Kad sam se nedavno našla s Teom Janković (#supermama iz moje prošle priče), računala sam na čašicu razgovora o klincima i klincezama, vodi li muž klince u vrtić, kak’ ti stižeš sve to… Na 15. katu jednog zagrebačkog nebodera dobila sam uz to i čaj poslužen u simpatičnoj šalici sa zmajem Anđelkom i otišla sa Torbom punom priča koje vam još trebam ispričati.
Pa da krenemo s Anđelkom s one šalice. Anđelko je mladi, znatiželjni, kratkorepi zmaj koji je iskočio iz mašte pisca za djecu Gorana Čučkovića. Anđelko želi biti veći nego što jest, ali na sreću tu su prijatelji i roditelji koji mu pomognu da shvati da je najbolji baš onakav kakav je. Zmaj Anđelko pomaže djeci humanitarna je organizacija s ciljem doniranja slikovnica djeci u bolnicama ili djeci bez odgovarajuće skrbi. Međutim #supertata trojice dječaka, taj striček Goran, pomoću priča o zmaju Anđelku, kornjačici Riti i ostalim likovima bori se da se ne preda očaju, to mu je kaže “ dokaz da i dalje mogu nešto stvoriti iako sam teško pokretan i da se na kraju priče mogu s ponosom pogledati u ogledalo.” Goran naime pati od teške bolesti perifernog živčanog sustava, koja uzrokuje otkazivanje udova, tako da svoje priče, kako on to u šali kaže – tipka s tri i pol prsta.
Ako želite i vi postati dio ove pozitivne priče, možete to učiniti na više načina. Knjige se kupuju kroz donacije, cijena im je više nego prijateljska, a pričice su zabavne i poučne. Podijelite na fb ili IG bojanke koje ste pobojali s klincima i označite @zmaj_andjelko_pomaze_djeci.
No, napisane priče treba i pročitati, treba ih i ispričati. Znate li koliko djece provodi život u bolnici, neki prikovani za krevet, spojeni na razne mašine? Volonteri udruge Pričaj mi kroz projekt Ispričat ću ti priču jednom tjedno na dva pedijatrijska odjela u Zagrebu, Odjelu za onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb i Klinici za pedijatriju Kliničkoga bolničkog centra “Sestre milosrdnice”, pričaju i uprizoruju priče, time vračajući komadić djetinjstva tim dugo hospitaliziranim klincima, kojima vjerojatno nije uvijek lako izmamiti osmjeh na lice.
Znanstveno je dokazano da priče nisu samo zabava ili ritual prije spavanja, nego imaju ozbiljnu ulogu u razvoju. Osim onog očitog, kao što su bogaćenje rječnika i razvoj pamćenja i koncentracije, pripovijedanje ima važnu ulogu u učenju emocija i vladanja emocijama u određenim situacijama, u razvoju empatije, prihvaćanju društvenih normi i pomoći u suočavanju sa strahovima.
Želim vam da pričate i da vam se priča.
PETRA
Petra je eko osviještena supermama (hahahahaha) TRI dečkića, koja iz svoje komocije ne koristi platnene pelene. Zagrepčanka sa stalnom adresom u Budimpešti već toliko dugo da je nepristojno i pitati. Razmišlja u hashtagovima, živcira klince s neprekidnim fotkanjem i što od godina, što od tegljenja gore spomenutih ili njihovih rekvizita neprekidno joj trnu ruke.
Uz tri hahara Petra pokušava održavati na životu Nokoncept blog, vodi Nokoncept store i predstavnica je hrvatskog brenda Boya u Mađarskoj.
