što nakon razvoda?

Nakon 6 godina braka, dvoje male djece, sa svojih 25 godina ponovno sam sama. Sve što smo do sad stvarali, gradili skupa, sada moram ispočetka. Sama s dvoje malih kikića moram u novi svijet. Mislila sam da se to nikad neće dogoditi, da neću ostati sama. Međutim, život je odlučio da mora baš ovako. Prvo što želim istaknuti je da bez obzira na okolnosti, djecu, bolje je rastati se nego ostati u nezadovoljavajućem braku. Loš brak utječe na partnere, ali i na djecu. Ne činimo im ništa dobro ako ostanemo, a nezadovoljni smo. Naši osjećaji i naše ponašanje se uvelike odražava na njih. Ono drugo jednako bitno; nikom, ali baš nikom, nismo dužni objašnjavati razloge rastanka. Znamo da su svi u okolini jako znatiželjni, da to neki smatraju sramotom, ali…

mlada sam majka i postoji jedna stvar koja me muči

Zadnjih pet godina sam „stay at home“ mama. Osim što studiram, ostalo sam vrijeme posvećena odgoju djece. Kako su porasli, a u vrtić još ne idu, vrijeme provodimo po parkićima. Nekada mi odlazak u park stvara nervozu. Osjećam se odbačeno i imam osjećaj da me ostale majke ne shvaćaju ozbiljno. Iako imam tek 24, mislim da sam jednako dobra majka kao i one preko 35e. Jednako sam svjesno odlučila postati majka sa svojih 20, kao i neka druga poslije 30. Nikada nismo dovoljno spremni dok se napokon ne nađemo oči u oči s vlastitim djetetom, godine ovdje ne igraju veliku ulogu. Oduvijek volim djecu i znala sam da želim biti mlada majka. Jako dobro sam se pripremala i proučavala raznu literaturu, gledala druge majke iz svoje okoline, osim toga moja…

monogamija ili samo društveno prihvatljiva norma?

Nekoliko dana već razmišljam o ovom pitanju. Što mi ljudi zapravo želimo, kakvi smo u suštini? Toliko smo stvorili neke barikade i norme da se njih pokušavamo držati. Tko je postavio te norme? Tko odlučuje što je ispravno, a što ipak nije? Danas sve više ljudi ulazi u brakove, osniva obitelji, dok sa strane, u potpunom mraku od svijeta, imaju druge užitke kojima „ne mogu odoljeti“. Zašto se uopće uparujemo ako ne možemo obuzdati svoje prirodne nagone ili se samo izvlačimo na tu činjenicu? U trenutku sam svog života u kojem sam slobodna i ulazim u razne perspektive međuljudskih odnosa. Imala sam prilike upoznati ljude s raznim životnim pričama. Je li moguće voljeti neku osobu toliko da ju prihvaćamo sa svim njegovim/njezinim manama, da prihvaćamo čak i da bude s…