nitko joj nije rekao…

Sreća. Postat ću mama! Moramo renovirat stan ili kupiti novi i veći jer eto, to je bitno. Hoće li nam auto biti dovoljno prostran za sve stvari za bebu? Za kolica, torbe, kadice i prematalice kada idemo na put? Koja kolica uopće kupiti? Dudice, bočice, igračke? Karikiram malo, ali totalno krivi fokus ove mlade mame! Nitko joj nikada nije rekao da sve ono što dolazi poslije je puno više od novih kolica. Nitko joj nije rekao da uloži svo to vrijeme da upozna sebe. Istraži svoje djetinjstvo. Zagleda se u svoje najdublje rane jer od tamo će dolaziti sva njena mudrost odgoja tog malenog bića. Sve što jedan roditelj zna o odgoju dolazi iz naših iskustava odnosno iz odgoja naših roditelja. A što kada naša iskustva iz djetinjstva nisu ono…

dolazi li roditeljstvo prirodno ili je vještina koja se uči?

Odgovor na gore navedeno pitanje ni sama još ne znam do kraja. Neki kažu prirodno. Poznata dr. Shefali  Tsabary navodi činjenicu da roditeljstvo nije prirodno. Već da je roditeljstvo vještina koja se stječe godinama. Mislim da je istina negdje između. Ukoliko djetetu osiguramo kvalitetne uvjete za rast kao i biljci u prirodi, možemo odgojiti zdravo, samostalno, zadovoljno i emocionalno inteligentno dijete. Dakle, ne možemo sve da kontroliramo. Ono na što možemo i trebamo da utječemo smo mi sami i funkcioniranje našeg doma. Naizgled tako banalni i mislim vrlo podcijenjeni segmenti života. Ukoliko roditelj prihvati svoju odgovornost i odluči rasti skupa svojim djetetom, i ukoliko prihvati da uz dijete na neki način odgaja i sebe, i da će često puta i pogriješiti i reći oprosti, postoje dobri preduvjeti za zdravo djetinjstvo….