Otkako imamo bebu, mom suprugu i meni najdraža je zanimacija pjevati joj. Pjevamo joj dok ju presvlačimo, dok ju nosamo, dok ju uspavljujemo… U principu pjevamo joj cijeli dan. Pa i u onim trenucima dok bebe nema. Ja sam evo neki dan otišla bez nje u šumu i negdje nakon par prohodanih kilometara shvatila da nemam slušalice u ušima, tako da ona melodija koja mi se vrti po glavi nisu Ramonesi već čujem vlastiti glas koji urla: bebić gologuuuuzić, guzić, guzić, bebić (slobodno uglazbite po vlastitom ukusu).
Nevjerojatno je koliko smo kreativni kad je u pitanju ta fina disciplina kreiranja dječjih pjesmica. Daj mi bilo koju melodiju i ja u roku od 5 minuta otpjevam apsolutno besmislen tekst koji me silno zabavlja, a sve pod krinkom “bebi se sviđa”. Mami se sviđa, realno boli bebu briga urlam li joj ja u uho Zeku i potočića ili Žurite konji bijeli evo sviće dan (isprike na čudnom odabiru, uz te bijele konje sam svaki vikend zatvarala birtije za vrijeme studiranja). Zasad. Bebi je svejedno zasad s nepuna dva mjeseca života.
No, svjesna da će beba relativno brzo ući u godine (ili tjedne jer tako se računa bebina starost dok ne ode na fakultet, zar ne?) u kojima nije baš svejedno što joj se pjeva, dala sam se u razmišljanje o pjesmicama koje su obilježile moje djetinjstvo i shvatila gorku istinu: mene su dječje pjesmice istraumatizirale!
Postoji naime nekoliko popularnih pjesmuljaka iz davnih devedesetih kad sam ja bila dijete i kojima su me moji roditelji entuzijazmom poznatim samo novopečenim roditeljima, terorizirali:
Zeko i potočić
Apsolutni pobjednik natjecanja “Koliko se suza može isplakati u 5 minuta” (ili 55 jer pjesmicu možete nažalost pjevati koliko vam drago). Šalim se, nije bilo nikakvog natjecanja, nažalost, jer da je bilo, Zeko i potočić i ja koja ridam zbog jadnog zeke sigurno bismo osvojili prvu nagradu. Ne sjećam se točno kad sam je prvi put čula, ni drugi, ni treći, ni 88. Ono čega se sjećam jest da je ta pjesmica u meni izazivala Pavlovljev refleks i svaki put kad bih ju čula briznula bih u plač. Mojim roditeljima je to u jednom trenutku postalo nevjerojatno smiješno pa bi tu i tamo jedan od njih dvoje samo zapjevušilo melodiju da vidi kakvu će reakciju izazvati… I ja bih se ekpresno rasplakala.
Tortura je trajala godinama (dok radi studija nisam odselila u drugi grad). Ok, morate shvatiti, ja sam horoskopska račica (upozorenje za sve vas koji ne vjerujete u horoskop: SMJESTA prestanite čitati tekst) i osim što imam visoko razvijenu empatiju i intuiciju, nažalost imam i jako razvijen helper sindrom i godinama sam pokušavala naći zeku i taj njegov zaleđeni potočić da ga odledim da zeko prestane biti tužan. S obzirom da sam živjela na Lošinju mislim da vam je prilično jasno da nisam našla ni jeb….zeca ni jeb…. potok.
Sve ptičice iz gore iliti Sve ptičice IZGORE
Posebna kategorija nevjerojatno brutalnih dječjih pjesmica. Pjesma, za koju sam eto prekjučer saznala da uopće nije dječja tako da još dan danas ne razumijem kog vraga su mi je onda uopće pjevali! I tko mi ju je pjevao! Moji starci peru ruke, a ja se kao u magli ipak sjećam none ili možda čak bižnone (pranone) kako mi to pjeva svojim starim glasom s puntarskim naglaskom dok joj ja, zbunjena petogodišnjakinja, sjedim na krilu i razbijam glavu misleći kako su se dovraga te mrtve izgorene ptice uopće mogle spustiti iz gorja na more. I još važnije, zašto? Mogle su se valjda prije požara spustiti…. Eto, to je vrlo vjerojatno bilo moje prvo duboko promišljanje o smislu života, životu nakon smrti i okultizmu. Ni najmanje me nije sram priznati da sam tek prije nekoliko godina saznala da ptičice nisu izgorjele.
Bila mama Kukunka
Moram priznati ova me pjesmica nije toliko istraumatizirala koliko me razbjesnila jer širi danas vrlo
popularne fake news (krokodil traži pečenog vola – otkad životinje same peku hranu???), a i još
popularniji momshaming jer insinuira da je mali Juju zbog mamine nepažnje upao u Nil. Sigurno je
nemajka scrolala po instagramu za to vrijeme. Uglavnom, sve me ovo navodi na zaključak da je ipak najbolje da se ja držim Bebića guzića gologuzića ili barem one popularne Pliva beba preko Save, nosi patku navrh glave, da nepotrebno ne istraumatiziram dijete.
P.S. Mama, tata ako ovo čitate znajte oprostila sam vam za Zeku i potočića – sve sam vam oprostila!
avanture novopečene mame i njezine bebe – SUPERMAME
