U MAROKU S DJECOM

Ozbiljno preporučaš Maroko obiteljima s djecom? Koliko je tamo sigurno? Prljavo je? Je li vas bilo strah? Kako je mala reagirala?… sve su to samo neka od pitanja koja su mi postavljena nakon povratka iz Maroka. I da, ozbiljno mislim da je Maroko divna prilika za okusiti nešto potpuno drugačije od svijeta koji nas okružuje,  a da je blizu i lako dostupno. Ipak, mislim da nije za svakoga.

Arapske zemlje su drugačije. Prošla sam ih nekoliko, sve su manje više slične. Kad podvučeš crtu, ili ih voliš ili ih ne voliš. Mi ih volimo. Kaotične su. Glasne. Intenzivne. Plodno su tlo za kulturološki šok. Puno toga nećeš razumjeti. Jednostavno moraš znati gdje ideš. Moraš biti otvoren prema novome i nepoznatome, koliko god ti neshvatljivo bilo. Ali ako se prepustiš,možeš itekako uživati. 

Maroko je bila prva arapska zemlja u koju sam vodila dijete. Znala sam otprilike što nas očekuje, pripremili smo se na sve moguće varke, jer… budi siguran da će te pokušati prevariti na puno načina.. Ako ne dođeš baš k`o padobranac, velike su šanse da iz svega izađeš kao pobjednik. Mi definitivno jesmo ?

(Na što posebno obratiti pažnju, o cijenama, smještaju… pročitaj OVDJE)

Koliko je tamo sigurno?

Proveli smo u Maroku deset dana. Pet potpuno sami, pet na privatnoj turi od Marakeša do pustinje i natrag. Cijelo smo se vrijeme osjećali potpuno sigurno. Smatram da su Marokanci vrlo gostoljubiv narod, a kao dodatni plus stavljam im veliku ljubav prema djeci. Lara je bila tretirana kao zvijezda gdje god smo se pojavili.

Ne znam je li zbog toga što sam bila s obitelji ili im jednostavno nisam atraktivna, ali ni ja kao žena nisam doživjela nikakve neugodnosti kojih u arapskim zemljama itekako imaUEgiptu sam kotirala puno bolje. Marokancima se valjda nisam sviđala ? Ne razumijem. A tako sam super. ?

Na što pripaziti?

  • Ulice medine su izrazito uske i prometne – pazite na osobne stvari, a djecu uvijek držite čvrsto za ruku, s vaše desne strane. Ovaj dio može biti nezgodan s todlerimakoji vole trčkarati i otimati se.
  • Kad kažem da vole djecu, mislim na to da im pridaju puno pažnje. Grle ih, nosaju, tepaju… ako ti smeta da ti netko dira dijete, nije ovo zemlja za tebe

Prljavština i higijena

Ako si onaj tip roditelja koji u svemu vidi bakterije, a mokre maramice su ti od rođenja djeteta najbolji prijatelji, Maroko, kao ni većna ostalih arapskih zemalja, možda nisu pravi odabir. Jednostavno se nećeš tamo ugodno osjećati.

Sve je prašnjavo, po ulicma ima blata, pijeska, smeća… S druge strane, toliko je lijepo da ti pamet svako malo stane. Svi riadi u kojima smo odsjeli bili su izrazito čisti. U 90 posto restorana u kojima smo jeli – a to su redovito bili neki jeftini, usputni, bilo je wc papira, pa čak i sapuna za ruke. Rola papira koju smo uzeli od doma, ostala je netaknuta. 

Ipak, nije to ona razina higijene na koju si navikao kod kuće. Ako ne možeš pregrmiti taj dio,biraj Europu za obiteljski odmor. Iako, nije ni to garancija čistoće, prema mojem iskustvu.

Hrana i piće

Ako imaš sreće i dijete ti voli cijeđene prirodne sokove najfinije na svijetu, mogu garantirati da nećete biti žedni. Ako nemaš sreće ili imaš baku koja ti dijete nauči na dodatno procijeđeni sok od naranče u kojem nema ni jedne jedine mrvice, onda će ti dijete piti vodu ili Coca Colu/Fantu i slična smeća koja inače ne dozvoljavaš. Ali na putovanjima često moraš obuzdati freak level majčinstva i dopustiti stvari koje doma ne bi.

Što se hrane tiče, puno je mesa na ražnjiću, kao i povrća pa je i naša nejelica nešto pojela u tih deset dana. Ako baš zagusti, tu je KFC, a većina djece voli pohanu piletinu pa imaš i tu opciju. Lari su se svidjele i pizze.

Za doručak se uglavnom poslužuju džemovi, maslac, sirni namaz, palačinke, peciva i voće…

Na što pripaziti?

  • Maroko je zemlja začina, neće svakom djetetu odgovarati kumin kojega ima skoro u svemu.
  • Nema dućana u klasičnom smislu, bar ih mi nismo našli, ali uspjeli smo kupiti Nuttellukoju je uvijek dobro imati. ?
  • Uvijek pij vodu iz boce. Izbjegavaj salate koliko god primamljivo izgledale. Pretpostavljam da su oprane u vodi koja se ne bi svidjela našoj probavi.
  • Prije putovanja uvijek je dobro baciti se na probiotike.

Pelene

Ako ideš s pelenašem, ne brigaj. Pelena ima na svakom uglu. Vise na štandovima. Nema potrebe da si zatrpaš kofer pelenama. Kupi tamo.

Zanimacija za klince

U Marakešu postoje vodeni parkovi koji se otvaraju uglavnom u travnju tako da ih nažalost nismo dočekali. Dobra vijest je da većina riada ima bazene u unutarnjem dvorištu, a djeca i bazeni se uglavnom vole.

Našoj maloj su se svidjele Bahia i Badi palače, kao i Menara vrtovi. Puno mjesta za trčkaranje.

 

Ako su djeca malo veća, sat kuhanja je odličan izbor. (o tome pročitaj OVDJE)

 

Ulaznice za djecu se ne naplaćuju. A i inače su jeftine, uglavnom euro ili dva.

pustinji uopće ne treba puno pisati. Pješčano carstvo je san svakog klinca, baš kao i beskonačno dugačke pješčane plaže Essaouire, gradića u kojem svakako preporučam prespavati barem jednu noć.

 

Autosjedalice su kod rentanih automobila često nikakve i neispravne. Nije loše nositi svoju. Ako ideš na turu, provjeri s vodičem može li osigurati autosjedalicu.

Maroko s djecom? Zašto ne.

I dalje stojim pri tome da se može. Prije puta pročitala sam puno stranih blogova na tu temu, a i obitelj koja stoji iza bloga Putoklinci krenula je na istu avanturu. Također su se vratili sretni. Ali oni su baš poput nas, prilično opuštena ekipa.

Jedini problem koji vidim su todleri. Bebu staviš u nosiljku i miran si, ali dvogodišnjaci – trogodišnjaci mogu biti preveliki izazov u medinama. Hoćeš li se odvažiti naovakav put sa svojim djetetom te dobi, znaš najbolje sam. To ovisi isključivo o tome kakvo ti je dijete i kako se ti nosiš s njime. Veća djeca, pod tim  mislim na one starije od 4 godine, Maroko bi zaista mogla voljeti. Znam da naše je. ?

Što nas je Maroko naučio?

Promatrajući njihovu djecu shvatili smo da previše strepimo nad našom. Od prevelike brigezaboravljamo ono najvažnije. Zaboravljamo ih pustiti da budu djeca. Da budu prašnjavi i blatni. Od igre. Da budu samostalni. Da se druže bez da roditelji dogovore vrijeme za igru. Da se vesele sitnicama.

 

Naše je dijete taman napunilo 7 godina. Živimo u neboderu. Vraćale smo se neki dan iz vrtića. Pitala je idemo li u park. Rekla sam da ne mogu. Pitala je može li otići sama. Sjetila sam se djece Maroka. Po prvi sam puta rekla – možeš.

Nije je bilo petnaestak minuta. S prozora ju ne vidim i ne čujem. Park je na drugoj strani. Minute su trajale godinama. Napokon, pozvonila je. Na licu sam joj vidjela ponos. Bila je sama vani. Možda ti se ne čini kao big deal. Ali za nju je to bio veliki korak. Za mene još veći. Hvala Maroko. <3

Razlike u kulturi i životu ne treba nužno razumjeti, važno ih je prihvaćati i ne osuđivati

 

Maroko nas je oduševio. Svo troje. Došli smo otvoreni za sve što pruža, zauzvrat smo dobili tako puno. Zato kažem, dobar je za obiteljska putovanja. Raznolik, šaren, intenzivan, miriši, smrdi… baš je sve.

Ako vidiš sebe i svoju ekipu u jednoj ovakvoj zemlji, a imaš pitanja i nedoumica, javi se. Rado ti pomognem da se odlučiš za Maroko ?


ADRIANA

Mama koja se trudi biti super J Nekad uspije, nekad, ne… Uživa u swing plesovima, hula hopu, haljinama na točke i svemu što miriše na neka prošla vremena. Obožava prirodu, boje… a najsretnija je kada putuje. Na obiteljskom travel blogu Kruzovi donosi priče iz raznih krajeva svijeta.

Blog: Kruzovi
Instagram: @kruzovi