Tema očekivanja je nepresušna tema kad pričamo o sebi i bilo kojem odnosu. Stoga, bilo da se radi o odnosu koji imaš sama sa sobom ili odnosima s drugim ljudima, imamo neka očekivanja. Sasvim je prirodno i normalno imati očekivanja i imat ćemo ih zauvijek. Iako bi nam ponekad bilo najbolje da ih nemamo. Kad potegnem ovu temu na savjetovanju s klijenticama uvijek mi postave pitanje u otporu „što da onda uopće nemam ni jedno očekivanje?“. To nikad nije bilo rješenje, ali je rješenje u redefiniranju očekivanja.
Koja sve očekivanja imamo:
- od sebe
- od drugih ljudi
- ona za koja vjerujemo da drugi ljudi imaju od nas.
Ako sam rekla da su prirodna i normalna, znaš zašto se razočaramo, što nas to zapravo zezne?
Zato jer ta očekivanja prečesto kreiramo na temelju posrednih iskustava, tuđih iskustava. I onda mislimo kako smo pametno to vidjele i spremile u svoje glave kao korisna informacija, lekcija, a kad ono, upravo zbog tog očekivanja smo na kraju razočarane. Jer naš život nije tuđi život. Učimo svoj život u svom životu na temelju svojih neposrednih iskustava. Naravno, tuđa iskustva su nam vrijedna i jako važna, ali moramo znati razliku i da druga osoba nema ista iskustva, vrijednosti ni uvjerenja i da ono što vrijedi za nju, ne vrijedi i za nas.
To ti je kao ono, čitavo djetinjstvo odrastamo s idejom da muž poklanja poklon ženi za svaku godišnjicu braka, Valentinovo, rođendan, Božić (jesam li još nešto propustila?) i onda se to u tvom braku ne događa. I ti si nezadovoljna i tvoje misli idu u smjeru – on mene ne voli, da me voli sjetio bi se i poklonio mi poklon.
Što si radiš s tim očekivanjem? Očekuješ nešto što tvoj muž nikad nije niti napravio (osim možda prve godine) i svaki put si nezadovoljna jer se oslanjaš na nečija tuđa iskustva, a ne na vlastita. I nezadovoljna si zbog te slike, ideje koju želiš ostvariti, a muž je taj koji očekivanja treba ispuniti. Dakle, imaš neko očekivanje od njega, on je taj koji treba poduzeti akciju. A on ili ne zna da to očekuješ od njega jer „mudro šutiš“ jer bi on trebao znati da to želiš (ako te voli). A on…razmišlja o nekim drugim stvarima, moguće radi neke druge sitnice koje život znače.
Što je važnije? Očekivanje ili odnos i ta osoba?
Koliko je to ponašanje mudro? Koliko je mudro očekivati stalno nešto što iskustveno znaš da se neće dogoditi?
Što je s našim očekivanjima od nas samih?
I tu se poprilično zeznemo. Prije nego postanemo mame, spremamo opet te neke sličice kakve ćemo biti kao mame, a kakve nipošto nećemo, kako ćemo se ponašati, kakav ćemo odnos imati s djetetom, koliko ćemo biti smireni i povezani, uvijek raspoloženi i nasmijani. Učimo od svoje mame, od mama drugih prijateljica u djetinjstvu, pa kasnije od svojih prijateljica, prolaznica, stručnjaka. Spremamo sve što bi nam moglo biti korisno. Razmišljamo i kakav će tata biti taj naš muž. Divan, zar ne? Ponašat će se baš onako kako mi očekujemo od njega. A kad ono…
Lupi nas realnost majčinstva. Našeg majčinstva kad postanemo mame. Jer tek kad postanemo mame imam to neposredno iskustvo majčinstva i svakim danom, svakim novim iskustvom učimo kako je to biti mama u vlastitoj koži, kakva smo mi mama. I spremamo što želimo, a što ne, gdje smo možda kiksale i kako da to idući put spriječimo. To je tvoj put. Put svake od nas. Pogodi nas razočaranje jer nije onako kako smo zamišljale, nije onako kako smo očekivale, mi smo drugačije.
I radimo najbolje što možemo. Svaki dan.
A kako nas tek zeznu očekivanja za koja vjerujemo da drugi imaju od nas.
Kako samo slušamo što društvo misli o mamama koje rade ovo ili ono, mamama koje odu napokon na tu kavu, koje ulože u sebe, koje si priušte nešto, koje odmore, koje rade nešto za sebe. Jer ovo sve nikad nije samo za sebe. Dobra mama je ona koja je dobro i koja radi na tome da bude dobro. Drugi će uvijek imati očekivanja, jednako kao i mi, a na nama je da ne pripišemo tuđa očekivanja kao naša vlastita jer ćemo onda ganjati nečije tuđe ideale.
To su ta naša očekivanja i dobro ih je malo redefinirati i vidjeti gdje smo i što možemo drugačije. To je samo jedna od tema kojom se bavimo na programu „10 pravila kako preživjeti majčinstvo i ostati normalna“. Kroz 10 tjedana ti na ovakav način svaki ponedjeljak pišem o svakom pravilu, kako bi ih razumjela i što lakše mogla testirati i primijeniti u svoj život. To nam je cilj. Mali koraci svaki tjedan. Dođi i popij virtualnu kavu sa mnom svaki tjedan.
Ako imaš bilo kakvo pitanje, želiš se upisati ili raditi 1:1 sa mnom, javi mi se na mail: iva@zaimovic.com.hr i osnažimo se zajedno.
što zapravo ne znaš o brizi o sebi? – SUPERMAME
Foto: pexels.com
