Nedavno sam razgovarala s jednom od šogorica koja je trenutno doma s trećim djetetom o tome kako volontira u jednom projektu te da ne može biti samo doma s djetetom nego da se mora nečim i baviti. I ja imam taj poriv. I mnoge druge mame. Možemo li biti samo majke i ništa drugo? I ako ne, koji su naši motivi?
U današnje vrijeme prosječnost ne prolazi. Ne možeš samo raditi svoj posao. Moraš se nečim baviti, imati neki hobi… Ne možeš skuhati obično varivo i da to bude ono zdravo što ćeš jesti. Moraš koristiti superhranu, raditi smoothieje… Ne možeš jednostavno otići u trgovinu i kupiti odjeću ili kozmetiku koja ti treba. Moraš biti beauty ili fashion blogerica. Ili barem kupovati po njihovim preporukama. Ne možeš samo htjeti smršaviti, otići na dijetu i doma vježbati ili trčati po kvartu. Moraš ići u teretanu i imati precool tajice i snimati se dok vježbaš. Ne možeš samo raditi nešto kreativno s djecom. To mora biti obiteljski projekt koji ćeš dobro dokumentirati. Dakle, ne možeš samo biti mama.
Sve mi želimo više. Karijeru, dobar izgled, vrijeme za sebe, izvrsno kuhati, dobro fotografirati… dopuni niz. I uvijek je prisutan taj strah da ću jedino biti mama koja je doma po cijele dane i jedina briga su joj djeca i muž. Bojim se da će moj dnevni cilj postati kad koji veš trebam oprati ili da ispeglam veš taj isti dan kad se oprao. I ne samo to. Nego da će uspješno obavljanje kućanskih poslova biti moj životni doseg. Bojim se da će me susjeda vidjeti bez šminke. Bojim se da se neudana kolegica bez djece neće čuditi kako uspijem uskladiti majčinstvo i karijeru, i izgledati odmorno i svježe. Bojim se da ću u svojim očima i očima drugih biti obična, neispunjena, promašena… To je ono čega se zapravo bojimo. Da ćemo biti zaboravljene.
Zato u konačnici mame i vole instagram i bloganje. Jer uvijek netko može vidjeti koliko se trudimo. Uvijek će me netko primijetiti i stisnuti ono srčeko ispod slike na feedu. Uvijek ću moći podijeliti svoje iskustvo s dohranom ili hendlanjem toddlera. Treba nam da drugi primijete da smo sposobne biti nešto više od majke. Očajnički nam to treba!
Ili možda ipak ne?!
Ima u Litanijama poniznosti jedan zaziv – Od straha da budemo zaboravljeni, oslobodi nas, Isuse! Ne, ne molim ih, ako ste slučajno to pomislile. Nisam još stigla tako daleko. I na stranu sad jeste li vjernice ili ne. Ali probajte zamisliti da svjesno pokušavate ostati neprimjetne. Da svjesno sakrivate svaki svoj trud i brigu oko obitelji. Da ne očekujete zahvalu i pljesak okoline za svoje brižno majčinstvo. Da vam je dovoljno to što činite i da ne trebate ništa drugo raditi, da nemate . nekakvih posebenih interesa niti hobija. Da budete bez uspješne karijere. Da želite biti samo mama.
Da, to je stvarno teško. Nezamislivo. Ipak, među nama ima onih koje su samo mame. Kojima je to dovoljno i koje ne dijele trenutke majčinstva putem novih tehnologija. Koje se ne boje da drugi oko njih neće cijeniti i primijetiti njihovu požrtvovnost i ljubav. Kojima nije važno hoće li se ostvariti još negdje osim kroz majčinstvo. Koje su zanemarile završene fakultete i ostavile perspektivnu karijeru, te su se u potpunosti posvetile majčinstvu.
Nemojte me krivo shvatiti. Lijepo je imati neku svoju zanimaciju. Lijepo je biti uspješan u više područja. Dobro je da se žena ostvari još negdje osim u majčinstvu. No sjeti se da si na poslu zamjenjiva. Na instagramu ima barem jedna kao ti, ako ne i više. Kad te navečer zagrle male dječje ručice, sve drugo je nebitno. Dijete ne zanima koliko si uspješna na poslu, imaš li svoj vlastiti posao, koliko zarađuješ, koji je tvoj hobi, koliko followera na instagramu imaš, kada si zadnji put napisala objavu na blogu… Svojoj djeci ti si samo mama. Jedna jedina. Nezamjenjiva. Na kraju dana ti si samo mama. I ne boj se toga!
MAGDALENA
Mama kojoj je uzor Supermama Marija. Pleše sa svojim raspjevanim dečkima – bubačem s puno kose i njegovim tatom, te voli šale na račun svog prezimena. Po struci profesorica engleskog i njemačkog jezika i književnosti. Nesavršena perfekcionistica, racionalna emotivka, pomalo uštogljena, ali veselog duha. Uživam u čitanju knjiga, flatlay fotografijama, proučavanju katoličanstva, ispijanju kave kroz cijeli dan, organizaciji i odlascima po restoranima s mužem. Razmišljam u hashtagovima i sanjam o velikoj obitelji. Na blogu pišem o braku i majčinstvu iz vjerske perspektive, a ponekad i o sasvim običnim životnim situacijama.
Blog: Mama pleše
Instagram: @mamaplese
