Autor: Zvjezdana Tintor

mama, skoči iz aviona!

Strah je vrag, kažu. I sve nas goni – u jednoj situaciji ili drugoj. Kada sam prvi put vidjela da u Poreču možeš skočiti iz aviona u tandemu s instruktorom osjetila sam ogroman nalet uzbuđenja. Počela sam gledati YouTube videa svih mogućih skokova koje sam mogla pronaći. Uzbuđenje je samo raslo i nije stalo sve do nekoliko sati nakon samog skoka. A i onda se nastavilo javljati u naletima sjećanja i pregledavanja snimki. Mjesec dana sam čekala da netko odluči ići sa mnom, ali nisam to dočekala. Iako su neki imali volju, trenutak za njih nije bio pravi. I tako sam rezervirala svoj skok za jedan lijepi petak na godišnjem odmoru. Dok sam pregledavala YouTube snimke bila sam jako hrabra – pa mogu ja to! Ali kad sam rezervirala… Mogu…

drage žene, gdje je zapelo?

Šetam neki dan ispred zgrade s malom kada su se u razmaku od desetak minuta skupile tri none. Dvije od njih sa svojim unucima, treća sama. Ja sretna jer je Fioni stiglo društvo. Dječica se počela zajedno igrati, a između nas starijih krenuo razgovor. Jedna nona vozi malu u kolicima i priča kako ju je jedva uspjela natjerati da se vozi jer već neko vrijeme odbija kolica. Ja govorim da i moja isto tako, otkad je prohodala kolica ju ne zanimaju. Ona ponosno objašnjava kako se taj dan postavila, „Ili će u kolica, ili neće ići van“. Jer nije joj lako nositi ju do dućana i nazad, kužim. Ubaci se druga nona, gledajući u mene: „Pa jasno, treba dijete pustiti da plače, neka malo jača pluća!“. Prva nona se složi:…

GOOGLE MAME

Znate one mame koje sve guglaju? E pa, ja sam jedna od njih. Što god se događa s mojom bebom istražujem na internetu. Faze koje prolazi, napredak koji ju očekuje, dohrana, razvoj, sve. I ne mislim na guglanje u panici zbog pretjerane brige, nisam taj tip. Mislim na laganini guglanje, onako s guštom.

PROBLEM KOJI NEMA IME

Otkad sam se oporavila od prvog šoka nakon poroda stalno mi se čini da negdje kasnim. Prati me taj neki osjećaj da moram požuriti, da neću stići, da će mi nešto negdje promaknuti. Taj osjećaj prisutan je već par mjeseci, ali mu do nedavno nisam pridavala previše pažnje. S vremenom mi je ipak postalo neobično da se tako osjećam, obzirom da ne moram nigdje ići i da nisam dužna ništa drugo raditi osim biti doma i brinuti se o bebi.

SVA LICA JEDNE MAME

Sjedim danas uz Fionu na njenoj prostirci za igru i pjevušim joj pjesme koje sviraju na radiju. Fiona to obožava. Gleda me širom otvorenih očiju s velikim razvučenim osmijehom, uz tu i tamo neki popratni zvukić uživanja. Počne pjesma „I’ll stand by you“ od The Pretendersa i pjevam joj refren: I’ll stand by you, I’ll stand by you, Won’t let nobody hurt you. Odjednom, osjetim veliki nalet emocija i oči mi se napune suzama. Da, to je to; stajat ću uz tebe i neću dopustiti nikome da te povrijedi. Bit ću tvoj mentor kroz život, dokle god me budeš trebala. Dokle god ti budeš htjela da sam uz tebe. U trenutku sam osvijestila ogromnu ljubav koju imam prema tom malom biću. Gledam ju i djelomično još uvijek ne vjerujem da…