Djeca su naše male kopije. Uče od nas, upijaju kao spužve i iako nam se čini da nas ponekad ne čuju i ne vide kako se ponašamo, njihov mali mozak je pametniji nego što mislimo. Možda navike i ponašanja koja im se trudimo usaditi neće odmah prihvatiti, ali s vremenom sve sjeda na svoje mjesto.
Sjećam se da me mama „ubijala“ blitvom i krumpirom. Za mene nije bilo veće kazne, nego kada sam navečer došla iz škole i za večeru me dočekala blitva na lešo. Niti sam cijenila njezin trud, niti trud svog tate koji je tu blitvu sam uzgojio u vrtu pored kuće. Otišla sam studirati u Zagreb i bilo je dana kada bih dala sve na svijetu za jedan zalogaj te blitve. Od tada do dandanas, blitva je broj jedan na mom jelovniku (i danas je bila dio mog ručka), a moji roditelji su zaslužni za to, jer su mi svojim primjerom pokazali da je zdrava i korisna namirnica, koja se uz malo truda može uzgojiti u vrtu. Sada sam ja ta koja „ubija“ svoju djecu blitvom.
Dani prolaze, a rezultata nema
Nekada mi se čini da sve što radim je beskorisno, da se previše trudim, prolaze dani, a rezultata nema. Djeca po svom, ja po svom. Nekada podcjenjujem svoju važnost kao roditelja u prenošenju zdravih prehrambenih navika. Ali dragi moji, mi imamo ključnu ulogu.
Roditelji su stup, točka od koje sve polazi. Ako djeca tijekom svog djetinjstva usvoje dobre prehrambene navike one će im ostati za cijeli život, provoditi će ih kao odrasle osobe, prenijeti će ih na svoju djecu, a rezultat toga je bolje zdravlje i bolja kvaliteta života. Ima li veće nagrade od toga?
To nikako ne smiju biti samo riječi „Pojedi bananu, zdrava je“, „Kada pojedeš ovaj špinat, postat ćeš jak kao Popaj“, nego i djela. Ako mi ne jedemo bananu, špinat i ostale namirnice koje želimo da nam djeca jedu, sve pada u vodu. Djeca gledaju, slušaju i uče promatrajući, a zatim ponove ono što su vidjeli on nas. Mi smo njihov uzor.
Tips and tricks što možemo učiniti kao roditelji, kako bi naša djeca usvojila zdrave prehrambene navike:
- Ne preskačite doručak. Živimo užurbanim ritmom i jutro je svima problematično i kaotično, da ne kažem stresno. Ali kako izreka kaže – po jutru se dan poznaje. Ako vi doručkujete kavu, ne možete očekivati da će dijete uživati u zobenim pahuljicama s voćem i jogurtom ili pohanom kruhu. Svakako odvojite i organizirajte vrijeme da ujutro okupite obitelj za stolom i uživate u zajedničkom doručku i razgovoru, jer to je najbolji primjer djeci.
- Ne pretjerujte sa slatkišima i grickalicama. U redu i je naravno da će dijete pojesti keks ili čokoladu, ali pazite da vam navika ne postane gledanje TV-a ili igra na PlayStationu s vrećicom čipsa. Mnoge obitelji na stolu u dnevnom boravku imaju zdjelu s bombonima, čokoladicama, lizaljkama. To je potpuno nepotrebno, jer htjeli ili ne „u prolazu“ skupljamo lako dostupne kalorije, koje dovode do debljanja.
- Kuhajte što više, čak i kada mislite da nemate vremena. Ne morate odmah tipkati broj omiljenog fast fooda jer ste u žurbi. Zbilja postoji mnogo jela, za koje vam ne treba veliko kulinarsko umijeće, a koje možete skuhati za 30 do 45 minuta. Jela pripremljena kod kuće, neusporedivo bolja, zdravija za vašu djecu i jeftinija od hrane koju će vam donijeti dostavljač.
- Ako imate priliku, zasadite voće i povrće u vrtu i svakako neka vam djeca u tome pomognu. Ne moraju raditi teške fizičke poslove, ali s vremena na vrijeme neka svojom kanticom zaliju zasađeno povrće, uberu jabuku sa stabla ili izvade mrkvu. Vidjet ćete da će ih pojesti slađe, kada znaju da su ih oni zasadili, njegovali ili ubrali. Ja sam cijeli život gledala svoje roditelje kako rade u vrtu i sada mi je normalno i osjećam se dužnom da imam svoj vrt i uzgajam domaće voće i povrće za svoju djecu.
- Uključite djecu u pripremu obroka i sastavljanje tjednog jelovnika Neka vam pomognu oko guljenja povrća, pranja namirnica, posluživanja stola. Povedite ih u nabavku namirnica na tržnicu ili u trgovinu. Nekada nose lakše vrećice, čitaju što je na popisu za kupnju ili odlažu namirnice na blagajnu. (Planer jelovnika preuzmite ovdje.)
- Ako u hladnjaku imate zaslađene sokove i gazirana pića, ne možete očekivati da će dijete piti cijeđeni sok od naranče, koji mu vi pripremite. Usadite im naviku da su voda i prirodni sok najbolji za piće i potrudite da se toga pridržava cijela obitelj.
- Jedite za stolom, a ne pred televizorom. Mobitele maknite. Moram priznati da ja ovaj problem imam s mužem, a ne s djecom. Ima naviku provjeravati mailove dok jede ili odgovarati na poruke i to masnim rukama. Muka mi je svaki put kada to vidim! Svijet neće stati ako na 20 minuta odložite pametne telefone i pojedete u miru. Obrok je prilika da se obitelj okupi za stolom i razgovara.
- Djeci ponudite raznovrsnu hranu – voće, povrće, žitarice, meso, ribu, mliječne proizvode… Normalno je da djeca ne vole sve namirnice (tko voli?), ali je jako bitno da ih barem probaju. Kod uvođenja novih namirnica ne treba odmah odustajati ako se ona djeci u startu ne sviđaju. To je greška, koju roditelji često rade. Treba biti strpljiv, ponekad je potrebno i desetak pokušaja upoznavanja s brokulom ili cvjetačom dok ih ne prihvate.
- Ne ucjenjujte djecu hranom. Kada sam u društvu s drugim roditeljima, često čujem ucjene tipa: „Ako ne pojedeš ručak, nema igranja. Idemo doma.“ Dijete najčešće nakon te rečenice počne plakati, a ne jesti. Ucijene su kontraproduktivne, štetne i ne stvaraju zdrave prehrambene navike.
- Pravilna prehrana i tjelesna aktivnost su povezane. Istaknite im važnost tjelesne aktivnosti nakon obroka. Smanjite vrijeme provedeno pred ekranima i prošetajte uz more, rijeku, odite u šumu. Znam, teško se ove odluke držati preko tjedna, ali je zato vikend idealno vrijeme kada s obitelji možete više boraviti na svježem zraku. No, i preko tjedna možemo biti tjelesno aktivni na razne načine. Svojim primjerom pokažite djeci da koriste stubište zgrade, a ne lift, do obližnje trgovine prošetajte, a ne palite auto. Kada svojoj djeci kupujete poklone, kupite im poklone koje ih potiču na tjelesnu aktivnost – lopta, bicikl, romobil, reket za tenis, a izbjegavajte DVD-ove, igrice za PlayStation ili mobitele.
Znam da svih 10 točaka lijepo zvuči, ali i mnogima nedostižno i nemoguće. Krenite lagano. Navike se grade polako i potrebno je neko vrijeme da se usvoje. Ne ide preko noći. Ako ste maknuli zdjelu sa slatkišima iz dnevnog boravka, zaslađene kupovne sokove zamijenili vodom i prošetali nakon ručka – napravili ste mnogo. Korak po korak možemo mnogo učiniti za svoje zdravlje i zdravlje svoje djece. Nakon nekog vremena, bit ćemo ponosni. Ima li ljepšeg osjećaja, nego kada znamo da smo svojoj djeci usaditi navike zbog kojih će postati i ostati otpornijima i zdravijima? To je znak da smo uspjeli kao roditelji.
Kako djeci podvaliti povrće? Mama Zrinka donosi vam odlične savjete! (supermame.hr)
Foto: pexels.com