
Plesom oko šipke bavim se već preko petnaest godina. Nikad nisam bila u atletskom pole danceu, niti težila velikim elementima. Ono što me prvo privuklo jest osjećaj seksipila koji sam imala kad sam se kretala oko šipke i plesala polagane kružne pokrete.
Sjećam se da se tada taj pokret zvao S Faktor i čim sam probala, znala sam da sam na pravom mjestu. Bila sam tada u svojim dvadesetima i bila sam daleko od razumijevanja što sve kretanje u polaganom kružnom plesu, a kasnije i sve ostalo što dolazi, može donijeti ženi. Meni je donosilo zabavu, prijateljstva i osjećaj slobode koji mi je nedostajao.
Otkad znam za sebe plešem, ali taj pokret me oslobodio ljepote mog plesa, zavođenja nekoga pokretom i skrivanja moje istinske „plesne“ prirode. Kad sam plesala – bila sam ja. Neko vrijeme sam više trčala po dvorani nego plesala, kao da je sve ono što sam prošla u svojem djetinjstvu i adolescenciji htjelo van iz mene.
S vremenom sam se educirala za instruktoricu, a onda i otvorila svoj studio. I tada, obzirom na svoju mladost i još uvijek nezrelost, nisam znala do kuda može doseći pokret. Da senzualnost i seksipil donose samo neki površinski sloj, koji kad žena osjeti potpuno slobodno, a zatim oljušti, postaje duboki ocean svega što žena može biti i što ona zapravo jest.
I divlja i mirna, i nježna i gruba, i snažna i slaba, i seksi i senzualna, i moćna i nemoćna, i muške i ženske energije.

I tako je nastao Body and Emotions. Kao prostor koji nudi ženama priliku da se ogole. Da kroz svoju ženskost postanu cijele. I ta ženskost nema formu jednaku za sve, svaka je drugačija. Zaboravite one priče kojima nas hrane – nježno, pristojno i namontirano žensko. Žensko može biti sve to, ali i još puno toga. Žensko je u tijelu. Žensko nema kućicu u koju se može gurnuti i zatvoriti poklopac.

Budući da često čujem žene kako kažu da nas prate već nekoliko godina, ali nikako se odvažiti, pitala sam svoje žene, koje plešu u Angelsu, s kojim su se predrasudama one susrele ili koje su same imale kad je u pitanju ples oko šipke, ali i ples u Angels Body and Emotions.
Evo što su rekle da su čule ili mislile:
Nije to za mene, ja sam prestara.
Doživljaj plesa oko šipke najčešće se povezuje s atletski građenim i često mlađahnim ženama koje izvode žestoke akrobacije. Stoga se stvorila neka stigma da je to za curice. Jest, za curice može biti, ali pravu dubinu ovog pokreta razumiju zrelije žene. Najveći benefit plesa u našem studiju pronalaze žene u tridesetim, četrdestim i pedesetim godinama (pa i starije)
Nije to za mene, nisam ti ja seksi.
Naravno da pokret koji izvode žene koje plešu neko vrijeme prvenstveno djeluje seksipilno. Zato jer su to kružni i polagani pokreti, ali i zato jer su to žene slobodne u svom kretanju i sigurne u svoje tijelo. Seksualnost je puno više od seksipila koji pokazujemo na van. I ona se može buditi samo pokretom – ona je životna energija. Zato, ne, ne moraš se osjećati seksi da bi plesala.
Nije to za mene, nisam u formi.
Najčešća predrasuda s kojom sam se ja susrela u razgovoru sa ženama. Nisam dovoljno u formi, dovoljno zgodna ili dovoljno privlačna da bi došla. Vjerujte mi da se osjećaj ljepote i privlačnosti razvija pokretom i kroz tijelo i mi to sve dobro znamo probuditi u ženama. Jer i mi same nismo uvijek zadovoljne pogledom na svoje lice i /ili tijelo u ogledalu, ali zato osjećamo duboko zadovoljstvo i ljepotu kao emociju. I to se onda na van i vidi.
Nije to za mene, predebela sam.
Još jedna česta predrasuda, koju čak i najbolje razumijem. Kao prvo, društvo nam je ispralo mozak da žena s viškom kilograma ne može biti privlačna, zadovoljna i senzualna. Što je gola laž jer taj osjećaj o kojem pričam nema nikakve veze s kilogramima. Kao drugo, ako razmišljamo o plesu oko šipke kao isključivo elementima u kojima visimo naglavačke držeći se malim prstom, logično da smatramo da je višak kilograma „kontraindikacija“. No u Angelsu elementi oko šipke prate tvoj razvoj i kako ti osjećaš svoje tijelo – treninzi razvijaju tvoju unutarnju snagu i povjerenje u tijelo, bez obzira na kilograme i ti postepeno izvodiš elemente koje i kada i kako možeš.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nije to za mene, vi ste kao neka sekta.
Kad uđeš u studio ili gledaš neke od videa vidiš štikle, kratke hlačice i hrpu žena koje su uvjerene da su pronašle sveti gral. Normalno da ti izgledamo kao sekta na prvu. Ali kad dođeš, polako osjetiš da to što si vidjela kao sektu nije ništa drugo već zajednica žena koje se međusobno podržavaju. Simple as that.
Sramim se.
U svijetu u kojem se žene seksualizira, a istovremeno osuđuje njihova seksualnost, sramiti se je potpuno normalno. Sram je taj otpor koji na kraju postane tvoj najveći poguranac jer shvatiš da tvoje tijelo nije nešto čega se trebaš sramiti. Kakvo god ono bilo. I do toga dolaziš polako, poštujući svoje granice, tempom kojim ti možeš.
Nemam ja vremena za to, imam djecu.
„Lako za tebe, dok još možeš bit neozbiljna, kad krene ozbiljan život onda ti to i ne padne na pamet.“ – Ovo je realan komentar koji je dobila jedna žena koja pleše kod nas. Rekla bih samo – da, kad krene „ozbiljan“ život upravo ono što ti treba jest pokret, muzika, radost i ženska zajednica. Možda više nego ikad u životu. I sve to dobiješ u terminu jednom tjedno što je najčešće (ipak) izvedivo za većinu nas.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ne znam plesati, nikad nisam znala.
Ovo je jednostavno. Ne moraš plesati. Samo se krećeš. Nema brojanja, nema forme koju moraš intenzivno pratiti i nema ritma. Ne plešeš, učiš se drugačije kretati. Stoga su i one koje plešu cijeli život i ti koja nikad nisi na istoj početnoj crti.
Imam celulit, nisam savršena, ne želim nositi hlačice.
Da se ponovim – plešemo u polumraku, nema ogledala, druge žene isto nisu savršene? Ili da ti objasnim da prvo nekoliko mjeseci pleše u tajicama ili trenirci? Ili da ti pak kažem da ja na slici vidim svoje bore, ali je uvijek objavim jer znam da drugi vide moje oči koje sjaje i moj veliki osmijeh? Odaberi.
Što će reći muž/roditelji/ djeca?
Svašta. Reći će svašta. Jer svatko ima svoju percepciju slobodne žene i skoro svatko misli da ima pravo nešto komentirati. Ja te potičem da plešeš i da o tome vrištiš na sav glas, ali isto tako možeš i šutjeti. To može biti i tvoja mala tajna ako ti je lakše. Dok ti ne osvijestiš svoje predrasude, baciš ih u smeće i odlučiš biti svoja do kraja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nadam se da sam ti sad srušila sve argumente protiv. Ako ih još imaš, naći ćemo kontru. A ono što uvijek možeš je doći, probati bez obaveze i donijeti informiranu odluku.
Više informacija potraži OVDJE ili nam se javi putem maila: maja.z@angels.com.hr

