaj i osmijeh.
3. Micanje fokusa s hrane – jednom kad obrok počne
Roditelji često, sigurna sam iz najbolje namjere, usmjere cijelu pažnju na to što i koliko dijete jede. No takav fokus može stvoriti napetost za stolom, opterećivanje količinama, stalno mjerenje i brojanje te ne ostavlja puno prostora za povezivanje.
Ovdje je dobro vratiti se podjeli odgovornosti i zaista prihvatiti da kad hrana jednom dođe za stol, za nju je odgovorno dijete. I kada to zaista primjenjuješ, bit će puno lakše fokus preusmjeriti na razgovore i odnos. No postoji razlog zašto ovoliko naglašavam – jednom kada obrok počne. Prije samog obroka itekako je važno staviti fokus na hranu i razmišljati o tome je li nutritivno bogata i hoće li djetetu donijeti ono što mu je potrebno za rast i razvoj. Ovdje je samo bitno napraviti tu granicu i o samoj hrani razmišljati prije obroka te jednom kada ona bude poslužena, u potpunosti se fokusirati na svoje jelo i odnose za stolom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U roditeljstvu, veliki trenuci kao što su rođendani, praznici, posebna putovanja često dobiju najviše pažnje i to je posve normalno. No jako mi je važno naglasiti da ti trenuci nisu ono što će graditi vaše odnose iz dana u dan. To će raditi oni mali, svakodnevni, obični trenuci kao što su obroci. Ne postoji bolje mjesto i vrijeme za svakodnevno povezivanje s djetetom od njih jer:
• su neizostavan dio svakodnevice i to nekoliko puta u danu
• nas i fizički povezuju pa zašto ih odmah ne iskoristiti za ovo dublje povezivanje
• nema jednostavnijeg načina za pokazati “brinem o tebi” od ponuđenog obroka
Zato je zaista dobro koristiti ih iz dana u dan, od djetetovih prvih obroka i tako graditi temelje za istinsku povezanost. Za tebe koja želiš imati ovakve trenutke iz dana u dan kreirala sam izazov „Zalogaj zajedništva“ u kojem ćeš se kroz 30 dana povezivati sa svojim djetetom i naučiti i zašto je to toliko važno i dobiti točne alate i smjernice kako to napraviti.
Izazov te čeka OVDJE.
A ako si na samom početku djetetova putovanja s hranom i želiš već za vrijeme dohrane stvarati ovakve temelje, pozivam te u program „Dohrana s povjerenjem“ u kojem te čeka sve o dohrani na jednome mjestu!
