Prva trudnoća. Doslovno blaženo stanje. Lebdiš na nekom oblaku sreće, nisi ni na zemlji ni na nebu. Maštaš, sanjaš, zamišljaš. Informiraš se. Gutaš knjige o majčinstvu, o prvoj godini djeteta, o roditeljstvu. Spremna si. Znaš što te čeka. Pročitala si, ispričali su ti. Spremna si da uživaš u svom mirišljavom zamotuljku sreće…a onda te realnost udari u glavu. Nekad te sruši na pod, nekad te digne u visine.
Sve što sam ja zamišljala o majčinstvu nekako je ispalo sasvim drukčije. Pa krenimo od trudnoće.
Bila sam spremna na ono teško prvo tromjesječje, na mučnine i povraćanja. Ništa. Kroz cijelu trudnoću osjetila sam samo laganu žgaravicu…u devetom mjesecu.
Bila sam sigurna da će se moje dijete roditi u 40-om tjednu ili poslije. Iznenadio me tjedan dana ranije.
Bila sam spremna za bolan porod…a ne, na to ne možeš biti spreman. Bolilo je, uh što je bolilo.
Mislila sam da će moje dijete imati oči na tatu, rodio se dečko s maminim očima.
Mislila sam da ću u rodilištu oprati kosu, malo se našminkati za izlazak iz bolnice i imati lijepu fotografiju za uspomenu. Fotografija je lijepa, jer je uspomena na divan dan. Moja je kosa prljava, izgledam kao strašilo i jedva sam stajala na nogama.
Kad dođemo doma sve će biti super, imam mlijeka, što može krenuti po zlu. Mjesec dana užasnih ragada i bolova koji su me psihički iscrpili.
Mislila sam da se meni postporođajna depresija ne može dogoditi. Dogodila se.
Mislila sam da će moje dijete spavati u kolicima. Pretežno je uvijek plakao.
Mislila sam da mogu biti i mama, i domaćica i poslovna žena. Bez ičije pomoći. Nekako mi ne ide.
Mislila sam da nikad neću razmaziti svoje dijete. Priznajem, ponekad mu previše popuštam.
Mislila sam da će moje dijete prespavati noć čim prestanemo sa dojenjem, budio se do tri godine.
Mislila sam da će moje dijete spavati u svojoj sobi. Ima skoro 5 godina i spava sa mnom.
Mislila sam da sebe neću zapostaviti. Nakon godinu dana majčinstva morala sam se ponovo pronaći.
Vrijeme? Mislila sam da ću biti super organizirana, i dan danas se s tim mučim.
Mislila sam kako je teško s malom bebom. S toddlerima je još teže.
Mislila sam kako me moje dijete nikad neće “osramotiti” pred drugim ljudima. A onda je rekao prostu riječ pred svima u tramvaju.
Mislila sam da majčinstvo nije tako teško. Sad vidim da je majčinstvo najteži posao.
Mislila sam da mi majčinstvo neće jako promijeniti život, no ništa više nije kao prije.
Ima li kraja ovom popisu?
Na majčinstvo vas ništa ne može pripremiti. Nikakvi priručnici ni knjige.
Nikad vam nitko neće moći ni objasniti kakvo je majčinstvo sve dok ga sami ne doživite.
Nikad nećete osjetiti koliko je majčinstvo lijepo, dok i sami ne doživite tu bezuvjetnu i najiskreniju ljubav.
Nikad se nećete osjećati tako sretno kao kad vaše dijete po prvi put kaže mama. Tako ponosno kad napravi prve korake.
I tako odmorno kad napokon prospavate noć u komadu.
Ovaj tekst mi se jako svidio. Nakon 16mj. prespavala sam prvu noc u komadu. Nazalost samo tu noc. I dalje se budimo 2-3 puta. Proci ce 🙂
Predivan tekst i tako istinit, nasla sam se u skoro svakoj rijeci, hvala puno, Martina!!! Lp