udahni – izdahni, možeš ti to mama!

Prošle su naše dvije godine. Svaki dan, samo ona i ja. Došao je i taj trenutak kada ona kreće u vrtić, a ja nazad na fakultet. Pripremala sam se, o da! Pripremala sam se mjesecima na sve što će me dočekati s tom promjenom, ali priznajem…nisam bila spremna. Njezina malena glavica odjednom je u grupi punoj drugih i kada dođem po nju nekako mi se čini tako malena, kao da se odjednom smanjila u tih par sati dok me nije bilo. “Mama!”, a moje je srce odjednom preveliko i guši me, ne mogu disati kako treba. Grli me i gleda kao da me nije vidjela danima i priča dok mi ne ispriča svaki događaj do zadnjeg detalja. Mislila sam da sam spremna. Krenuo je i fakultet i sada više nemam…

brze palačinke za male i velike od tri sastojka

Ovaj recept pao mi je na pamet kada je Julia krenula sa dohranom. Primijetila sam da zob voli u kombinaciji sa gotovo svim namirnicama, a najviše sa mlijekom, bananom i žlicom bademovog maslaca. Jedno jutro ubacila sam u blender upravo te sastojke kako bi napravila kašicu, ali sam pomislila zašto ne bi napravila malo gušću smjesu i probala ispeći male palačinke, samo za nju? Ispale su savršene! To joj je i dalje najdraži doručak. Nema mi slađeg nego kada je Davor ujutro presvlači, ja u kuhinji pečem, a onda ona veselo dotrči i još se iz druge sobe uzbuđeno veseli: „Činke, činke činke!“ Pribor Blender Tava za palačinke Žlica Šalica   Sastojci Zobene pahuljice Mlijeko* Banana *U početku sam dodavala AD ili bademovo mlijeko koje sam sama spravljala, a nakon…

MAJČINSKA KRIVNJA I ZAŠTO JE DOBRA?

Vjerujem da sve mame znaju taj osjećaj krivnje koji osjećamo gotovo svakodnevno dok nismo sa svojom djecom. Odlazeći na posao već osjećate tu nelagodu koja će s vremenom nestati, ali tu je baš svaki dan dok ostavljate dijete u vrtiću. Nije lako ni mamama koje rade od doma dok im djecu čuva dadilja jer se često na njih gleda kao da zapravo ne rade i trebale bi stići obaviti sve svakodnevne obaveze vezane za dijete, kuću, odnose, a i posao koji pridonosi jednako kao i posao supružnika koji radi u uredu.

ŽIVOT JEDNE MAME NA RATE

Bilo je to jutro nakon poroda. Donijeli su mi moju Juliju. Odmah sam joj dala cicu i čekala. Što sam čekala? Baš kao i dan danas, nakon skoro 8 mjeseci, da Julia bude zadovoljna pa da se posvetim sebi. Ne sjećam se kada sam zadnji put pojela tek skuhan topli obrok, a i ako sam ga krenula jesti, morala sam prestati pa nastaviti jer je nešto bilo bitnije kao recimo podignuti sve igračke koje je Julia pobacala sa hranilice kako bi još kratko bio mir u kući. Uhvatim se kako nisam ništa konkretno pojela, a zvoni mi podsjetnik u 16 sati popodne da uzmem par minuta i dišem zatvorenih očiju.