voljela bih probuditi ženu u sebi i prestati biti samo mama

Ovo je pitanje. Kako biti mama i žena istovremeno? Da, gledala sam novu Netflixovu seriju Sex/Life i zapravo sam shvatila da se i mame koje nisu same osjećaju isto kao i ja. Osjećamo se kao mame i trudimo se shvatiti gdje je nestala ona žena koja je postojala prije trudnoće i poroda. Možda se u trudnoći još i pojavila kad su krenule bujati obline, ali su pospanost i mučnine vrlo brzo mokrom krpom izbrisali sve što je moglo biti ženstveno. U mojem slučaju izbrisala je i ženu iz mene jer sam tada ostala sama s bebom u trbuhu. Ostala sam samo mama. Nisam znala biti jedno i drugo.

Gdje uopće naučiš takve stvari? Ponekad mi se čini da postoje neke žene koje znaju smanjiti taj majčinski nagon. No, sigurna sam da ja nisam jedna od tih. Više ona koja trči po plaži za drugom djecom i pazi na njih, umjesto da makar pogledom uživa u pokojem muškom primjerku izloženom suncu i moru.

voljela bih da je tu i malo žene u meni, a da ne žrtvujem mamu

Da, na godišnjem odmoru se žena u meni potpuno izgubi. Od 0 do 24 s djetetom, krema za sunčanje u spreju, mjesto na kojem možeš čitav dan biti u badiću i nekim hlačicama s majicom na kojima piše broj 170 jer su bile na dječjem odjelu. U torbi su ostale zavodljive haljine, maskara, ruž, svjetlucavo ulje za tijelo koje divno miriše. Čak nam niti divan ručnik nije trebao. Jer sam čitavo vrijeme u vodi trčkarala ili plivala ili hodala po stijenama, lovila ribe i rakove i igrala se Petra Zecimira. Možda me netko i pogledavao dižući mi malo ženski ego, ali nekako to nisam stigla vidjeti jer sam bila mama.

Znam da je moj odabir igrati se Petra Zecimira umjesto ležanja na plaži sa sunčanim naočalama koje su ostale u autu kad smo stigli. Ipak, voljela bih da je tu i malo žene u meni, a da ne žrtvujem mamu.

Možda da neki tata vozi auto i nosi torbe iz trgovine dok ja hodam u visokim potpeticama? Zahvaljujem situaciji s koronom jer su i svi ostali počeli nositi trenirke i ravne cipele pa se osjećam kao da pripadam. Ipak, na šišanju sam bila prije godinu dana. Vrijeme je da ponovno odem frizeru. Jednom godišnje je standard koji držim.

Kako biti single mama (na hrvatskome uopće nema vjernoga prijevoda jer samohrani je terminologija koju ni slučajno ne smiješ spomenuti ako je tata živ) i biti žena? Lakše mi je onda odabrati samo ovo s mamom. Mislim: „Pa stignem još biti žena kad poraste, kad me ne bude više trebao, tamo negdje u 6. razredu.“  Brzo će to proći.

A onda opet – „Što ako zaboravim biti žena i postanem mama koja će čitav život trčkarati za njim i upropastiti mu život?“. Možda bi bilo dobro da počnem misliti o sebi. Sad kad sam nadoknadila tri godine nespavanja i kada temperatura 40°C nije tako česta pojava koja u potpunosti razbije sve moje planove, koncepte i termine kod frizera i kozmetičara, sad je vrijeme. No, bojim se da sam zaboravila. Čak, ne osjećam se dobro u toj ženskoj ulozi. Žulja me. Priklonila sam se skupini mama i tamo mi je sigurno i dobro, bez šminke već par godina, bez frizure, u udobnom i sportskom, uz popodneva u dječjem parku.

Onda se dogodi da odjednom na par dana nisam mama. Čitavu godinu sanjam o danima kada će biti s tatom i radim planove koji uključuju moju zabavu i rješavanje hrpe obaveza koje odgađam tijekom godine kako bih provodila više vremena s djetetom. Kad ti dani konačno stignu, najradije bih se zavukla pod dekicu i plakala. Sad nisam više premoreni zombi koji ionako tek dolazi do daha tih nekoliko sati koliko je s tatom već svjesna i odmorna i navikla zagrliti svog malenog muškarca navečer i ujutro. Navikla slušati prigovaranja i cendranja odmah ujutro, navikla pregovarati za nekoliko minuta čitanja svoje knjige u zamjenu za igru nakon toga.

Ja sam mama. Ne mogu se samo tako prešaltati na to da sam žena. Možda bih to i mogla na poslu gdje sam uvijek žena, ali kod kuće mi to ne ide. Lakše je kad igraš uloge vezane uz mjesto. Na poslu, u trgovini, kod roditelja, kod kuće… Kad jedan lik glumi dvije različite uloge na istoj sceni – raspad sistema. Barem je moj u raspadu, a upute o sastavljanju nikada nisu niti stigle.

Fotografija: unsplash.com

DANIJELA Mama, učiteljica, kolumnistica, voditeljica projekta tješilice za bebe Bezabu i projekta Fora priča.