Jeste li znali da su naše prabake i pradjedovi krstili dijete unutar prvih 6 mjeseci njegova života jer je onda postotak novorođenačke smrti bio tri puta veći nego danas pa su htjeli svoje dijete što prije “očistiti” ? Jeste li znali da prije nije bilo dječjih šampona za tjemenicu pa su naše prabake male dječje glave prali u “čudotvornoj” masti koja je zapravo svinjska mast oprana u vodi? Jeste li znali da je židovski običaj nositi nešto crveno oko ruke jer navodno štiti od zla, ali se populariziralo diljem cijelog svijeta kad je Madonna stavila svojoj kćerkici crveni konac oko ruke?
Ima puno stvari koje radimo sebi i našim bebama jer nam je netko tako rekao. Od trenutka kad objavimo da smo trudne kreću dobronamjerni savjeti. Puno puta sam čula kako ne smijem toliko biti aktivna u trudnoći jer će mi dijete biti zločesto. (Barem imam izgovor za kasnije!)
Ali najviše savjeta ipak stiže nakon poroda. Zapakirani u lijepe poklone, zatvoreni u šarene koverte, stižu te riječi dobre namjere. Uz one praznovjerne savjete, dolaze i oni koji se tiču samog odgoja: “nemoj dijete nunati”, “pusti ga jednu noć da se isplače da mu ojačaju pluća”, “nemoj dojiti duže od 6 mjeseci to nije zdravo”, “neću ti ja govoriti, ali ne smiješ joj dati da tako dugo bude budna”… Granicu između dobronamjernog savjeta i čistog pametovanja je teško podvući svima, pa čak i bliskim prijateljicama. Granicu između dobronamjernog savjetovanja i uplitanja u odgoj još je teže naći. Jedna je moja prijateljica zaključila da smo toliko zatrovani informacijama da nam je teško donijeti odluku na temelju vlastite, majčinske intuicije. A sjetite se mamice, koliko puta vas je vaša intuicija prevarila? Gotovo nikad. Želite dojiti? Dojite! Želite li krstiti svoje dijete, krstite! A poštujte i one koje ne žele.Želite nositi crvenu narukvicu, narukvicu od jantara, srebrnu, bilo kakvu? Nosite! Na kraju krajeva, moć naših misli je nezamislivo jaka tako da, ako vi vjerujete u pozitivni utjecaj novčanica ispod jastuka svoje bebe, tko vam može objasniti suprotno.
PETRA
Po profesiji akademska glumica, završila je magisterij glume i lutkarstva u Osijeku i trenutno je zaposlena u Gradskom kazalištu Zorin Dom u Karlovcu, majka je četveromjesečne Korane. Uvijek je voljela pisati, ali trudnoća i majčinstvo su u njoj probudili poriv da piše za djecu i mlade. Piše u pauzama od dojenja, kad ju Korana razbudi (a ona zaspi), a ideje joj većinom padaju kad ju uspavljuje. Prvi njezin tekst za dječju predstavu “Veliko pužovanje” ponovno je na repertoaru u kazalištu u Karlovcu, a drugi tekst “Tko nema u vugla, googla”, nastao u prvim mjesecima Koranina života, uprizoruje se u kazalištu u Sisku. Riječ je o predstavi za mlade u kojoj se susreću dva svijeta – djevojka koja voli čitati knjige i ne posjeduje mobitel i dečko koji prati najnovije trendove i pravi je majstor za elektroniku. Petra s nama dijeli svoje majčinske avanture.
