Živimo u vremenu prepunom informacija i savjeta o dječjem razvoju. Isto tako živimo u vremenu rapidnog povećanja učestalosti teškoća u nekom razvojnom aspektu. Zašto je to tako? Izmišljaju li logopedi i stručnjaci sličnog profila probleme tamo gdje ih nema? Kratko i jasno – ne. Ako nekoga zanimaju teorije o uzrocima, na internetu su svima dostupni znanstveni članci i toplo preporučam da u takvim izvorima potražite odgovore. Znanje uistinu je moć, a prevencija je ključ zdravlja.
Koje su to logopedske ključne, potencijalno preventivne informacije?
- Dijete se razvija putem interakcija sa svojom okolinom. Od rođenja je potrebno obraćati se djetetu, pjevušiti, odgovarati na njihovo gugutanje, imenovati naše i njihove radnje i predmete koje dijete primjećuje. Od najranije dobi možemo poticati komunikacijski razvoj korištenjem gesti i razgovarati s djetetom puno prije pojave govora.
- Govor upućen bebama je instinktivno drugačiji, pojednostavljen, sadrži kraće rečenice i frekvencijski je viši i naglašeniji, ali tepanje u smislu iskrivljavanja riječi („cunce“ umjesto „sunce“) nije poželjno jer dijete usvaja govor imitacijom.
- Žvakanje krute hrane je vrlo često povezano s razvojem govora. Djeci je kruta hrana nužna i ukoliko se u bilo kojoj, pa i najranijoj dobi uoče problemi sa žvakanjem potrebno je potražiti savjet stručnjaka i pratiti djetetov razvoj.
- Postoje razvojni miljokazi za razvoj komunikacije, jezika i govora koji su dobiveni kao rezultat mnogih znanstvenih istraživanja. Miljokaz je “nešto što većina djece u određenoj dobi može”. Dostupni su na internetu i ukoliko primijetite da Vaše dijete u nečemu kasni, nikada nije rano potražiti savjet stručnjaka. Postoje miljokazi i za kvalitetu izgovora, u kojoj dobi se očekuje da dijete pravilno izgovara određeni glas. Generalno pravilo bi bilo da u dobi od dvije godine dijete može biti razumljivo samo roditeljima, ali već iza trećeg rođendana očekujemo da je govor dovoljno razumljiv široj okolini. Da bi se to dogodilo dijete ne treba imati pravilan izgovor svih glasova u toj dobi, ali ako recimo nema glas „K“ potrebno je potražiti savjet stručnjaka.
- Većina djece izgovori prvu riječ sa značenjem (npr. riječ “mama” koja je upućena uvijek i isključivo samo mami) između 10 i 14 mjeseci. U dobi od 18 mjeseci većina djece govori 50ak riječi u koje ubrajamo i riječi poput “da”, “ne” i onomatopeje poput “mu” za kravu. Nakon 2. rođendana većina djece koristi rečenice, počevši od dvočlanih (npr. Mama dođi) do dužih iskaza.
- Ukoliko se u dobi od godina dana dijete ne odaziva na ime, teško održava kontakt očima, igra se stereotipno (npr. opetovano slaže autiće u nizu i uzruja se pri pokušaju promjene igre), pretjerano je osjetljivo na buku, svjetlost, određene teksture, maše ručicama prilikom uzbuđenja i/ili primjećujete da vas ne razumije (ne slijedi vaše naloge poput “Donesi mi cipele i jaknu” i određenu regresiju u smislu da je dijete nešto prije znalo/govorilo pa prestalo; potrebno je potražiti savjet stručnjaka ODMAH.
- Ukoliko dijete govori na stranom jeziku, ali ne i na materinjem, a nitko od užih članova obitelji nije izvorni govornik tog stranog jezika, to NIJE znak naprednog razvoja već najčešće razlog za zabrinutost.
- Predvještine čitanja i pisanja se NE razvijaju u godini prije polaska u školu. Razvijaju se od najranije dobi i puno su više od poznavanja slova i slovkanja. Postoji pet predvještina koje očekujemo u prvom razredu: uredan opseg rječnika, uredne vještine pripovijedanja, uredna razina znanja o tisku i uredna razina tzv. „fonološke svjesnosti“ uz poznavanje slova (ne pisanje slova nego imenovanje) koje nije nužno, ali može olakšati usvajanje čitanja i pisanja. „Slovkanje“ se zapravo zove fonemska analiza i predstavlja zadnju razinu fonološke svjesnosti. Dakle, da bi dijete moglo „slovkati“ postoje razine kojima treba ovladati prije; prepoznavanje i stvaranje rime, spajanje i rastavljanje riječi na slogove, rastavljanje rečenice na riječi, izdvajanje prvog pa zadnjeg glasa u riječi te spajanje glasova u riječ (npr. Kad ja kažem M-I-Š što sam rekla?). Preskakanje razina dovodi do nedostatno razvijene fonološke svjesnosti što vrlo često uzrokuje teškoće u čitanju i pisanju. Danas imamo mnogo izvora zadataka za poticanje predvještina čitanja i pisanja, uključujući i odlične vježbenice poput „Iz vrtića u školu“ koju su osmislile dvije logopedice.
- Ekrani nisu zlo. Ali mogu imati dugoročno vrlo štetan utjecaj na dječji razvoj. Kako? Korištenje ekrana prerano (prije 18 mjeseci starosti), u prevelikoj količini (više od 1 sata dnevno u dobi od 18-24 mjeseca, više od 1 sat radnim danom i više od 3 sata vikendom u dobi od 2-5 godina ili više od 2 sata radnim danom u dobi od 6-17 godina), u trenucima netom prije spavanja ili tijekom hranjenja i bez roditeljske kontrole sadržaja; negativno utječu na mnoge razvojne domene. Ako smo svjesni mogućih posljedica onda moramo znati kako ih možemo prevenirati. Odgovor nije “ukloniti ekrane”. Osobno vjerujem da nema koristi od restriktivnih uputa bez nuđenja konkretnih savjeta pa krenimo.
* Video razgovori s djetetu bliskim ljudima su dozvoljeni u svakoj dobi jer se smatraju oblikom socijalne interakcije. Kada imamo potrebu za distrakcijom koju ekrani omogućuju, bilo bi super da posegnemo za video pozivom ili djetetovim vlastitim fotografijama/snimkama.
*Negativan učinak ekrana možemo značajno smanjiti ako smo mi ti koji uvijek biramo sadržaj. Dijete predškolske dobi može birati, ali samo između onog sto mi odobravamo. Roditelji odlučuju ŠTO, KADA i KOLIKO dijete gleda.
*Sljedeći način značajnog smanjenja negativnog učinka je zajedničko komentiranje sadržaja. Pitati dijete da “prepriča” što je vidjelo. Ekrani mogu obogatiti rječnik, ali jezičnu funkcionalnost tom rječniku daje isključivo interakcija s odraslom osobom.
*Krenimo od sebe. Osvijestimo koliko vremena mi kao odrasli provodimo pred ekranima i koliko od tog vremena nas dijete vidi. Mi smo model. Koliko je to moguće, smanjimo vlastito izlaganje ekranima. Općenito, ali ponajviše pred djecom 🙂
- Ultimativni savjet za poticanje razvoja komunikacije, jezika i govora je vrlo jednostavan: od rođenja, svakodnevno razgovarajte s djecom i čitajte kvalitetne slikovnice. Ultimativni savjet za prevenciju teškoća je još jednostavniji: Ne postoji dob u kojoj je prerano potražiti savjet stručnjaka. Pravovremena rana intervencija kroz savjetovanje roditelja može prevenirati potrebu za direktnim terapijskim radom. Iskoristimo ju!
Ukoliko nemate logopeda u blizini, na društvenim mrežama je moguće pronaći i besplatno online savjetovanje. Imajte na umu da su liste čekanja vrlo dugačke, čak i u privatnim kabinetima te ako ste zabrinuti uistinu nikad nije prerano potražiti pomoć.
