Autor: Jelena Idžaković

kako graditi odnos s djecom kroz odgoj?

Svojedobno sam dobila komentar jedne starije gospođe „Lako tebi kad tebe tvoja djeca slušaju“. U navedenoj situaciji bila sam sa svoje troje djece i jednogodišnjim dječakom kojeg sam tada čuvala, dakle četvero djece u dobi od godinu dana do osam godina. I ne, nije ovo priča o nekoj tamo savršenoj mami! No zar mislite kako bi me djeca poslušala da sam izjavila sljedeće: „Djeco, idemo do parka. Hodajte polako i budite tiho! Nemojte me tražiti slatkiše, nemojte se svađati. Dajte si ručice i pričajmo o novoj epizodi Uređenja interijera na Netflixu. E da, usput pozdravite susjedu jer je tako pristojno.“ ILI… zaprijetiti, „Ukoliko me ne poslušate nema ekrana ni slatkiša! Također nema odlaska u park.“  Usput viknem koji put: „Stani! Pusti brata! On je manji! Slušaj me što ti kažem!…

zašto promjena u roditeljstvu počinje promjenom roditelja?

Roditeljstvo je vrlo intimna i osobna stvar. Kada pričamo o roditeljstvu tada pričamo o roditeljima a ne o djeci. Onaj roditelj koji odluči raditi na sebi i koji je svjestan da je on upravo ta promjena u ponašanju djeteta i izgradnji odnosa s njime učinio je već veliku stvar. To nikako ne znači odustati od sebe, svojih želja i snova nego se prilagoditi, učiti i promišljati o roditeljstvu. Floskula “rad na sebi” mi zvuči pomalo izlizano. No to nije samo mantranje i čitanje stručne literature. Rad na sebi je kada spoznamo kakvog smo temperamenta i osobnosti. Kada osvijestimo da nam neke naše osobine crpe energiju i otežavaju život i uhvatimo se u koštac s njima. Rad na sebi je svakodnevan. Kada god promislimo o nekoj situaciji kako da reagiramo u…

nitko joj nije rekao…

Sreća. Postat ću mama! Moramo renovirat stan ili kupiti novi i veći jer eto, to je bitno. Hoće li nam auto biti dovoljno prostran za sve stvari za bebu? Za kolica, torbe, kadice i prematalice kada idemo na put? Koja kolica uopće kupiti? Dudice, bočice, igračke? Karikiram malo, ali totalno krivi fokus ove mlade mame! Nitko joj nikada nije rekao da sve ono što dolazi poslije je puno više od novih kolica. Nitko joj nije rekao da uloži svo to vrijeme da upozna sebe. Istraži svoje djetinjstvo. Zagleda se u svoje najdublje rane jer od tamo će dolaziti sva njena mudrost odgoja tog malenog bića. Sve što jedan roditelj zna o odgoju dolazi iz naših iskustava odnosno iz odgoja naših roditelja. A što kada naša iskustva iz djetinjstva nisu ono…

dolazi li roditeljstvo prirodno ili je vještina koja se uči?

Odgovor na gore navedeno pitanje ni sama još ne znam do kraja. Neki kažu prirodno. Poznata dr. Shefali  Tsabary navodi činjenicu da roditeljstvo nije prirodno. Već da je roditeljstvo vještina koja se stječe godinama. Mislim da je istina negdje između. Ukoliko djetetu osiguramo kvalitetne uvjete za rast kao i biljci u prirodi, možemo odgojiti zdravo, samostalno, zadovoljno i emocionalno inteligentno dijete. Dakle, ne možemo sve da kontroliramo. Ono na što možemo i trebamo da utječemo smo mi sami i funkcioniranje našeg doma. Naizgled tako banalni i mislim vrlo podcijenjeni segmenti života. Ukoliko roditelj prihvati svoju odgovornost i odluči rasti skupa svojim djetetom, i ukoliko prihvati da uz dijete na neki način odgaja i sebe, i da će često puta i pogriješiti i reći oprosti, postoje dobri preduvjeti za zdravo djetinjstvo….