
Zrinka Janković i Iva Šverko dvije su žene, majke i poduzetnice kojima je upravo majčinstvo poslužilo kao ideja za pokretanje biznisa. Iva je vlasnica i suosnivačica Žutog Kišobrana koji se bavi organiziranjem dječjih ljetnih outdoor kampova, izleta, evenata, kreativnih radionica i rođendana. Zrinku ste već mogle upoznati kroz kolumne i recepte na portalu, koje inače dijeli na svom blogu Mamin ručak, a u svojoj ponudi nudi posebne proizvode i usluge koje majkama olakšavaju svakodnevicu.
Iva i Zrinka, panelistice su prve BYOB konferencije posvećene ženama u poduzetništvu gdje će uz ostale sjajne govornice podijeliti svoje inspirativne priče i konkretne savjete o poduzetništvu.
Koliko vas je majčinstvo promijenilo?
Iva: Puno. Promijenilo je moj odnos prema okolini, ali i prema meni samoj. Naročito moj osjećaj odgovornosti prema tome kako se odnosim prema promjenama u životu, poslu, obitelji, zajednici. Poštuj sebe, poštuj druge i preuzmi odgovornost za svoje ponašanje – to su 3P koja stalno ponavljamo. Majčinstvo je na mene utjecalo i na način da imam priliku naučiti ih da je sve stvar izbora, a izbora uvijek imaš bez obzira koliko jako misliš da ne.
Zrinka: Iskreno, ne znam odgovor na ovo pitanje. Moj muž će reći da sam se jako promijenila, ali
ja mislim da i nisam previše. Više su mi se promijenili prioriteti. Majčinstvo nam mnogo daje, ali mnogo i oduzima. U prvom redu, oduzima nas. U moru svakodnevnih obveza, izgubimo sebe. Nikada nisam željela izgubiti sebe zbog djece, jer želim da moja djeca imaju sretnu i zdravu majku. Ne želim imati grižnju savjesti ako odem na kavu ili na koncert s prijateljicom, ako odem na pramenove ili na večeru s mužem. Ne kažem da mi uvijek uspijeva, ali trudim se.
Djeca su mi definitivno na prvom mjestu, ali smatram da imamo pravo i na ovakve trenutke. Imamo pravo biti opuštenije, zadovoljnije, imamo pravo da nas djeca vide s osmjehom na licu.
I Mamin ručak je nastao iz moje potrebe da ne izgubim sebe. Znala sam da me s trećim djetetom čeka tri godine porodiljnog. Htjela sam nešto što će me dodatno ispunjavati, nešto gdje ću moći iznijeti svoje emocije, nešto što ću raditi između dojenja, mijenjanja pelena, pospremanja, peglanja……Htjela sam svoj ispušni ventil, koji sam pretočila u food blog Mamin ručak.
“Mamin ručak je nastao iz moje potrebe da ne izgubim sebe.”, Zrinka
Koliko je majčinstvo zaslužno za ono čime se danas bavite?
Iva: Oduvijek sam htjela raditi nešto kreativno i korisno za zajednicu, a danas to i radim. Radim s djecom, za djecu i kreiram zabavne programe. Moja kreativnost i mašta i volja te sposobnost korištenja raznih alata, došla je do izražaja upravo kad sam postala majka. Sve ono što sam zamišljala kroz igre sa svoje dvije cure, izrađivala sam sama. Njih dvije su te radove testirale igrom. Tako i danas funkcionira izbacivanje novih proizvoda tj. usluga u Žutom kišobranu: ja zamislim, izradim, a njih dvije testiraju.
Zrinka: Bez moje djece nema ni Maminog ručka. Puno puta sam naglasila da su djeca moja inspiracija. Dovoljna je neka njihova reakcija, komentar na skuhani ručak, zgoda iz vrtića ili škole da me inspirira na novi članak ili post. Pišem ono što živimo. Ne odstupam previše od toga. Svaki dan je inspiracija za nešto novo, a obzirom da su djeca nepredvidljiva to zna biti zabavno. U drugu ruku, želim mame vlastitim primjerom motivirati na kuhanje i da nikada ne odustanu od njega iako imaju doma izbirljivca. Moja djeca su primjer da se to može.
Možete li mi ukratko opisati kako ste došle na ideju za pokretanjem onoga čime se bavite i kakvom se djelatnošću bavite?
Iva: Žuti kišobran je kreativan prostor za djecu, kako ga ja volim nazivati. Bavimo se osmišljavanjem i provođenjem dječjih ljetnih outdoor kampova, dječjih izleta, dječjih evenata i kreativnih radionica i organizacijom rođendana. Nakon skoro 22. godine radnog iskustva, vođenja timova, organizacije i raznih projekata, jednostavno je došlo vrijeme da dugo željeni projekt ugleda svijetlo dana. I tako je sve krenulo.

Zrinka: U svibnju 2021. pokrenula sam food blog
maminrucak.hr. Ideja je došla doslovno preko noći. Jedne siječanjske večeri, djeca su rano zaspala. Nije mi se dalo gledati TV, niti skrolati po društvenim mrežama, pa sam uzela papir i olovku i skicirala ideju. Htjela sam nešto, ali nikada do te večeri, nisam mogla dokučiti što bi to bilo. Logo, ime, koncept sam složila u sat – dva, kao da o tome razmišljam godinama. Bio je to nevjerojatan trenutak inspiracije. Umorna od cijelog dana, misli su se slagale poput lego kockica. Od tog trenutka do dana današnjeg, Mamin ručak je postao moja svakodnevnica u koju svaki dan ulažem 5-6 sati svoga vremena. Zbilja uživam u kreiranju sadržaja, istraživanju i želja mi je da mi djeca odrastu uz „Mamin ručak“.
Mislite li da je danas na ženama preveliki teret? Možemo li imati sve – i majčinstvo i uspješnu karijeru/biznise?
Iva: Apsolutno je preveliki teret, još uvijek je utjecaj patrijarhata prevelik i načina na koji smo odgajani. Žena jednostavno brine i razmišlja i vodi brigu o svim aspektima svog života i svoje obitelji. Možemo, naravno. Teško je na početku, ali komunikacijom unutar obitelji, podrškom partnera i obostranim razumijevanjem te podjelom poslova, sve se može. A ostalo, kad to imamo, je na nama. Na tome da pokušamo biti blaže prema sebi, naći vremena za sebe i najviše od svega ne preuzimati osjećaj krivice za sve.
Zrinka: Trenutno se u sebi borim s pronalaskom odgovora na to pitanje. Mi žene smo sposobne na sve i duboko u sebi vjerujem da možemo. Problem je okolina, problem je naša glava i misao da uspješna poduzetnica i dobra majka ne idu zajedno u istoj rečenici. Nema toga što žena ne može, samo moramo otpustiti kočnice, maknuti se od komentara i pogleda drugih i fokusirati se na vlastiti cilj.
“Žene bi trebale biti blaže prema sebi, naći vremena za sebe i najviše od svega ne preuzimati osjećaj krivice za sve.”, Iva
Koliko vam je bitna podrška okoline i vaših bližnjih i imate li ju? Jeste li se ikada susrele s nerazumijevanjem okoline?
Iva: Jako je bitna, bar unutar obitelji i osoba koje su mi bliske. Ali cijenim i kada me znaju svojim “kritikama” i ukazivanjem na određene stvari vratiti nazad na put kojim sam i krenula. Podršku imam, ona od djece mi je najvažnija, jer želim biti njima primjer da se može ako si ustrajan i imaš volje i želje. I odustati nije opcija. S nerazumijevanjem okoline susrećem se redovito, od samih početaka. Tipa: “zašto otvaraš obrt sad usred COVID-a?”, “imaš dvoje djece, ma čime se uopće baviš”, i sl. U početku me to pogađalo, a sad, kad znam i vidim gdje sam dogurala – nimalo!
Zrinka: O, da. Naravno da jesam. Puno puta se osjećam neshvaćeno, ali ne sputava me to. Možda me to još više jača i motivira. Dalmatinski dišpet! Nešto što je drugome nemoguće, meni možda nije. Netko u nečemu vidi problem, ja rješenje. Kada imam jasan cilj, rijetko odustajem. Idem do kraja bez obzira na uspone i padove, bez obzira imala podršku ili ne. Podrška je uvijek dobrodošla i lijepo ju je imati, ali puno je važnije ono što nosimo i imamo u sebi. Pokretač promjena je u nama.
Biti sam svoj šef želja je mnogih, koje su po vama prednosti, ali i nedostatci vlastitog biznisa?
Iva: Velika prednost mi je u tome što stvaram, kreiram i vodim sama svoj posao. Ne moram više raditi s klijentima s kojima ne želim, imati poslovne partnere koje ne želim, ne moram donositi odluke s kojima se ne slažem. Sad je sve u mojim rukama i sama sam odgovorna za svaku odluku koju donosim. Volim raditi u timu, i vjerujem da sam na dobrom putu da jednog dana Žuti kišobran još nekome, osim meni, bude zabavno, kreativno i ispunjavajuće mjesto za rad. Također mogu napokon upravljati svojim vremenom, iako je to još uvijek teško, jer kad si svoja gazdarica i razvijaš posao, uglavnom te ponese i o tome razmišljaš i 24 sata na dan. Mogu reći da mi je u početku to bio nedostatak – što sam 24 sata samo razmišljala o poslu. Međutim, slaganje svog radnog rasporeda donijelo mi je manje stresa kad je škola i kad krenu ostale obveze vezane uz djecu. I tada lakše obavljam sve, jer si smijem priuštiti da neke obveze riješim i kasnije navečer ili ranije ujutro, ili čak uzeti i dan pauze. Nedostatak mi je bio to, što sam odjednom sve u poslu bila ja, sama. I desi se da izgoriš. A kad kreneš sam, i moraš prvo stvoriti posao da bi nekoga zaposlio, to je frustrirajuće i teško.
Zrinka: Nikada, ali baš nikada nisam htjela biti sam svoj šef. Užasavala sam se od te pomisli. Moja misija je bila raditi od 8 do 16 i u 16:15h biti u svom svijetu daleko od posla. No, obzirom na današnji tempo života i djecu, na neki način ispada „lakše“ biti svoj šef. Mislim da je pojam majke i obitelji danas neshvaćen kod mnogih poslodavaca. Želja za profitom, image-om, lajkovima iskrivila je mnoge životne vrijednosti. Mnogim majkama je postao luksuz da gledaju svoje dijete na božićnoj predstavi, da ga odvedu na redovno cijepljenje, da budu s njim dok se ne prilagodi na vrtić ili prve dane škole, da budu kući dok im je dijete bolesno…..i u tim situacija je lakše ako sam odlučuješ o tome, u tim situacijama je lakše da nemaš šefa.
Fleksibilnost radnog vremena je definitivno prvi razlog zbog kojeg se majke odlučuju na poduzetništvo. No, loša strana poduzetništva je, a pogotovo ako radiš od doma, to što se to fleksibilno radno vrijeme razvuče na cijeli dan i što ima dana kada se osjećaš da nisi niti dobra majka niti dobra šefica i osjećaš se kao da te nitko ne razumije. Ja još nisam sam svoj šef, ali tko zna što budućnost nosi.
“Nedostatak vođenja vlastitog biznisa bio mi je taj što sam odjednom sve u poslu bila ja, sama. I desi se da izgoriš.”, Iva
Kako ste saznale za Be Your Own Boss grupu i što vam osobno znači podrška žena u toj grupi?
Iva: Nekako preko FB 🙂
Tri su me stvari dobile za ostanak u grupi, i te tri me još uvijek i drže:
1. dobila sam konkretne odgovore na konkretna pitanja, što mi je i trebalo
2. stekla sam poznanstva koja su urodila i poslovnim suradnjama
3. grupa nije sama sebi svrha, i svaka je žena/članica dobila priliku da se predstavi i time razvije networking
Podrška je velika i to je samo vjetar u leđa. Podrška je znati da nas ima, da si žene žele pomoći, da si pomažu i da se umrežavaju.
Zrinka: Joooj, nikada neću zaboraviti taj trenutak. Bila sam u hodniku, čekala dijete da izađe iz WC-a, scrollala po Facebooku i naletjela na objavu svoje prijateljice koja je pozvala ekipu da se prijavi na besplatni mentorski program. Odmah mi je zapela za oko ta objava, jer je Mamin ručak bio na početku i svaka pomoć mi je bila dobrodošla. Bio je zadnji dan prijava na mentorski program. Ispunila sam prijavu u jednom dahu, napisala sam sve što mi je u tom trenutku bilo na duši i osvojila program „Od proizvoda do brenda“. Jako sam puno naučila kroz taj program i zato sam neizmjerno zahvalna ovoj grupi i Ivani Granić Vican, svojoj mentorici. Grupa BYOB mi jako puno znači jer puno puta kada pomislim da ovo sve skupa nema previše smisla, podignu me predivne priče, iskustva i znanja članica grupe. Drago mi je što je ovo grupa podrške, a ne osude, grupa u kojoj nema glupih pitanja i grupa u kojoj se zajedno možemo veseliti nečijem uspjehu. Mislim da to ima neprocjenjivu vrijednost.
Ivu i Zrinku, zajedno s našom moderatoricom Martinom Friganović (suosnivačicom portala Supermame), možete poslušati 3.11. na panelu “Kako nam majčinstvo može biti inspiracija za posao?”.
Cijeli program konferencije pogledajte OVDJE.
Svoju kartu možete kupiti na OVOM LINKU.