Logopedi su stručnjaci koji rade na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju te terapiji poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije te poremećaja oralno-laringealnih funkcija u osoba svih dobnih skupina. Ali u široj javnosti, najčešće možemo čuti da su logopedi oni koji popravljaju nepravilan izgovor glasova. Dislalije ili poremećaji izgovora uistinu jesu najučestaliji problem u predškolskoj dobi s obzirom da se pojavljuju kod 20 do 30 % djece. Dakle svako četvrto dijete treba logopedsku pomoć u vidu korekcije izgovora. Postoje tri vrste artikulacijskih teškoća; omisije, supstitucije i distorzije odnosno dijete može određeni glas izostavljati, zamjenjivati s nekim drugim glasom ili ga može nepravilno izgovarati. U hrvatskom jeziku postoje različiti poremećaji izgovora, a najčešći je sigmatizam. Glasove S, Z, C, Č, Ć, Š, Ž, DŽ i Đ djeca često mijenjaju glasovima T i D, ali samo…
što logopedi žele da svaki roditelj zna?
Živimo u vremenu prepunom informacija i savjeta o dječjem razvoju. Isto tako živimo u vremenu rapidnog povećanja učestalosti teškoća u nekom razvojnom aspektu. Zašto je to tako? Izmišljaju li logopedi i stručnjaci sličnog profila probleme tamo gdje ih nema? Kratko i jasno – ne. Ako nekoga zanimaju teorije o uzrocima, na internetu su svima dostupni znanstveni članci i toplo preporučam da u takvim izvorima potražite odgovore. Znanje uistinu je moć, a prevencija je ključ zdravlja. Koje su to logopedske ključne, potencijalno preventivne informacije? Dijete se razvija putem interakcija sa svojom okolinom. Od rođenja je potrebno obraćati se djetetu, pjevušiti, odgovarati na njihovo gugutanje, imenovati naše i njihove radnje i predmete koje dijete primjećuje. Od najranije dobi možemo poticati komunikacijski razvoj korištenjem gesti i razgovarati s djetetom puno prije pojave govora….
majka troje djece dala otkaz i prekinula porodiljni – danas radi ono što voli
Marija Hubak majka je troje djece koja je odlučila hrabro slijediti svoje snove, a njezina djeca su joj u tome bila velika inspiracija. Ovo je njena priča. Prije svega, možemo krenuti s upoznavanjem. Moje ime je Marija, supruga sam i majka troje djece. Ono što šokira sve kada me vide su moje godine, 31. kuca na vrata, a moje lice to ne govori, oni koji me ne poznaju bi mi dali tek 25. Onda kada im kažem da imam troje djece koje sam rodila u 4 godine, dakle najstariji sin ima 4,5 godine, srednja curica napunila 2 godine, a najmanja puni uskoro godinu dana. I onda uvijek nakon toga slijedi ona poznata, ma izdrži još malo, tamo za 5 godina ti bude pjesma. Uh, što me ta rečenica počela živcirati,…
kada je pravo vrijeme za javiti se logopedu?
„Pusti dijete na miru, propričat će, i moj je bio isti takav!“, „Pretjeruješ i nepotrebno se brineš, još je mali. A i znaš da su muška djeca malo lijena.“, „Isti je svoj otac, on je bio takav kao dijete pa evo ga, priča sasvim normalno.“. Ovakve i slične rečenice često čujem u parku, pročitam na forumima ili u raznim grupama. I s jedne strane, doista nije potrebno pretjerivati, ali s druge strane, ovakve izjave mogu dovesti do veće štete nego koristi. Kako je to moguće?! Svako dijete je individua za sebe. Ne možemo ga uspoređivati s drugim djetetom, ne možemo ubrzati njegov razvoj, jer ono ima svoj tempo i mi to trebamo poštovati. Koliko god su prethodne izjave dobronamjerne, toliko znaju zamaskirati pravi problem. Dijete od 24 mjeseca nije „lijeno…
