INSPIRACIJA

Nedjelja ujutro, ležim u krevetu, uzimam mobitel da pogledam koliko je sati. Vidim 6:53. Mamin propušten poziv, jedna poruka. Vjerojatno paničari jer joj sinoć nisam odgovorila na poruku, zaspala sam. U istom trenu gasi mi se mobitel, odlazim u dnevni boravak i stavljam ga na punjenje. Za pola minute ga palim, čitam Sonjinu poruku. “Bio je potres. Zgrade su popucale.” Drhtavih ruku zovem mamu, sva sreća odmah se javila. Stoji ispred zgrade, nije joj lako, sama je i u panici. Baš tada događa se i drugi potres, puca linija. Zamišljam najgore. Zvuči kao neka noćna mora, samo je ovaj put stvarnost. Sve je dobro, moji su sigurni, nitko nije ozlijeđen. Smirila se ona. Smirila sam se ja. Ali strah je tu. I bit će još neko vrijeme. Što se to…

Ljubavi moja najdraža. Ovih dana me misli vraćaju na dan tvog rođenja, dan u kojem sam se štipala prva 24h misleći kako sve sanjam, a oko mene je bila velika vojska straha. Bila je to velika horda ljudi. Borba koja je trajala danima u ta 4 hladna zida bolnice gledajući druge majke kako se bore sa svojim malim mirišljavim paketićima oko prvih podoja, slušajući njihove rastopljene glasiće tepajući im i gledajući njihovo neprestano maženje. Neke se stvari do najmanjeg detalja ne mogu zaboraviti. Vjerujem da si bio pored mene sve bi bilo drugačije. Naša razdvojenost učinila me još više slabijom. Nismo imali ono naše vrijeme od prvog trenutka kada si došao na ovaj svijet. Nakon buđenja iz opće anestezije, te prve sekunde sam razbudila cijelu intenzivnu dozivajući sestre da mi…

Poštovana Ministrice! Danima u meni tinja prkos i inat, danima postavljam pitanja na koja mi nitko ne odgovara! Sad znam kako je našim učenicima kad se ne slažu s našim odlukama jer ponekad te odluke donosimo misleći samo na gradivo koje se mora odraditi na uštrb njihovih izostanaka zbog bolesti, na uštrb nerazumijevanja. Kažete da smo se snašli u ovoj situaciji bolje od nekih većih i bogatijih zemalja EU. Jesmo, slažem se! Nitko nije sumnjao da nećemo uspjeti, jer svi mi učitelji smo dali srce i dušu da ovo uspije, ali ne zbog Vas, već zbog učenika! Mi smo se potrudili, mi radimo danonoćno i to ne zbog plaće, jer nam ništa neće biti dodatno plaćeno, već zbog naših učenika! Mi sjedimo ispred svojih računala i odrađujemo generacijski iskorak. MI,…

Sara Novak supermama je dvogodišnje palčice, stručna suradnica pedagoginja koja trenutno studira za psihoterapeuta na Europskom institutu za realitetnu terapiju. Njezin tekst “Razvod: pad…ili prilika za rast?”, u kojem je otvoreno progovorila o svom iskustvu razvoda, među 10 je najčitanijih tekstova na portalu u prošloj godini. Nakon dugo vremena i razmišljanja, ohrabrila se i pokrenula projekt Snažna Mama kojemu je cilj pružiti podršku, razumijevanje, savjetovanje i razmjenu iskustva za roditelje koji su ostali samo s djecom, za samohrane roditelje, jednoroditeljske obitelji koje to nisu htjele postati i razvedene majke i očeve. “Dugo sam ovo kuhala i napokon sam skuhala. A recepte sam počela slagati kada sam razvod iskusila na vlastitoj koži. Razvod koji nisam htjela i u koje je bilo uključeno jednomjesečno dijete. Po naravi sam brzopleta, ishitrena i vrlo…

Prije točno deset godina napravila sam nešto što se u to vrijeme (a ni danas nije puno drugačije) nije radilo. Dala sam otkaz. Na poslu u struci. Nisam bila nimalo zadovoljna. Nisam imala stalni ugovor i nisam vidjela nikakvu mogućnost za napredak. Radno vrijeme nije bilo fiksno, radilo se kad god zatreba. Sve se to još nekako i pregrmi kad dobiješ plaću kakvu zaslužuješ, ali plaća ovdje nije bila nikako u skladu s količinom posla. Na posao sam išla s knedlom u grlu, a ta knedla je svakog dana postajala sve veća i veća. Jednog dana odlučila sam da je dosta. Ako se ja sama ne brinem za sebe, zašto bi se brinuo itko drugi? Nije to bila lagana odluka. Bojala sam se. Nisam imala drugi posao koji me čeka….

Unazad par godina društvene su mreže prikazivale jednu sasvim nerealnu stranu majčinstva. Žene koje dan nakon poroda izgledaju doslovno savršeno, one koje sve stižu i one koje se uspijevaju vratiti u formu nakon samo nekoliko tjedana. Danas je situacija nešto drukčija. Danas tu pronalazimo sve više podrške, sve više iskrenih priča, stvarnih iskustava i stvarnih fotografija, ponekad bez ijednog filtera ili uljepšavanja. Za vas smo odabrali par instagram profila koji realno prikazuju i opisuju jedno od najranjivijih perioda u životu žena. @takebackpostpartum Ovaj profil je svojevrsna Instagram galerija koja odaje počast strijama, majčinstvu i snažnim ženama. Profil koji prikazuje stvarnu necenzuriranu stranu majčinstva i postpartuma. Bez filtera. View this post on Instagram A post shared by Take Back Postpartum (@takebackpostpartum)   @4thtribodies 4th Trimester Body Project projekt je posvećen educiranju,…

Neki dan listam po društvenim mrežama, ne znam je li životnih trenera sve više ili sam ja to tek sad počeo primjećivati. I tako vidim ja nekog M.M. kako nudi rješenje za sve životne probleme (posebne metode disanja, drukčiji pogled na stresne situacije, meditacije…). Uspije taj oglas meni privući pažnju, pa uđem ja u profil od M.M. da malo više saznam o dotičnom. Uglavnom po profilu zaključim sljedeće. Dotični vozi audi, posjećuje fensi klubove, oblači moderne marke, ima 26. godina, nema stalnu vezu (koliko sam uspio skužiti), ima vikendicu na Rabu (od staraca, to sam skužio), jedino ne znam živi li s roditeljima ili ima svoj stan (ako ima, vjerojatno su mu roditelji kupili ili je naslijedio). I sad ja razmišljam, čovjek od 26. godina, koji praktički ima sve u…

Ne, nije ovo post o tabletama za jutro poslije. Doduše ako mi u dogledno vrijeme izvjesna farmaceutska kompanija pruži mogućnost suradnje sa određenom financijskom isplativosti, onda ću reklamirati sve te njihove proizvode, koji osim osnovnog djelovanja djeluju na vašu kožu i vaš ten. Lupocet forte. Ali sad ne. Ovo je post o danu iza dana žena. Kada prestaje sva pažnja, kada se vraća sve na staro, kada više u biti i nije dan žena, nego dan muholovki, jezera ili pokidanih čarapa. Danas postoji dan za sve. Imate svrab? E može dan svraba tamo negdje u srpnju ili kolovozu kad ima puno nametnika. Žalite se na mučninu? E baš u ožujku imate dan probavnih smetnji. Kupili ste pogrešan proizvod u trgovini? Ma zamislite, u prosincu dan krivih kupnji. Molim Vas, ne…

Sjedim u svlačionici i gledam u ženu. Skida odjeću sa sebe, otkriva šlauf na trbuhu i krupne noge. Smije se, onako raščupana, zadihana i znojna. Zatim druga, pa treća, odjednom, sve svlačimo tajice i sportske majice. Neke od nas su već izgradile mišiće, neke su jako pretile i pokušavaju skinuti višak nakupljenih kila, neke tek učvrstiti mišiće koji su izgubili tonus od godina sjedenja i nekretanja. Nema ružnih komentara, nema pogleda ispod oka i zgražanja zbog sala i celulita. Jer sve znamo zašto smo došle i koja nam je misija. Ujedinjene se zezamo, podržavamo i navijamo jedna za drugu. I onda mi najednom prođe kroz glavu misao, pa zašto se pobogu tako ne podržavamo vani, na cesti, u dućanu, na radnim mjestima, u parkovima i društvenim mrežama? Kada ste zadnji…

Nikad neću zaboraviti taj dan, taj glupi 7.3.2016. Sve i da želim zaboraviti, ne mogu. Previše je rana i ožiljaka, previše je slika u glavi koje ne blijede. Ajmo krenuti od početka. Unijela si toliko sreće i radosti u naše živote, nikad neću zaboraviti kad sam saznao da je mama trudna. Ponos, sreća, sve se to vrti po glavi, emocije ogromne, zbog mene, mame, zbog Luke. Kako mi se život posložio, idealno, uvijek sam želio malu princezu (koja će biti samo tatina), i koja će čuvati i brinuti se o svome braci. Dani su prolazili u maštanjima o tebi, o tome kako ćeš se slagati s bracom, kakva ćeš biti, kako ćeš izgledati. Živio sam za taj dan, za dan kad ćeš nam doći. Već smo imali i par haljinica…