posao u dječjim očima ili dječji poduzetnički mindset

pexels.com

-Mama, koliko je električnih jegulji potrebno da bi se pokrenuo tramvaj?
-Znam kako izgledaju visibabe, ali još nikad nisam vidio visidede…
-Jesu li palme zapravo veliki ananasi koji rastu uz more i koji su narasli zbog morskog navodnjavanja?

Na ovakva i još mnoga pitanja moram odgovarati na dnevnoj bazi. Osim što se dobro nasmijem, vježbam tehnike jasnog i pojednostavljenog objašnjavanja, opisivanja i definiranja svega što se nalazi oko nas i načina na koji sve oko nas funkcionira, vrlo često budem iznenađena briljantnošću pitanja koje moja djeca, a vjerujem i sva djeca ovoga svijeta, postavljaju.

Moje jedino pitanje danas je: u kojem trenutku smo mi izgubili tu nevjerojatnu kreativnost i originalnost kojom djeca pristupaju svijetu?

Kada bismo zadržali dječje oči, otvoreni i radoznali um za ono što ne poznajemo, kada ne bismo razvili sram, te kada naivnost i radoznalost ne bi bile mane nego vrline – zamislite samo koliko bismo obogatili svoju poslovnu sredinu i ono čemu posvećujemo veliku količinu vremena u danu.

Živimo u svijetu u kojem se djeca stišavaju, ignoriraju, animiraju do besvijesti bliještećim ekranima i svjetlucavim igračkama tako da i ne stignu postaviti neko pitanje. Poželjno i dobro odgojeno dijete je ono koje ne skače, ne trči, ne penje se. Preferiramo posloženu sobu nad neurednim eksperimentom. Bijelu majicu nad skakanjem po blatnim lokvama. Tražimo od djece da nas ne prekidaju u odmoru, kavi ili dosadnim ritualima kurtoazije.

I kako da onda oni odrastu u ljude otvorenoga uma i duha? U što se pretvaraju djeca koju se doma ušutkava? U što se pretvaraju djeca čiji odgoj se temelji na zabranama, a ne angažiranom pokazivanju i otkrivanju novih svjetova?

Radite na sebi. Kao i djeca, budite kreativni, glasni, eksperimentirajte. Nemojte se prepustiti inertnosti starih hijerarhija, sustava ili pravila. Budite najbolji što možete biti u svakom danu. Propitkujte činjenice, istražujte i tražite brže, lakše i jednostavnije načine da se nešto napravi. Ne uzimajte ništa zdravo za gotovo. Volite se i poštujte, poštujte tuđa mišljenja i pokušajte se uvijek staviti u tuđe cipele. Možda iz njihovog kuta stvari doista izgledaju drugačije. Ali budite transparentni, recite zašto nešto volite i zašto vas nešto zanima.

No ono najbitnije, baš kao i vaša djeca – gledajte na svijet kao veliko čudo!

Toga neka je više… kako u poslu, tako i u životu!

Monika Cegnar Jurjević
TKO JE MONIKA? Žena, majka, studentica i poduzetnica u potrazi za životnom ravnotežom. Žonglira životnim ulogama i uživa u svakodnevnim pustolovinama s mužem (simpatijom iz srednjoškolskih dana) i troje djece. Voli svoju drugu domovinu – Poljsku, planine, kazalište i slikovnice, a odnedavno piše malo opširnije o svojim dogodovštinama na stranici Happy Polka Dot.