Treba isplanirati jelovnik za naredne dane.
Treba naručiti djecu kod zubara… Evu kod oftamologa, Nou kod fizijatra.
Treba ih izvesti na zrak. Danima je loše vrijeme i bili su u kući.
Treba oprati hladnjak, preskočila sam zadnjih tjedana. A i zavjesama bi dobro došlo pranje.
Već je nova godina, treba se uhvatiti renoviranja apartmana – sezona će brzo.
Treba se malo više posvetiti poslu. U zadnje vrijeme nikako da napravim konkretan plan. I s blogom kasnim. Trebam, trebam…hoću…moram!
Treba provjeriti Evi zadaću. Treba ju ispitati, sutra ima ispit.
Treba naručiti dekoracije za rođendansku tortu.
Treba pod hitno kupiti zimske cipele za Nou.
Trebalo bi djecu odvesti na snijeg dok ga ima. Toliko dugo ga čekaju.
Trebala bih se izdepilirati, nikako da stignem. Da, da…i kosu nisam već pet dana oprala. To definitivno trebam sutra.
Uuuuu…koji je ono dan? Trebala bih naći vremena za supruga, ne sjećam se točno koliko je dana prošlo od zadnjeg seksa? Ne želim da se osjeća zapostavljeno.
Ah da…trebam se naručiti kod frizera!
Treba….
Trebam….
Trebala bih….
Ponekad mi se čini da je moj život velika “to do” lista, iako ne na papiru, već samo u mojoj glavi, ali ipak “to do” lista, koju je nažalost, nemoguće prekrižiti u cijelosti, budući da dnevno dolaze najmanje tri nove obveze, a križa se jedna. Na dane ni ta jedna!
Ne znam kako vi, ali imam dojam da s godinama sve teže hendlam sve te brojne obveze. Iako je dosta stvari postalo lakše kako djeca rastu, s njihovim rastom, rastu i njihove, a time i moje, a i suprugove obveze.
Vrtić. Škola. Trening jedan. Trening drugi. Uskoro trening treći. Kuhaj, čisti, vozi i razvozi. Igraj, peri, peglaj. Kupi, plati, radi!
Uza sve to, odnedavno je veliki trend postao i “self-care”. I neću reći da je to loše… Dapače, svakome od nas treba vrijeme za sebe. Kava, trening, frizer, knjiga…ono nešto samo tvoje. Ali reći ću vam da, iako sama ideja nije loša, loše je to što nam je time nametnuta samo još jedna obveza.
Jer…
Nismo dobre majke ako se ne bavimo dovoljno u danu s djecom.
Nismo dobre partnerice ako dio dana, makar večer ne posvetimo partneru i našoj vezi.
E sad još i ne brinemo dovoljno o sebi, ako dio dana ne odvojimo za sebe i svoje užitke.
Žene moje, reći ću vam ono što je meni moja rodica na ovu temu rekla: “Velikim dijelom smo si same krive. Jednostavno smo ljestvicu podigle previsoko i ona raste i raste. I nemoguće je više ostvariti sve što smo si zacrtale!”
Neću ulaziti u to tko je i zašto kriv. Činjenica je da obveze svima nama iz dana u dan rastu. A dan još uvijek, baš kao i prije sto, tisuću ili više godina, ima samo 24 sata. Pa kako onda sve stići? Kako napraviti sve što treba?
Kada sam se svojoj dragoj prijateljici s društvenih mreža požalila da pucam po šavovima, njezin odgovor je bio:
“Ali tko kaže da ti sve to trebaš napraviti/raditi? Ti si ta koja to misli! Ti si ta koja želi biti super žena!”
I da, točno to! Želim biti super žena! Super majka, super supruga, super frendica, super kći, super kućanica, super poslovna žena, osoba koja radi na sebi i ima super odnos sa samom sobom, kojoj kuća blista, a svježe ispečen kolač upravo izlazi iz pećnice!
Samo ima jedan mali problem. Ja nemam supermoći!
Vjerujem da nemate ni vi.
Zašto onda jednostavno ne promijenimo tu percepciju kakve bi trebale biti i prihvatimo sebe onakve kakve jesmo?
Prihvatimo da je ok reći djeci da si umorna za park i pustiti ih samo u dvorište. Kupiti kolač ili večeru umjesto da sate provedemo u kuhinji, ako nas to ne veseli. Prihvatimo da “self-care” može biti i samo izležavanje na kauču ako nam to trenutno paše…da nisi loš roditelj ako nisi stigla provjeriti zadaću pa je dijete dobilo lošu ocjenu. Prihvatimo da se neke obveze u danu, naravno moraju napraviti, ali da ih jako puno s naše liste može čekati i neki drugi dan. Ili da ih umjesto nas, možda može obaviti i netko drugi. I što je najvažnije, prihvatimo i priznamo same sebi, da možda ne možemo baš sve što mislimo da trebamo, ali da zbog toga nismo loše žene, majke, supruge. Prihvatimo da možemo biti super žene i bez super moći. Zato što volimo, grlimo, ljubimo i osjetimo što drugima treba, što nama treba…i da su možda baš te osobine naše super moći.
Sigurna sam da kod vas, kao i kod mene, ima dana kada sve klizi, kada s veseljem obaviš i više nego si planirala.. Ali ima i onih kada nismo top i stvari ne idu onako kako bi htjele. I sve je to ok. Prihvatiti. I primiti dane onako kako dolaze. Prihvatiti dane i prihvatiti sebe. Prihvatiti predah jer nam je on itekako potreban s vremena na vrijeme.
Zar nam život ne bi bio malo lakši?
Što kažete moje super žene?
Do idućeg pisanja,
Vaša S.
