SUPERTATA

Općenito u životu je najgore imati očekivanja, očekivanja očekivano vode u nezadovoljstvo. Rijetko kad stvari ispadnu onako kako ste planirali. Mogućnost da stvari krenu neplaniranim putem eksponencijalno se povećava sa svakim novim članom obitelji. Da to potkrijepim primjerom: jednostavan plan – probuditi se i otići do dućana. Bez djece: probudiš se, opereš zube (ljudi, čuvajte zube), odjeneš se i kreneš! S malim djetetom (primjer kad si sam i s jednim djetetom): ako imaš sreće, ti si se prvi probudio, a nisi bio probuđen u doba kad dućani još ne rade i čak i pijetao spava. Dižeš se iz kreveta, brzinski ideš na wc, bacaš pogled u sobu, opereš ruke, bacaš pogled u sobu, umiješ lice, bacaš pogled u sobu i tako dalje, shvatili ste poantu. Vaš anđeo je baš danas…

Dragi ljudi, moram vam biti iskren. Dok ovo pišem sjedim na wc-u. Da, znam, previše informacija ali vjerujem u to da treba biti iskren sa svojim prijateljima, obitelji i najvažnije, sa samim sobom. Želim vam ispričati kako mi se život pred malo manje od dvije godine okrenuo naglavačke. Doslovno naglavačke! Postao sam tata! Ja! Baš ja! T a t a ! U trideset i trećoj godini! Zastrašujuće! Naravno da sam kao muškarac koji ima životnog iskustva iza sebe odlučio otići sa suprugom na porod. Nikad u životu nisam napravio veću pogrešku za svoj napuhani muški ego. Ma kakva ravnopravnost spolova! Pa žene su ZVIJERI, vjerujte mi Z V I J E R I ! Da mi moramo roditi, ljudski rod bi odavno izumro (neš’ je… bez kondoma!) ili smislio neki…

Jeste li znale da je danas Dan očeva? Nasmijala sam se nedavno tekstu našeg kolumnista i supertate Željena, na temu dana Žena, nadajući se da će za današnji dan poslati još jedan od svojih satiričnih tekstova. Ali ništa, nema teksta. Mora da je i Željen zaboravio da je Dan očeva. Ovo je treća godina zaredom što na sam dan pišem kolumnu o očevima. Prve godine smo zaboravile da se Dan očeva uopće obilježava. Druge godine smo pogreškom objavile tekst par dana ranije i time pokrenule lavinu čestitki divnim očevima na jedan sasvim običan četvrtak, da bi se kasnije ispravljale. Prošle godine smo se pripremile s podsjetnikom na mobitelu, a ove godine je nešto drugačije. Iako opet tekst pišem na sam dan, ovaj put je ipak emotivnije. Doživljavamo li očeve još…

Svaki tata pristupa očinstvu na svoj način. Neki su stvoreni za ulogu oca od prvog dana, drugima treba malo više vremena da se naviknu na očinstvo. Ovih 5 tipova tata sigurno je većina vas imala priliku susresti barem jednom u životu, a jednog od njih možda imate i pored sebe. tata “sveznalac” Ovaj tata bez problema može zamijeniti mamu i možda negdje duboko u sebi i sam to želi. To je onaj tata kojemu niti jedna informacija ne može pobjeći i koji želi biti 100 % uključen u sve što se događa, od početka trudnoće do kad se rodi dijete i još dugo nakon toga. Tata sveznalac uvijek će znati u kojem ste tjednu trudnoće, to je onaj koji kaže “trudni smo”, pazit će na sve vaše simptome i osjećati…

Planovi, planovi… Obiteljski život se svodi samo na planove. Planiramo što ćemo ručati sutra, planiramo tko će skupiti djecu iz vrtića, planiramo tko će odvesti i pokupiti starijeg s treninga, planiramo kad ćemo prati bijelu robu, planiramo kad ćemo se seksati (to bude zanimljiva razbibriga), planiramo plan za planiranje nekog putovanja. Sve je tako prokleto ograničeno vremenom i prilikama. Kad je prilika, nije vrijeme. Kad je vrijeme nije prilika. Ja ne volim planirati, iako se to obično pokaže vrlo korisno. Dobro, ako je nešto veliko za budžet ili vremenski onda moram. Od svojih poslova i druženja s djecom, smanjim ono malo spavanja još za koji sat da bi dobro promislio što i kako. Gospođa je odlučila da u travnju idemo u Amsterdam. I kako to žensko može samo biti, na…

Ne znam kako napisati sve te silne strahove, koje nosim duboko zaključane u sebi. Gadan je to osjećaj, želiš se suočiti s njima, želiš ih podijeliti s bliskim ljudima, a s druge strane držiš ih samo za sebe, da ne bi pokazao strah pred istim tim bliskim ljudima, pred svojom djecom (jer ne želiš da te vide takvog, želiš da u tebi vide neustrašivog borca, super junaka, super mamu i super tatu). Kako tom malenom biću kojem si uzor i sve na svijetu pokazati da se bojiš? Želiš da to maleno biće pamti samo sretne dane, da ima u meni sreću, zaštitu, snagu… Često se pitam je li problem u meni? Brinem li se previše, pretjerujem li? Zavisi od dana do dana, od raspoloženja i trenutka. Nekad se uvjerim da…

Bliži se Valentinovo, dan od kojeg strepi svaki muškarac koji je u vezi. Ako ne pripremite ništa, onda ste bezosjećajno đubre, ako nešto pripremite što se njoj ne svidi, onda je ne poznajete dovoljno, ako imate djecu i nađete dadilju (može i član obitelji) i pitate je gdje bi htjela, onda će reći gdje ti hoćeš. Naravno. Najbolji odgovor je gdje god ti hoćeš. Ali samo ne bi u taj restoran. Ni taj. A tamo mi smrdi. Uh, tamo sam jednom bila s prijateljicama i osoblje je neljubazno. Taj je daleko. Ok. Idemo na ćevape onda? TI UVIJEK MORAŠ SVE POKVARITI. I kad napokon, ona izbroji broj pi (3.14159265359…), onda odemo lijepo u restoran. Što ćeš ti jesti? Ja bih isto što i ti. Odlično, dva miješana mesa. Pa daj,…

Pričao sam neki dan s jednim prijateljem o porodu i kako je dobro da je otac tamo kraj majke, kao neka vrsta podrške i tako to. On je jedan od onih koji ne može dalje jesti kad nađe dlaku u juhi, pa je uvjeren da bi bilo dobro, ako bi već morao ići, da stoji defibrilator kraj njega jer će mu vjerojatno stati srce kad vidi prvu kapljicu krvi. “Jesi mi neko muško”, govorim mu. Ali on zna popravit mašinu za suđe, a ja ne znam. Zato mogu i krv i znoj i suze u velikim količinama. Ja sam stava, da otac mora ići na porod, jer pajdo, gledaj i pati i ti. Ne rađaju se djeca evo ap cap, treba se pošteno namučit, navrištat i polomit da dovedeš to…