uloga roditelja u pripremi djeteta za školu

priprema za školu
pexels.com

Škola, prvi razred, nešto o čemu se priča i što se vrlo intenzivno iščekuje zadnju godinu dana u vrtiću. Razgovori s doktoricom, odlazak u školu na testiranja…sve su to prvi realni doticaji sa školom o kojoj se donedavno samo pričalo. Dijete postaje svjesno da se događa velika promjena, ali promjena se događa i cijeloj obitelji!

Mi roditelji očekujemo da će naša djeca s lakoćom usvojiti nove navike te da će s veseljem izvršavati zadaće koje škola postavlja pred njih. Zapravo, (ne)svjesno postavljamo velika očekivanja od djece, a u životu i ne bude sve kako smo planirali ili zamislili.

škola – velika promjena za dijete

Pokušajmo se staviti u dječje cipele i zamisliti kako se osjeća dijete u dobi od 6-7 godina pred ovakvim izazovom. Izazovom gdje se cijela njegova dosadašnja životna rutina mijenja. Velike su to promjene što već na početku uzrokuje veliki stres kod djece i zbog toga su prvi mjeseci u školi laganije dinamike (što ponekad djecu i demotivira jer smo im pričali o brojevima i slovima, a oni crtaju ili bojaju i prolaze sličan sadržaj kao i u vrtiću).

Upravo zbog toga dobitna kombinacija je postavljanje realnih očekivanja, pružanje potpore i razumijevanje stresa kroz koji djeca prolaze. Odvojiti dovoljno vremena za prilagodbu te dozvoliti  djetetu da se snađe i samoostvari u novoj sredini.

uloga roditelja je ključna

Mi odgojitelji volimo naglasiti da je priprema za školu počela puno ranije od zadnje predškolske godine u vrtiću jer sama priprema podrazumijeva cijeli spektar različitih vještina i znanja koji se nadograđuju jedni na druge.

Bez obzira na to što dijete prolazi predškolski program pripreme za školu u vrtiću, ključna je uloga roditelja kao djetetovog primarnog odgojitelja u emocionalnoj stabilnosti, razvoju samopouzdanja, regulaciji emocija, samostalnosti i odgovornosti.

Roditelji su presudni u stvaranju djetetove slike o sebi, koju dijete gradi na osnovu informacija koje dobiva od drugih iz svoje okoline. Pod okolinom se podrazumijeva vrtićko okruženje, prijatelji, rodbina, no najsnažniju moć imaju poruke koje dijete dobiva upravo od roditelja. Roditelji su najvažnije osobe u životu djeteta, osobe kojima dijete najviše vjeruje i njihov utjecaj na djecu je neprocjenjiv.

obitelj – bitna karika u emocionalnom sazrijevanju

Danas se često priča o utjecaju medija i okoline te se stječe dojam da je utjecaj obitelji umanjen ili nedostatan, što je netočno. Obitelj je prva i najvažnija podrška djetetu i to upravo u emocionalnom sazrijevanju i razumijevanju, pogotovo u periodu kada se dijete prvi put susreće s procjenom i vrednovanjem svojih postignuća u školi. Vrlo je važna podrška roditelja u razvoju emocionalnih kompetencija djeteta koje smatramo ujedno i najvažnijim za polazak djeteta u školu.

Želimo li uspješno razvijati kod svoje djece emocionalnu stabilnost, važno je na primjeren način komunicirati s djecom, što nam se često u ovom užurbanom ritmu života čini jako izazovno, no ponekad je dovoljno samo malo promisliti i osvijestiti kako mi svakodnevno komuniciramo s djecom. Kad to osvijestimo velike su šanse da će komunikacija postati bolja i kvalitetnija.

Zadatak nas odraslih je poučiti djecu izražavati emocije na socijalno prihvatljiv način i pomoći im izgraditi dobru sliku o sebi, te poticati razvoj samopouzdanja i samopoštovanja.

poruke koje djeci upućujemo možemo podijeliti na tri vrste poruka

poruke za razvoj samopoštovanja

„Volim te“ uz poljubac i zagrljaj, uz koje će osjećati da su voljeni samo zato što su naša djeca, takvi kakvi jesu, posebni, jedinstveni i dovoljni za našu ljubav – to su poruke za zdravi razvoj samopoštovanja. Ponekad to ne moraju niti biti riječi, dovoljan je poljubac i zagrljaj, ali ih je potrebno čuti i osjetiti  svakodnevno. Preporučljivo i više puta, nećete s njima razmaziti djecu.

poruke za razvoj samopouzdanja u kojima komentiramo dječja konkretna postignuća, neke usvojene vještine, osvješćujemo ih što su sve dosad naučili ili svladali

Osim bravo i super, pokušajte što konkretnije opisati tu vještinu i poticati djecu s vremenom na samoprocjenu: „Što ti misliš o tom crtežu, što ti se sviđa na njemu, što si novo naučio? Sjećaš li se kako si prije to crtao, pogledaj kako si samo napredovao, jesi li ponosan na sebe?“. Ovim porukama nije nam cilj da djeca postanu ovisna o pohvalama, baš suprotno, cilj je da osvijeste svoja postignuća i razviju unutarnju motivaciju i zdravo samopouzdanje u sebe i svoje mogućnosti.

poruke za promjenu ponašanja

Svima su nam najveća boljka i o tome bi se zaista moglo više pričati, ali sada se želimo osvrnuti na najosnovnije. Roditeljska je zadaća i obveza djecu usmjeravati poželjnim ponašanjima i reagirati kada su nepoželjna ponašanja prisutna. Najvažnije je znati odvojiti to loše ponašanje od osobnosti „Ne sviđa mi se skakanje zbog toga i toga, umjesto toga možeš to i to…“ ili predškolarce pitajte „Što možeš raditi umjesto skakanja?

Kada želite disciplinirati dijete dobro bi bilo razmisliti što ga želite poučiti, što želite da shvati ili promijeni u svom ponašanju. Ona nabrajanja: „Uvijek se tako ponašaš, s tobom se ništa ne mogu dogovoriti“, neće polučiti nikakav uspjeh već ćete samo kod djeteta polako uništavati sliku o njemu, da ne vrijedi, nije dobro, a ne zna što konkretno može bolje napraviti. Pokušajte na dječje pogreške ne gledati kao na katastrofu, oni tek uče na svojim pogreškama i potrebni su im roditelji koji će ih poučiti što i kako trebaju napraviti, a ne osobe koje će im zamjerati greške.

Ako imate čvrstu vezu sa svojim djetetom i zdravu privrženost dijete će sigurno usvojiti vaše poruke o promjeni ponašanja, jer oni se prije svega žele nama svidjeti, i žele biti u dobrim odnosima s roditeljima.

pexels.com

u nastavku donosimo nekoliko primjera kako možete podržati i poticati emocionalne kompetencije djeteta

Razvijajte kod djeteta emocionalnu pismenost razgovarajući o emocijama. Imenujte emocije i emocionalna stanja, pomozite djetetu osvijestiti svoje i tuđe emocije uživljavanjem u situacije drugih.  Potičite empatiju primjerom i razgovorima o tome što koja emocija izaziva, zašto se tako osjeća, što može napraviti kada se tako osjeća te tako razvijajte vještine samoregulacije kod djeteta.  Kada se nešto dogodi pitajte ga „Kako si se osjećao, što si možda mogao drugačije napraviti, što si mogao napraviti da se osjećaš mrvicu bolje?“ i tako zajedno pronalazite rješenja kroz koje će djeca učiti vještine samoregulacije i samosmirivanja.

Potičite razvoj asertivnosti kod djeteta, neka se bori za svoja prava ne ugrožavajući prava drugih.   Upravo tu vještinu djeca najbolje uče iz našeg odnosu prema njima. Kada im dopustimo da verbaliziraju svoje osjećaje, uvažimo ih, poslušamo otvorenog uma što nam imaju za reći i pokušamo se dogovoriti, djeca će razviti vrijedne vještine pregovaranja. Razmislite je li vam je u disciplini i odgoju krajnji cilj postići poslušnost kod djeteta, ako je, onda ne možemo razvijati vještine asertivnog ponašanja, te učimo djecu da su moć i kontrola najvažnije i sukladno tome ih djeca po modelu koriste u svom odnosu s drugima.

Odvojite vrijeme za svakodnevno kvalitetno druženje s djetetom, pa makar i 10 minuta. Možete unaprijed dogovoriti što ćete raditi, čitati ili igrati neku igru. Neka aktivnosti bira dijete i budite mu to vrijeme zaista posvećeni, slušajte ga što govori, o čemu razmišlja i nemojte to vrijeme koristiti za rješavanje odgojnih izazova – ovo neka budu trenuci povezivanja u ugodnoj atmosferi. Nije potrebno izmišljati stalno neke nove kreativne aktivnosti, ponekad je dovoljno pročitati priču i porazgovarati s djecom. Naše vrijeme i prisutnost ništa ne može nadoknaditi, pa iako to bilo stvarno 10 minuta, ali zaista posvećenih djetetu.

Svojim ponašanjem budite primjer djetetu, jer vi ste njegov najveći uzor. Često to zaboravimo, ali zaista, naša djeca nas kopiraju i promatraju svakodnevno. Vještine kulturnog ophođenja će djeca najbolje  usvojiti ako je to dio vaše svakodnevne komunikacije, prema njima, susjedima, prodavačima i neće biti potrebno ih to „posebno učimo“.

Važan dio pripreme djeteta za polazak u školu je i razgovor o zaštiti djeteta.  Prođite više puta od kuće do škole, prelazak preko prometnica i druga opasna mjesta. Obavezno dijete upoznajte sa što više potencijalnih scenarija, susret s neznancima koji im nešto žele pokloniti ili ih zaustavljaju na cesti. Dogovorite s djetetom strategiju bježanja, vikanja ili skrivanja u tuđem dvorištu. U slučaju da ostane samo kod kuće dogovorite se koga može nazvati i kome se može obratiti za pomoć. Vježbajte s djetetom sve strategije da ga ohrabrite i da se osjeća sigurno u takvim novim situacijama. Ponekad ga pošaljite samog u dućan ili kod susjede po nešto, dopustite mu da vježba samostalnost u sigurnom okruženju.

Iako je roditeljima često neugodno i ne žele dijete izlagati razgovorima o seksualnoj zaštiti to je nužno zbog sigurnosti vašeg djeteta. Obavezno razgovarajte o intimnim dijelovima tijela, tko ih smije vidjeti gole u kojim prilikama, ali i da ih nitko nema pravo neugodno dirati po njima ili tražiti dijete da ga dira. Razjasnite djetetu što su to dobre i loše tajne, i da se vama uvijek može povjeriti ili nekoj osobi od povjerenja.

Ohrabrujte dijete u savladavanju nečega novog, uvijek pohvalite njegov trud bez obzira na rezultat.

Pozitivno pričajte o školi i novim izazovima koji ga očekuju s vjerom da će dijete sve to uspješno svladati, a svoje bojazni zadržite za sebe. Trudite se isticati i obraćati pažnju na pozitivna i poželjna ponašanja koja možete i više puta komentirati pred djetetom, a onim negativnima posvetite manje pažnje u smislu da ih prihvatite kao dio odrastanja i učenja. Na dječje pogreške gledajte kao priliku za naučiti nešto novo.  Neka vaš odgojni okvir bude čvrst, ali poštujući dijete kao osobu vrijednu ljubavi i pažnje.

Želite li  više saznati kako uspješno pripremiti sebe i dijete za polazak u školu posjetite nas na našem Instagram profilu @odgojitelji_u_akciji  ž, priključite se našem online programu Pripreme djeteta za školu ili konzultirajte naš priručnik Od jaslica do škole.

Odgojitelji u akciji je platforma koja potiče razvoj roditeljskih i dječjih potencijala. Voditeljice tima su Martina Sokač i Tarita Mašković.

trebaju li djeca znati čitati, pisati i brojati prije škole? – SUPERMAME