Oznaka: prilagodba na vrtić

dala sam otkaz jer ne želim da mi dijete ide u jaslice

Puno mojih prijatelja s početkom nove pedagoške godine svoje je mališane prvi puta odvelo u vrtić. Pratila sam statuse, čitala poruke. I sjećala se. Uplakanih 18, zvao bi se film da se kojim slučajem snimao. I ja, kojoj fakultetska pelen’ca još nije otpala. Sućut za njihove osjećaje i nemoć odgovora na iste stvorili su u meni najvećeg hodajućeg protivnika jaslica što sam naposljetku i potkrijepila otkazom ugovora za stalno. Kako je vrijeme prilagodbe polako iza svih, možda je vrijeme pogledati drugu stranu ogledala, odnosno što istraživanja kažu da se događa kod bebolinaca u dobi od oko jedne godine. Najčešći argument i propagator vrtića, uključujući i jaslice, socijalizacija, “ne drži vodu” jer djeca tek od dvije i pol godine počinju uočavati svijet oko sebe i tek tada, pa sve do treće…

kako sam preživjela prilagodbu na vrtić s drugim djetetom?

Već duže vrijeme razmišljam o pisanju svoje prilagodbe na vrtić s drugim djetetom, ali kako to već biva – sad ću, sad ću, i evo – kao da je pred početak ovog rujna došao baš idealan trenutak da napišem svoje misli, i da svojim iskustvom ohrabrim, i prije svega podržim sve majke koje će se naći u sličnoj situaciji kao ja. I prije nego sam počela pisati za supermame razmišljala sam o podršci, suosjećanju i empatiji koju sam osjetila čitajući tekstove, objave i razgovarajući sa ženama koje su dio Supermama, te sam nakon nekih svojih teških životnih trenutaka shvatila da moja priča može biti ‘nekoj tamo’ supermami podrška, i možda smjer kojim će krenuti, olakšanje, empatija ili samo suosjećanje koje će osjetiti čitajući moje tekstove. I upravo ta „podrška jedna drugoj“…

prvi odlazak u vrtić

Vrata su se zatvorila, a jecaj “MAMA!!”, iako prigušen, ušao je u moje tijelo poput hladne jeze. Kolao je mojim krvnim žilama stvarajući hladnoću na koži. Zatvorila sam vrata auta, glazba je zabrujala u zvučnicima, ali taj tužni povik još uvijek je odzvanjao oko mene. Prvo ostavljanje djeteta u vrtiću etapa je odrastanja kako bebe, tako i majke, ali kao da još nisam bila spremna na to. Plač djeteta koje nešto želi, a ne dobije je zvuk koji čovjek jako teško može ignorirati. (Kaže mi prijateljica da su neke zatvorenike mučili puštajući im neprekidno neutješni plač bebe?!??). Plač tužnog djeteta je poput grmljavinskog pljuska popraćen tučom – koliko god trajalo, ostavlja u maminom tijelu posljedice koje se teško mogu obrisati. Lijek je jedino glasni smijeh tog istog djeteta. Dolazim na…