Posao koji mi ne odgovara.
Loše vijesti i opterećenost negativizmom.
Umor, nedostatak vremena.
Kolege koji mi ne odgovaraju.
Gubitak.
Loš otac mog djeteta.
Stavila sam pauzu. Na posao, na vrijeme s djetetom, na tuđa očekivanja, na neizvjesnu budućnost.
Zato što mogu. Zapravo zato što sam odlučila da mogu. Ne moram biti posvuda, ne moram čitati sve vijesti, ne moram slušati kolege uz koje se ne osjećam dobro, ne moram raditi ako imam slobodan dan.
Ne moram.
Intuitivno znamo što je najbolje za nas. Znamo kada smo u lošoj vezi, znamo kada trebamo naći bolji posao, znamo kada treba popustiti i kada treba uzeti predah. Samo to ne želimo. Nije da ne možemo već ne želimo. Možda ne znamo kako, ali ne želimo se upustiti u nepoznato. Jer: što ako uzmemo odmor i ostavimo djecu na čuvanje? Što ako damo otkaz i krenemo u potragu za novim poslom? Što ako prekinemo vezu u kojoj smo pronašli sigurnost posljednjih godina? Što ako…?
Ne želimo.
U čemu je trik onda? Rekla bih u očekivanjima koja drugi imaju od nas, a za koja vjerujemo da trebamo ispuniti te očekivanjima koja imamo od samih sebe.
Očekivanja od sebe da budemo uvijek prisutni (jer ako nismo, nemamo stvari pod kontrolom).
Očekivanja od sebe da budemo nepogrešivi (jer ako pogriješimo znači da ne vrijedimo).
Očekivanja od sebe da smo u vezi (jer ako nismo, ne znamo kako ćemo sami i ne vjerujemo da zaslužujemo boljeg partnera).
Očekivanja da možemo drugome udovoljiti, usrećiti ga, promijeniti…
Uz očekivanja bih dodala još i nedostatak iskustva od drugačijeg. Ako smo se dugo vremena ponašali na određeni način, kako možemo preko noći postupiti sasvim suprotno? Teško, ali možemo. Zato se i bojimo.
Vratimo se na početak: možda ne možemo trenutno promijeniti posao, ne možemo promijeniti oca našeg djeteta, kolege koji nas muče, vratiti gubitak niti promijeniti svijet.
Ali možemo djelovati unutar tih okvira: promijeniti pogled na ljude oko sebe, upoznati ljude oko sebe, učvrstiti poznanstva, komunicirati s izgubljenim ljudima, nositi ih u srcu i dalje učiti od njih, odmoriti, manje brinuti i prepustiti drugome dio posla, možemo prestati čitati loše vijesti.
Kada sljedeći put kažemo da ne možemo, zapitajmo se što je to što ne želimo pustiti. Trik je u tome da možemo samo je pitanje što dobivamo NE PUŠTANJEM.
Kako sam postala bolja verzija sebe? – Supermame
