udahni – izdahni, možeš ti to mama!

Prošle su naše dvije godine. Svaki dan, samo ona i ja.

Došao je i taj trenutak kada ona kreće u vrtić, a ja nazad na fakultet. Pripremala sam se, o da! Pripremala sam se mjesecima na sve što će me dočekati s tom promjenom, ali priznajem…nisam bila spremna. Njezina malena glavica odjednom je u grupi punoj drugih i kada dođem po nju nekako mi se čini tako malena, kao da se odjednom smanjila u tih par sati dok me nije bilo.

“Mama!”, a moje je srce odjednom preveliko i guši me, ne mogu disati kako treba. Grli me i gleda kao da me nije vidjela danima i priča dok mi ne ispriča svaki događaj do zadnjeg detalja. Mislila sam da sam spremna. Krenuo je i fakultet i sada više nemam izbora, moram je ostaviti i otići, a ona plače jer ne želi biti tamo. Želi biti doma, s nama. Želim i ja, mrvo moja.

Što sam se više udaljavala od nje, to su mi noge bile teže. Udahni – izdahni.

Moj fakultet nalazi se uz tvornicu u kojoj je radio moj tata. Skoro svaki dan otišla bi njemu nakon predavanja, a onda bi zajedno išli doma. Nekada autom, a nekada motorom. Tik uz tvornicu nalazi se mali dućan u kojem je uvijek kupio čokolade, keksa, bombona ili bi mu teta ispod pulta izvadila zapakirane nove čokolade koje još ni nisu u prodaji – da probamo. Izbjegavam taj dućan jer me boli. Boli jer nije više tu, a vidim ga! Vidim ga kako čeka sa dvije kacige ispred rampe i smije se. Vidim ga…ali ga nema.

Prvi dan fakulteta, prvi dan da je Julia plakala kada ju je Davor ostavljao u vrtiću, prvi put da sam otišla u taj mali dućan nakon što je tata zauvijek otišao. Kupila sam kekse i smoki – za Juliju. Zamislila sam da joj ih kupuje dida koji nikada nije dočekao unuke. Zamislila sam i kako joj ih donosi i kako zajedno grickaju. Zamislila sam i kako šeću i kako sjedi na njegovom motoru, a onda sam stala. Nisam više mogla. Udahni – izdahni.

Julia je ostatak dana bila nasmijana i prepričavala sve događaje iz vrtića dok je grickala smoki. Rekla je i da će sutra ići u vrtić i igrati se sa djecom i tetama. Tako mala, a tako dobro podnosi promjenu. Za razliku od mene.

Pitam se – koliko jedna mama može podnijeti? Previše, rekla bih.

Kod ovakvih “velikih” događaja sjetim se svog tate i kako smo u autu sami uvijek pričali o životu. Pričala sam mu najveće gluposti koje su meni u tom trenutku bile najveće brige, a on je slušao i uvijek imao neko rješenje – nekada poučnu priču, a nekada i red psovanja i obećanja kako će prebiti onog tko me bude za*ebavao. Nadam se da ću jednoga dana biti baš kao on.

Nakon svih tih događaja, misli, sjećanja i promjena u jednom danu, večer je bila rezervirana za jedno dugo kupanje i plakanje. Kako to već mame rade.

Udahni – izdahni, možeš ti to mama!

IVANA Supermama čija je glava uglavnom u oblacima. Vječno je neodlučna, sve joj brzo dosadi i stalno je u potrazi za promjenama, a za to krivi Blizanca u horoskopu i Vagu u podznaku. Dizajner interijera. Mama plavooke Julije skandinavski plave kose.