Postoji trenutak nakon poroda o kojem se premalo govori. Beba je stigla. Čestitke stižu sa svih strana. Ljudi pitaju kako je beba spavala, koliko jede, koliko je dobila na kilaži. Sve se vrti oko novog života koji je upravo došao na svijet.
A mama? Ona često ostane negdje u pozadini.
Dok u rukama drži novorođenče i pokušava se snaći u potpuno novoj ulozi, od nje se nekako očekuje da sve zna. Da zna dojiti. Da zna prepoznati svaki plač. Da zna kako uspavati bebu. Da zna kako se nositi s umorom, hormonima i emocijama koje dolaze u valovima.
Na društvenim mrežama postpartum često izgleda nježno. Mirna beba, šalica kave, uredna kuća i mama koja se smiješi. U stvarnosti, mnoge žene dane provode u pidžami, s hladnom kavom koja satima stoji na stolu i pitanjem koje im se neprestano vrti po glavi: „Radim li ovo dobro?“ Posebno kada je riječ o dojenju.
Dojenje se često opisuje kao nešto prirodno. I jest. Ali prirodno ne znači automatski lako. Volimo reći da je i hodanje prirodno, pa dijete mjesecima uči hodati. Tako je i s dojenjem. To je proces učenja i za mamu i za bebu. Ponekad ide glatko, a ponekad zahtijeva vrijeme, strpljenje i puno podrške.
I upravo zato možda bismo kao društvo trebali manje govoriti mamama što trebaju raditi, a više ih pitati kako su.
Manje pritiska, više podrške
Ako dojenje ne ide odmah, to ne znači da mama radi nešto pogrešno. To ne znači da nije dovoljno dobra. Ne znači da se ne trudi dovoljno. Ne znači da joj nije stalo.
Ponekad znači samo da joj treba pomoć.
Savjetnica za dojenje. Iskusna prijateljica. Partner koji će preuzeti dio tereta. Mama, sestra ili susjeda koja će donijeti ručak i reći: „Odmori se, ja ću ovo.“
Postpartum ne bi trebao biti test izdržljivosti.
A ipak, mnoge žene ga upravo tako doživljavaju. Kao da moraju dokazati da mogu sve same. Istina je potpuno suprotna. Ljudi nisu stvoreni da podižu djecu sami, a žene nisu stvorene da kroz postpartum prolaze bez podrške.
Mama ne može živjeti od ostataka
Jedna od najčešćih slika ranog majčinstva nije ona koju viđamo na Instagramu. To je žena koja satima nije stigla pojesti pravi obrok. Ona koja podgrijava ručak tri puta. Ona koja doji bebu jednom rukom, a drugom pokušava dohvatiti nešto što može pojesti usput.
Koliko god zvučalo banalno, hrana u postpartum razdoblju nije luksuz. Ona je osnova.
Ako doji, žensko tijelo svakodnevno ulaže ogromnu količinu energije u proizvodnju mlijeka. Tijelo može trošiti i oko 500 kcal dnevno, i zato su redovni obroci i hranjivi snackovi puno važniji nego što si mama tada uspije priznati. Ne zato da bude “savršena”, nego da se uopće održi.
Uz neprospavane noći, emocionalni i fizički oporavak nakon poroda te brigu za novorođenče, nije teško shvatiti zašto se mnoge mame osjećaju iscrpljeno.
I možda bismo umjesto pitanja „Koliko si kilograma dobila u trudnoći?“ trebali češće pitati: „Jesi li danas uopće stigla jesti?“
Male stvari koje čine veliku razliku
Mame često ne trebaju velika rješenja. Ne trebaju savršenu rutinu. Ne trebaju jutarnje rituale koji počinju meditacijom u pet ujutro.
Treba im čaša vode pored mjesta gdje doje.
Treba im netko tko će pričuvati bebu deset minuta dok se otuširaju.
Treba im trenutak tišine.
Treba im osjećaj da ne moraju sve držati pod kontrolom.
“U svijetu koji od žena često očekuje da budu sve odjednom – brižne majke, partnerice, zaposlenice i organizatorice obiteljskog života – možda je najveći oblik podrške upravo dopuštenje da budu umorne.”
Milkimami: mali podsjetnik da je i mama važna
Priča o Milkimami nastala je upravo iz takvih dana. Ne iz poslovnog plana ni tržišne analize, nego iz stvarnog iskustva majke koja je tražila nešto jednostavno, hranjivo i praktično u trenucima kada nije stizala misliti na sebe. (Pročitaj ovdje.)
Danas Milkimami nudi kekse i granolu sa sastojcima koji se tradicionalno povezuju s podrškom laktaciji – zob, lan, piskavica, sezam i pivski kvasac.
No možda je važnija sama poruka koja stoji iza njih. Da mama zaslužuje pojesti nešto kvalitetno. Da njezine potrebe nisu manje važne od bebinih. Da briga o sebi nije sebičnost, a podrška ponekad može izgledati vrlo jednostavno – kao nekoliko minuta predaha i hranjiv zalogaj između dva podoja.
I ne zaboravimo – svaka priča o dojenju je drugačija, a kod većih izazova uvijek preporučujemo potražiti stručnu podršku (savjetnicu za dojenje/doulu).
Mama je važna
Možda je vrijeme da promijenimo način na koji razgovaramo o postpartum razdoblju. Da manje idealiziramo. Da manje očekujemo. Da manje procjenjujemo. I da više podržavamo.
Jer kada se rodi dijete, rađa se i mama. A ona ne treba biti savršena. Treba biti viđena. Treba biti nahranjena. Treba biti podržana.
I prije svega, treba znati da nije sama.
Dok brineš o svojoj bebi, pokušaj ne zaboraviti i sebe. Ako ti treba mali, praktičan podsjetnik kroz dan, Milkimami proizvode možeš pronaći na www.milkimami.com/hr., a uz kod SUPERMAME15 imaš 15% popusta na proizvode, bez minimalnog iznosa.
