Ozbiljno preporučaš Maroko obiteljima s djecom? Koliko je tamo sigurno? Prljavo je? Je li vas bilo strah? Kako je mala reagirala?… sve su to samo neka od pitanja koja su mi postavljena nakon povratka iz Maroka. I da, ozbiljno mislim da je Maroko divna prilika za okusiti nešto potpuno drugačije od svijeta koji nas okružuje, a da je blizu i lako dostupno. Ipak, mislim da nije za svakoga.
„Nema joj dražeg nego ušetati dok se tuširam i pitati nešto mudro poput: “zašto su tvoje cice manje od bakinih”. Dogodilo se. Ne izmišljam. Tada ti i najtopliji tuš postane hladan.“
Cice, Bali, čokolino, Tajland, pa malo o porodu, pa malo o Filipinima. Redovito se, u virtualnom svijetu, s ispadanja sluznog čepa, njegove teksture, boje i mirisa prebacujem na plaže Sejšela ili Maldiva. Tako nekako izgleda moj Facebook feed. Reklo bi se – lijep je to život. Bez velikih problema. I bio bi. Da su žene normalne. Ali nisu. Materemi. Nešto je generalno krenulo u krivom smjeru.
Prosinac je nekako idealno vrijeme za zbrajanje i oduzimanje svega što nam je godina na izmaku donijela. Zbrajam solidno, oduzimam nešto slabije, ali sve u svemu, 2017. ću pamtiti po dobrome. A nešto sam usput i naučila… Ne kažu uzalud da na putovanjima učiš… O drugim kulturama. Povijesti. Kuhinji. Umjetnosti. Razlikama. Sličnostima. Učiš. O svemu. A najviše o sebi.
Došli smo na aerodrom prvi. Nas troje. Mama, tata i šestogodišnji curetak. Čekamo ostatak ekipe. Napokon stižu. Vidno uznemireni. Starija je mala već danima na antibiotiku, a mlađa je upravo pod temperaturom. Kratkim vijećanjem zaključujemo da će, dok mi stignemo do Japana, ozdraviti. U avionu će mirovati više nego da ostane doma s nonom i nonićem, uvjeravamo jedni druge. Priznajem, muči nas onaj crvić, što ako zakuri u zraku. Putna apoteka je tu, ali što ako… Uglavnom, nije, bez brige. Kako smo i predvidjeli, u Japan je stigla zdrava i spremna za istraživanje novog svijeta. Baš kao i svi mi.