Sad kad se nalazim na raskrižju između kraja porodiljnog i povratka na posao, ne znam bih li trebala biti sretna ili tužna što je porodiljni završio. Ima dana kada se veselim povratku na posao i u našu novu rutinu, a ima i dana kada bih htjela da sve ovo još malo potraje. Znam samo što mi nikako neće nedostajati, a to je:
1. Osjećaj da nisam napravila ništa. To je vjerojatno jer se stalno vrtim u krug, odnosno napravim nešto, a već me drugo čeka na listi. I tako u krug. Jednostavno se trebam fokusirati na nešto drugo osim na kućanske poslove – a to je posao.
2. Stalan nered u stanu iako sam “stalno” doma. Mislim, trebam li što nadodati? Sve je baš zato i u neredu jer sam stalno doma, jer stalno vidim i gledam i najmanje sitnice po stanu. Jedva čekam da dođem umorna s posla pa da sjednem i kažem: Ma baš me briga, za vikend ću pospremiti!
3. Kuhanje, pospremanje i čišćenje koje nikad ne završava jer je stalno netko gladan. I što većinu vremena potrošim u kuhinji, jer se sve vrti oko hrane i čišćenja nakon toga. Imam osjećaj da smo svi stalno gladni i uvijek nešto jedemo.
4. Košara rublja koja nikad nije prazna iako perilica radi skoro svaki dan. Znam da će me rublje čekati i kad krenem raditi, ali imam osjećaj da sam na porodiljnom stalno u stavljanju, pranju i sušenju robe. Stalno, i ne vidim kraj.
5. Nošenje tajica i običnih majica svaki dan. Mislim da ću neko vrijeme samo hodati u trapericama. I nosit ću haljine koje zadnjih godinu dana nisu vidjele svjetlo dana. Nosit ću sve što nisam stigla nositi, jer nisam imala gdje ni kada odjenuti.
6. Slušati druge kako mi je divno i prekrasno, jer imam vremena za sve. Ne znam je li osoba koja to pita bila na porodiljnom? Jer ako nije, onda je vjerojatno ili zaboravila to intenzivno razdoblje ili je muško.
7. Osjećaj krivnje da nešto radim pogrešno ili nedovoljno dobro, jer ne pratim knjige, ne pratim trendove, i sl. Zašto je to tako? Jer nemam dovoljno vremena za sve, a iskreno ni nemam volje za to. Slušam svoj majčinski instinkt, a kad mi treba koji savjet ili podrška uvijek potražim savjet prijateljice ili svoje mame, koje su sve to već prošle i koje se mogu poistovjetiti sa mnom.
8. Odlazak u drugu prostoriju bez da netko ne viče: “Mamaaaa!”. Nemam mira ni u kupaonici, ali tada puštam muziku i pravim se da ne čujem ništa, barem na pet minuta. Imate li vi koji bolji trik?
9. Piti hladnu kavu. Pijem ja nju, ali onda ju navlačim cijeli dan. Ima li koja mama da uspije popiti toplu kavu? Znam, znam. Ima ponekad dobrih dana, poput danas, kad sam si skuhala kavu, i uspjela ju popiti toplu. Tih pet minuta u danu, kad se sve čini idealno je odlično, dok ne pogledaš u drugi dio prostorije i shvatiš kako moraš i to pospremiti.
10. Što vama neće nedostajati na porodiljnom ili sam ja jedina koja se tješi sad kad mi je porodiljni gotov i čeka me povratak na posao? Znam, sad izgleda kako se žalim i kako njurgam kako mi je na porodiljnom bilo loše. Daleko od toga, porodiljni je intenzivan, prekrasan, iscrpljujući i zahtjevan…i ne bih mijenjala ništa.
Ali potrebno je i ovo reći – porodiljni je posao koji traje 24 sata dnevno, non stop, svaki dan, bez prestanka. I koliko god to bilo prekrasno, istovremeno je i vrlo zahtjevno, jer je potrebna tvoja stalna prisutnost koja je ponekad iscrpljujuća. Ali znate što, ne bih mijenjala ovih godinu dana porodiljnog i neizmjerno mi je drago što sam bila na porodiljnom svih godinu dana, iako mi se čini da je bilo samo na nekoliko mjeseci.
SARA Mama dvojice dječaka. Živi u Istri (terra magica), na zapadnom dijelu polutoka. Nostalgična za svojim otokom Vrgadom, gdje je provela najdivnije ljetne praznike svake godine. Vječni pesimist, ali romantična u duši. Blog Ovo smo mi
