Natalija Borčić dokaz je da se trud i upornost uvijek isplate, a i da nikada nije kasno za ostvariti svoje snove. Ova četrdesetogodišnja majka dvoje djece prije 20ak je godina siguran posao u državnoj službi zamijenila poduzetništvom, a nedavno je upisala i fakultet.
Većini žena poduzetnica s kojima smo imale intervjue na portalu je majčinstvo bila inspiracija za poduzetništvo, no tvoj je slučaj ipak mrvicu drugačiji. U poduzetništvo si se upustila kao vrlo mlada osoba. Možeš li nam ispričati malo kako si došla do te odluke i jesi li možda naišla na nerazumijevanje okoline?
Svoj prvi pravi posao započela sam u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Vjerujem san mnogih Hrvata. Iako sam položila državni ispit za državne službenike i državni ispit iz arhivistike nisam se pronašla u takvom načinu rada. Sporo, bez izazova, kreativnosti… Na studiju koji sam tada upisala radila sam poslovni projekt kojeg sam si mogla skroz vizualizirati i iako bez nekog posebnog iskustva i velike zalihe novca spletom okolnosti odlučila sam dati otkaz i pokrenuti svoj obrt. Prvotno sam otvorila računalne usluge tj. igraonicu na računalima koja je u to doba bila zanimljiva shema klincima ali i onim malo većim zaljubljenicima u mrežno igranje (tada je malo ljudi imalo Internet kod kuće te su mrežna igranja uglavnom bila u igraonicama tipa moje). Uz te usluge bavila sam se prijepisom maturalnih radova, diplomskih radova, kopiranjem, uvezom, skeniranjem, izradom nekih vizualna, priprema za tisak… No kako se infrastruktura interneta počela širiti zaključila sam da taj posao neće dugo opstati te sam paralelno otvorila jedan maleni kvartovski hobby&art dućančić. Od tog malog dućančića danas imamo NB HOBBY&ART kao web shop i Puls hobby&art store u shopping centru King Cross. Naravno da sam na tom putu nailazila na mnoge „poglede ispod oka“ no nisam dozvolila da me pokolebaju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Poduzetništvo prije vs. poduzetništvo nakon djece. Kakva je razlika? Uspijevaš li pronaći neki balans između privatnih i poslovnih obaveza?
Uf… razlika je ogromna. Prije djece sam radila punooooo, bez ikakvih ograničenja… samo moja volja i potreba posla je diktirala tempo rada koji je nerijetko bio cjelodnevan… a i kad nisam radila bila sam stalno prisutna u poslu. A otkad su klinci tu razlika je velika. Moraš balansirati između obiteljskog života, potreba djece, kućanstva i posla. Nažalost u nekom periodu svega toga sam zaboravila na sebe…sada to pokušavam promijeniti. Dani su mi uvijek prekratki, ideja milion a vremena premalo. I dalje radim puno, kada su oni u školi i vrtiću, a često i navečer kada zaspu. Svojim kolegicama sam na raspolaganju stalno tako da mozak mi radi od 0 – 24 i to volim.
Negdje sam pročitala da te prva trudnoća iznenadila, a i druga, pošto ti je bilo rečeno da ne možeš imati djecu. Također obje su trudnoće bile rizične tako da si morala mirovati. Kako je tada bilo voditi svoj vlastiti biznis, jesi li imala podršku?
Nije bilo lako… provodila sam puno vremena s laptopom u krevetu dok sam bila na čuvanju trudnoće. Vrlo brzo sam se nakon obje trudnoće vratila raditi tj. ne mogu reći ni da sam prestala. Srećom puno posla možeš odraditi preko laptopa i mobitela ali najvažnije je da imaš dobar tim oko sebe, svoje zaposlenike, radne kolegice. Također podrška obitelji je bila od iznimne važnosti. Mama je uletavala s klincima, suprug isto tako. Sama ne bih uspjela.
“Podrška obitelji je od iznimne važnosti. Sama ne bih uspjela.”
Osim trgovine i webshopa Puls hobby&art pokrenula si i jedan zanimljiv projekt koji okuplja hrvatske kreativce? Kako se rodila ideja za to? Možeš li nam ispričati nešto više o samom projektu?
Ideja o takvom projektu postojala je odavno… još dok je NB HOBBY&ART imao svoju poslovnicu u Kustošiji. Tada nas je puno ljudi pitalo bi li mogli prodavati njihove radove, no to jednostavno nikada nije bilo moguće zbog količine prostora ali i zbog vrste dućana. Mi ustvari prodajemo repromaterijale za kreacije, a ne gotove kreacije pa je to na neki način izlazilo iz okvira tih kvadrata s kojima smo raspolagali. Pa onda jedno s drugim i igrom slučaja nekih poznanstava, ideja, prijedloga… krenuo je i projekt. Na Hrvatskom tržištu toliko je puno divnih kreativnih ljudi koji stvarno rade čuda svojim rukama i vrijedno je to istaknuti. Kao i u mnogim branšama i oni se bore s velikom konkurencijom prodaje na crno, a ovo je bar jedan maleni doprinos svima njima da iskoče iz mase pa bar na kratko i pronađu svoje kupce. Kroz projekt sam upoznala divne ljude, najviše žene poduzetnice i on mi je ogromno iskustvo. Postali smo prava mala zajednica, dostupni jedni drugima i na raspolaganju za bilo kakvu pomoć, savjet, ideju… Rodile su se i mnoge suradnje i to sve je ustvari neprocjenjivo!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
No tu nije kraj tvojim projektima…odnedavno si vlasnica webshopa klinci.hr o kojem smo već pisale i na portalu. Ono što je najzanimljivije je to da se radi o drvenim igračkama koje i same kupujemo svojim klincima. Što te inspiriralo da se baciš i u te vode?
Kao i sve u mom poslovnom životu tako i ovo došlo je slučajno i neplanirano. U jednoj divnoj fb grupi posvećenoj ženama poduzetnicama vidjela sam post jedne divne Danijele da prodaje web shop klinci.hr. Javila sam joj se, izmijenile smo neke informacije i odlučila sam se na tu avanturu. Možda više iz znatiželje nego bilo čega drugog. Rekla bih da je to jedan pilot projekt za kojeg ću vidjeti kojim putem ide pa ga tom putu i prilagoditi.
drvene igračke koje će vaši klinci obožavati – znamo gdje ih kupiti!
Pitanje koje mi logično dolazi nakon svega spomenutog je kako sve to stižeš? Tko je tvoja najveća podrška? Koliko ti je važna dobra organizacija?
Opet bih spomenula tim. Cure koje rade sa mnom su stvarno super. Ne doživljavam ih kao svoje radnice nego kao svoje radne kolegice. Znam da mi vrlo često to nije dobro… taj dio šefovanja mi baš ne ide… više volim dogovor, korektnost… iako znam da bi trebala malo više delegirati.
Najveća podrška mi je suprug. Kad ja krenem s dramom on me vrati i kaže pa to je samo još jedan novi izazov i tako u krug… izazove života i posla rješavam uz njegovu podršku. Mama, tata, teta… svi su tu… ja za njih i oni za mene.
Iako imam nekoliko rokovnika u kojima radim razne projekcije poslovnih aktivnosti nije baš da sam uvijek organizirana. Puno toga odradim onako u hodu i neplanski pa mi to poruši te napisane koncepte, ali i to prihvaćam kao dio svog osobnog razvoja. Najlakše naučimo na svojim greškama. Pa eto, tako i ja učim i dalje.
Jesi li se ikada kao i majka i poduzetnica susrela s nerazumijevanjem okoline?
Sam odlazak iz državne službe u poduzetništvo naišao je na kritike i nerazumijevanje okoline. No, nismo svi za sve pa tako razumijem ljude koji se čude nama koji imamo tu hrabrost i snagu i ne zamjeram im. Iako se neke stvari ne izgovore osjetiš što neki misle o tebi… poduzetnica koja radi puno i majka…to sigurno ne može zajedno. Ma može…
“Biti poduzetnik znači raditi puno, ali i raditi onda kada ti to odlučiš.”
Na taj način balansiraš između majčinstva i posla. U konačnici, ja živim svoj život, ne okolina, pa nije da bi me baš trebalo zanimati mišljenje okoline.
Uspijevaš li pronaći vremena za sebe i što je ono što voliš napraviti za sebe?
Premalo…no klinci su sve veći i ne ovise o meni kao prije pa pokušavam promijeniti svoje dosadašnje navike. Prije 2 godine sam napravila nešto veliko za sebe! Upisala sam studij na DOBA fakultetu. Iako je i to obaveza mene baš veseli. Sada sam na kraju druge godine i još uvijek nisam požalila što sam u 40tima odlučila uz sve i studirati.
Najteža i najljepša strana majčinstva za tebe?
Biti majka najljepši je osjećaj no i ogromna odgovornost. Od onog da brineš da ti klinci budu dobro, da im se ništa ne dogodi do odgovornosti koju imaš da od njih stvoriš dobre ljude. Teško mi je kad je njima teško. Djetinjstvo je lijepo no nije uvijek lako. I pred njih se stavljaju svakakvi izazovi koje bi mi mame najradije odradile za njih kako bi ih zaštitile, a znamo da ne smijemo jer moraju sami tabat svoj životni put.
Za kraj, što bi poručila svim majkama koje tek kreću u poduzetništvu ili o tome razmišljaju? Postoje li neke lekcije kojima te poduzetništvo naučilo?
Biti majka je ogromna odgovornost, kreativnost i upornost. Za biti poduzetnica moraš biti odgovorna, kreativna i uporna, a sve te kvalitete već imaš, stekla si ih kroz majčinstvo, stoga ako imaš ideju i bar malu podršku svojih bližnjih – go for it!!!
Poduzetništvo me naučilo da ne moram sve sama. Iako sam dugo bila control freek naučila sam da nije loše dio obaveza (kako poslovnih tako i privatnih) prepustiti drugima. Stoga dame drage…ako postanete poduzetnice ne znači da morate sve same. Delegirajte, tražite pomoć i radite onoliko koliko vi procijenite da treba i kada treba!
žene u poduzetništvu i najčešći problemi s kojima se susrećemo (supermame.hr)
