jesi li licemjerna mama?

Ja jesam. Klasika, ne radim ono što „propovijedam“ svom djetetu. Recimo, treba jesti voće, ne smije se jesti previše slatkiša, treba se redovito vježbati, itd. Neki dan sam pojela cijelu čokoladu. Voće jedem samo u smoothiju i to nekad. I to naravno skrivam od nje. Želim da stvori dobre navike i u redu je ako se nekad prejedeš, neće se ništa dogoditi. Ali samo nekad.

Uspjela sam zasad, zna kada je dosta i makar joj ostao jedan zalogaj, ako više ne može, neće ga pojesti. Mi smo ona stara škola koja „mora“ pojesti sve sa tanjura, a na tanjuru je često bilo previše hrane. Sada si stavljamo manje pa ćemo si uzeti još ako treba. I to je napredak, zar ne?

Drugi primjer licemjerstva s moje strane je nervoza. Kad mi nije dan pa mi nešto ne ide pa kad ga kresnem ilitiga opsujem… Trudim se da to nije pred njom, naravno, ali i kad je nema osjećam se licemjerno! Kada njoj nešto ne ide, učim ju da radi polako i strpljivo, ako ne ide da proba opet i opet, da traži pomoć i slično. Koliko puta ti nešto ne ide, a ne bi pitala za pomoć nizašto…

U podcastu i na Instagramu i u magazinu za mame stalno pričam i pišem o tome koliko je važan taj self-care, posebno kad si mama. Tada ti trebaju svi živci svijeta! To se posebno vidi u ovo blagdansko doba. Većinu božićnih poslova rade mame. Mame JESU duh Božića! Hrpu poslova sigurno možemo prebaciti na druge, ali to „ne bi bilo odrađeno kako treba“. Ili bi? Ili nije uopće važno, važno je da se rasteretimo? Prestala sam brinuti o kolačima. Bitno mi je da nas troje imamo svoju malu tradiciju kada napravimo svoje keksiće i to mi je dovoljno. Ponekad napravim još nešto, a ponekad kupim ako ne stignem. Kuća je čista kao inače, ne radim nikakve generalke jer je blagdan. Samo mi još to treba…

Ja se ne sjećam jesu li prozori bili čisti 1995. za Božić. Sjećam se pune kuće i dobre zabave, bakinih kolača i jako dobrih osjećaja. To želim prenijeti svojoj curici!

Ja sam onaj tip osobe koji je uvijek spreman. Ide Božić? Nema problema, većina poklona je riješena već u 11. mjesecu. Odraslima ne kupujemo poklone, samo djeci. To je nekako nepisano pravilo u našoj ekipi i jako mi se sviđa. Uvijek imaš par djece one nezgodne dobi kada ne znaš što bi im kupio pa ih ostaviš za kasnije. Danas sam tražila što bi im mogla kupiti i uhvatila me takva nervoza jer to nisam danas riješila i morat ću ići opet u trgovinu. Mo’š mislit’! Odjednom sam počela razmišljati što sve moram napraviti prije Božića i doslovno me uhvatila i panika i nervoza i sve. A čemu? Pa ne moram ništa! I neće nikome ništa nedostajati. Uostalom, trgovine rade i nakon Božića, a ne možemo se sa svima vidjeti u ta dva dana… Samo što sam ja control freak i sve mora biti spremno sada odmah, da me ništa ne iznenadi. A uvijek me nešto iznenadi, koliko god ja bila spremna i nikako da naučim opustiti se. Odraditi ono najvažnije – imati našu božićnu tradiciju, s Djedicom riješiti poklon za dijete i obići najstarije članove obitelji i uživati u tome što su još tu! Za ostalo ima vremena.

Čak i dok sam izrađivala adventski kalendar sam samu sebe izludila. Uz moj raspored moram paziti koje zadatke stavljam na koji datum. Pa gledam raspored kad me ima, kad me nema, kad ću gdje koji papirić staviti, pa paketići, pa je li previše, pa je li premalo… Majko mila, pa uopće nije u tome čar! Čar je u tome što smo nas dvije same pravile, tata nas je slikao i divio se, kao da će se ona sjećati kad je dobila čokoladicu ili gumicu za kosu! Sjećat će se ovog osjećaja, a ako ovako nastavim sjećat će se moje nervoze. A to nikako ne želim!

Stalno „propovijedam“ tu jednostavnost, a onda me pojede taj konzumerizam pa sam ljuta sama na sebe i tako u krug. Onda se pomirim s time jer sam samo čovjek i lako se zanesem da sve mora biti savršeno. Svakako će biti savršeno, čak i ako nemamo zlatni pribor za jelo (šalim se, a zapravo ga jako želim). Samo se treba opustiti, posebno kada upadnete u taj krug moranja.

Kako bih ti olakšala blagdane, preuzmi božićne popise, ispuni ih i opusti se na vrijeme. A možeš se i pretplatiti na Self-ish, magazin za mame koji će ti stizati na mail svaki drugi ponedjeljak. (ovdje pogledaj kako je izgledao prvi broj)

Trebamo biti sebične, barem malo, ionako smo si rijetko na prvom mjestu…

Uživaj u blagdanima! Zaslužila si, znaš da jesi.

Naslovna fotografija: pexels.com

MAJA. Majka djevojčice Sare i supruga super muža Saleta. Magistrica medicinsko-laboratorijske dijagnostike, radi u bolnici. Voli svoj posao, ali voli raditi i svakojake kreativne stvari, isprobavati nove te naravno, najviše od svega voli svoje slobodno vrijeme provoditi u krugu obitelji i prijatelja. Obožava sunčane dane, istraživati Lijepu našu i učiti svoju curicu o ljepoti života. Blog Action Mama.