(ne)majka na telefonu

Kaže se: „Dokle god možeš promatrati, nemoj mu na put stati. Što ga prije počneš čovjekom smatrati, prije će čovjek i postati!“ Ne uvijek i ne neprestano, ali eto, događa se da sjednem na klupu u parku i odgovorim na pokoju poruku i email koji čeka još od jučer. Nekad pogledam i na Facebook. Ajme sramote!!! I sve to radim dok se moje dijete od dvije godine igra bez mene. Kakva li sam ja to (ne)majka?!

Samo kada me sljedeći put vidite kako sjedim i pričam s drugom mamom ili gledam u telefon, promislite i o ovome. Ja sam također mama koja je uz svoju djecu cijeli dan. I mama koja se trudi da svakog dana jedu kuhano i svježe povrće, da imaju voćnu užinu i jedu malo ili nimalo industrijske hrane. Ja sam također mama koja se iz žene koja odlazi na posao pretvorila u domaćicu preko dana i ženu koja na poruke i mailove odgovara iza ponoći, jer sam tad sve ostale poslove završila. Ja sam također mama koja svakog dana u parkiću provede između tri ili četiri sata jer znam koliko je boravak na svježem zraku važan. Ja sam također mama koja se trudi ne dozvoliti odlazak na spavanje bez pročitane slikovnice ili ispričane priče ili naše izmišljene, u potpunosti besmislene pjesme. Ali naše… Često i uz tatinu pomoć. Ja sam također mama koja je posljednji put prespavala noć prije više od dvije godine. Iako se moje dijete ne budi ponoći čujem ga… kako diše… kako se miče… ALI, ja sam i mama koja je nebrojeno puta izgubila strpljenje, vikala i u onim trenutcima kada je moje dijete svojim ponašanjem samo tražilo moju pažnju. I mama koja je pustila epizodu Cocomellona i tko zna kakvih krš i lom „crtića“ kada su stvari postale nepodnošljive. Ili kada bih jednostavno poželjela popiti kavu u miru.

Mama sam koja preko dvije godine nije pojela obrok u miru i tišini. I da, ja sam mama koja u parkiću ponekad sjedne, izvadi telefon dok djeca trčkaraju, prateći ih krajičkom oka.

I znate što? Bez lažne skromnosti, moje je dijete nerijetko najspretnije u parkiću među svojim vršnjacima. Samostalno penjanje? Savladali odavno. Samostalno ljuljanje? Savladali s 22 mjeseca. S nepune dvije godine, uz mali zastoj mog srca (što sam se trudila sakriti jer ne želim da ga moj strah sputava u bilo čemu). Sve to jer mu nisam bila za petama uz rečenicu od koje me glava boli: „Ti si za to još mali“. Nije točno da ga ne vidim onda kad nisam na pola metra od njega, samo želim da on to vjeruje.

Foto: unsplash.com

Maida. Majka dvoje djece i magistra sestrinstva. Bori se sa svakodnevnim obvezama i usklađivanjima obiteljskog i poslovnog života, poglavito jer njezin posao uključuje i noćni rad, rad vikendima, 24 satni rad… Lakše joj je kada dijeli svoja razmišljanja, probleme i nedoumice s drugima.