Volim svoje misli zapisivati na papir. Figurativno rečeno, pošto najčešće svoje misli kuckam po nekom od ekrana koji imam na raspolaganju. Vrijeme i način života ne dozvoljavaju mi da tipkam onoliko koliko bi stvarno i voljela. No, nedavno su godišnji odmor i izolacija napravili svoje, pa sam se opet uhvatila pera, iliti tastature.
Moji tekstovi ne nailaze uvijek na hvalospjeve, češće su meta nekakvih diskusija, ali voljela bih napomenuti da sam ja jedna liberalna žena i volim pisati o nepopularnim temama koje uporno guramo ispod tepiha.
Moje pisanje pokreću glupe izjave koje često čujem na igralištu ili pročitam na društvenim mrežama, a tu su i tuđa mišljenja koja nikad nisam tražila. Period kada su mi nečiji savjeti ljuljali samopouzdanje je iza mene…ali me zabadanje nosa tamo gdje mu nije mjesto i dalje jako nervira.
Pitate se, dobro pa što joj je sada diglo tlak? Jesu li to tulipani u prekrasno uređenim kuhinjama, napredna djeca koja pričaju tri jezika s dvije godine ili nešto treće? Nešto treće.
Radi se o jednoj jednostavnoj rečenici, s kojom se susrela svaka zaposlena majka bar par puta u životu, a koja glasi: ”Sigurno se jedva čekaš vratiti na posao da se malo odmoriš.”
Ovu smo izjavu imale prilike čuti čak u tri navrata:
1. Pred kraj rodiljnog ili roditeljskog dopusta
2. Na bolovanju
3. U samoizolaciji
Izjavu prati često i ”Spasila si se.” Ili ”Da bar da ja mogu otići na posao, spasila bi se.”
Redovno gore navedene komentare upućuju majke koje nisu zaposlene. Da se razumijemo, ja osobno nemam ništa protiv žena koje su odabrale biti kućanice na određeno ili neodređeno vrijeme. Naravno, onda kada je to isključivo njihov izbor, a ne nečija prisila. Kada kažem prisila prvo mislim na društvo koje nije baš prilagođeno zaposlenim majkama (i politike i mjere koje uopće ne idu u hod s obiteljskim obavezama), a tek onda mislim na supružnika koji možda vrši nekakvu prisilu na majku kako bi ostala kod kuće iz xy razloga. U većini slučajeva #patrijarhat.
Ne mislim da je ženama kod kuće bajno i sjajno – pogotovo kada su tu i mala djeca u igri. Ovo je tema o kojoj žene, koje nisu zaposlene, često pišu. Kućanski poslovi, kao i oni odgojno obrazovni s djecom, zahtijevaju ogroman trud, ali ne gledaju se jednako kao plaćeni rad. Tu se rađaju polemike, prepirke i lome se koplja, kao oko dojenja i adaptiranog mlijeka. Usporedba nije slučajna, nema krivog odabira ni kod jedne ni kod druge opcije.
Svaka žena treba biti slobodna da sama za sebe izabere ono što je najbolje za nju. Isto tako, ni jedna žena nije robinja, briga oko kućanstva i djece nisu isključivo ženski posao.
Vratimo se korak unazad, poznato je da je trava uvijek zelenija kod susjeda. Generalizirat ćemo malo, pa ćemo reći ovako: nezaposlene majke, namjerno ili slučajno, misle da je život zaposlenih majki idealan. Prekrasan. San snova. Zaposlene majke ujutro ustanu, namontiraju se, obuku svoje štikle, popiju kavu u vožnji prema poslu u svom jeep-u i dođu do svog ureda. Ovdje malo čitaju Indeks uz doručak i Supermame uz marendu, malo zivkaju kolege i uporno traže nekakve rokove. Odu na poslovni ručak, usput kupe novi kaputić ili par novih špičoka. Kada završe s poslom odlaze po djecu u vrtić, malo se igraju kod kuće i nakon što dijete zaspi gledaju Netflix dok piju skupo vino na kauču sa superzgodnim suprugom koji je negdje neki direktor nečega. Za djecu brinu tete, za stan roboti i čistačice. Zaposlena majka nema vremena za te gluposti. Njen je dan previše pun obaveza da bi ona još i prala podove. Platit će nekoga. Platit će i djeci engleski, informatiku, nogomet i balet. Nema toga što se danas ne može kupiti, zar ne?
Disclaimer!
Kao prvo, nažalost, nisu sve zaposlene majke zaposlene isključivo od 8 do 16h, ne zarađuju sve zaposlene majke milijune i nemaju sve majke fleksibilno radno vrijeme. Malo ću vas šokirati, ali poslovne žene se često susreću s jednim fenomenom zvanim stakleni strop. Guglajte. To je nemogućnost vertikalnog napredovanja samo zato što su žene, jer postoji mogućnost da sutra požele imati dijete, a onda i da moraju ostati na bolovanju kada to dijete dobije temperaturu. Nisu sve žene direktorice svemira ni poduzetnice, a one koje to jesu, krvavo su se izborile za svoje mjesto pod suncem (i ne prestaju se boriti). Svijet ne voli snažne i uspješne žene pa ih bojkotira gdje god stigne.
Nemojmo zaboraviti i da je teta koja radi u vašem dućanu ispod stana isto mama dvoje male djece. Ona radi i na blagdane, radi i nedjeljom, radi u smjenama. Policajka koja vas je neki dan zaustavila jer ste prebrzo vozile, je isto mama, kao i doktorica koja vas je pregledala, medicinska sestra koja brine za vaše najmilije na covid odjelu ili teta zaštitarka koja radi noćnu u Shopping centru. Od CEO do čistačice, sve su one mame koje nemaju onakav život kao što sam ranije, sarkastično opisala. Ni jednoj od njih odlazak na posao nije odmor.
Znate zašto jako puno žena radi? Iz potrebe. Postoji nešto što se zove platna lista… Naravno da nije sve u novcu, ali pokušajte vi staviti ljubav – umjesto teletine – ispod peke i javite mi kakav je bio ručak.
Život zaposlene mame je pun predrasuda. Najčešće se mame s tim predrasudama prvi put susreću onda kada su najranjivije, na kraju porodiljnog, pri povratku na radno mjesto nakon duže pauze. Mislite da je mami lako pustiti svoju bebu u jaslicama ili kod tete čuvalice? Nije. I onda, u tom trenu, kada je ta mama na dnu, susretne se s rečenicom ”Sigurno se jedva čekaš vratiti na posao da se malo odmoriš.”. Da Đurđa, sigurno.
oda zaposlenim majkama – SUPERMAME
Zaposlene se majke na poslu odmaraju? Vjerojatno se, na poslu, najviše odmaraju medicinske sestre u bolnici kad imaju dva dana dežurstva. Njima je sigurno lakše nego nezaposlenoj mami. One dva dana ni ne vide svoje dijete, ne kuhaju, ne čiste. Idila.
Da, opet sam gruba i sarkastična. Namjerno. Biti zaposlena žena i majka je jako teško, psihički i fizički. Pogotovo u društvu gdje je broj muškaraca koji obavljaju kućanske poslove, odlaze na bolovanje i na roditeljski dopust, i dalje PRENIZAK. Puno žena nema podršku svojih partnera kod kuće i zadužena je za apsolutno sve kućanske, roditeljske i majčinske obaveze + one poslovne. Žonglira između 100 različitih uloga i to što se ne stigne požaliti ne znači da nije umorna.
Peppa Pig ima jednu super epizodu u kojoj sestre zečice, jedna zaposlena u dućanu. a druga kod kuće s dječicom, odlučuju na jedan dan zamijeniti uloge. Shvatile su da ni jednoj ni drugoj nije sve bajno i sjajno. Posao nije odmor.
Posao je obaveza, pa koliko god taj posao bio dobro plaćen. Posao je obveza i onda kada volite ono što radite. Posao i majčinstvo su jedan ludi ringišpil obaveza, gdje jedino što usporava kolo je dobra organizacija.
Znam da smo mi žene poput Feniksa, i da s vremenom dođemo do one ”briga me za tuđe mišljenje” faze, ali moj savjet (koji me nitko nije tražio, ali nema veze) je da naučimo pregristi jezik. Vrijedi i za zaposlene i za nezaposlene mame. Nitko ne zna kako je onoj drugoj strani.
Oprezno s riječima jer bole više nego mač.
Zdrave sretne i bez osuda bile!
