Jutros sam se ustala i sva sretna obukla svoju novu majicu koja mi je stigla webshopom. Moje oduševljenja podijelila je i Morana jer, naime, sada imamo iste. Moja majica, koju sam jedva dočekala, ima na sebi, ni manje ni više, nego Rainbow Dasha. Neću ulaziti u tumačenje jer svaka mama koja drži do sebe zna nabrojati poimence sve My Little Ponyje tako da – molim lijepo.
Da se vratimo na majicu – da, našla sam si majicu s Rainbow Dashom na oduševljenje cijele obitelji. Kada kažem ‘cijele’ mislim ‘muž se svakodnevno pita što je učinio u prošlom životu da je ovo zaslužio’. Ali tko mu je kriv, trebao je o tome razmišljati kada sam s 23 lijepila naljepnice jednoroga po biciklu. Jer ja sam jedna od onih za koje ljudi kažu ‘Isuse, ja to nikada ne bih obukla, ali na tebi nekako šljaka.’ Svjesna sam da to nije uvijek kompliment. Ali imam svoj stil, koliko god on ne bio za stranice Voguea, i uživam u njemu. To je, valjda, i svrha mode, zar ne?
No moram priznati da nije uvijek bilo tako. Nakon faze kričavo plavih najlonki na faxu i sličnih nebuloza, i ja sam se pomalo izgubila kada sam postala mama. Nekako, na to ‘majčinsko tijelo’ ništa nije sjedalo kako treba. Čak i kada sam se vratila na početnu kilažu, jednostavno nije bilo isto. To je valjda ono kada kažu da se tijelo promijeni. Ne moraju to uvijek biti samo strije ili stomak koji se ne može izgubiti. Ima žena koje nakon trudnoće moraju nositi broj veće cipele, koje odjednom zauvijek imaju veće grudi, koje su imale struk, a više ga nemaju i sl.
Kod mene nije bilo drastičnih promjena na koje mogu ukazati prstom. Ali NEŠTO je drugačije, vidim to po svoj svojoj staroj odjeći. Čak i ona koja je mogla proći u ‘post baby’ životu, odjednom je bila prekratka, preuska, previše uz vrat (hello dojenje do godinu i pol). Jer kada kupuješ odjeću prije djeteta, ti ne probavaš čučnut, skočit, sagnut se i izvaditi sisu kroz jedan otvor. A sve to ti treba kada postaneš majka.
I kao što se dogodi i moru žena, moj ormar zauzeli su ti neki neidentificirani odjevni predmeti. Sve nešto u neutralnim pastelnim bojama, sve nešto bez forme i oblika, sve nešto polu-vrećasto, polu-dugo, polu-nosivo. I nekako to ide u korak s tom novom ulogom mame. Ne osjećaš se sigurno u ulozi, ne osjećaš se domaće u svom vlastitom tijelu, nisi baš siguran tko si ti sada, zapravo, pa je takva i odjeća. Izbjegavam riječ stil jer – to nije to.
Ali prođe i ta faza. I čovjek se poželi opet osjećati kao da je svoj. I onda dolazimo do prve prave dileme. Što sada? Je li vaš stil isti kakav je bio prije trudnoće? Jeste li se promijenili? Želite li sada zauvijek biti u razvučenom donjem dijelu trenirke? Mislim da je najlakše ženama koje njeguju eleganciju, još pogotovo ako uz to rade na takvom mjestu. Jer čovjek se ponaša onako kako je obučen, tako da te i takav stil ‘poravna u glavi’. Uostalom, i lako i lijepo je biti gospođa u tridesetima koja šeta u štiklama i pencil suknjama – i uživa u tome. Takvi stilovi koji su gotovo neka vrsta uniforme, jako su zahvalni i vizualno, ali i psihički. Nekako te natjera da budeš dama. Zato se ja valjda uvijek osjećam kao slon u tvornici stakla kada moram tako biti obučena – jer ja sam blizu dami onoliko koliko mi je kilaža blizu srednjoškolskoj.
Dakle, NISAM blizu, ako niste shvatili.
Moj najveći problem je što moj stil nikada nije niti bio ‘zrel’, da to tako kažemo. Ni prije petnaest godina, niti prije pet. Moj stil uključuje kombinaciju srednjoškolke alternativke i slučajnog beskućnika. I izvlačim se da to prolazi jer sam mladolika. I jer mi zaista nije previše stalo do tuđeg mišljenja, samo do svog ‘osjećaja’. Ali ipak sam imala prepreku u glavi kada sam se trebala ‘vratiti k sebi’. Jer KAKO ću ja sada vodati dijete koje je tip-top sređeno, a ja hodati kao hobo kraj nje?! Zašto ja sad moram imati te majice s jednorozima, s likovima iz crtića, s nepristojnim natpisima i bendovima koje sam trebala prestati slušati prije 15 godina?! Ali moram. Ja ne mogu kupiti drugu majicu.
Druga alternativa bila je da si kupim ‘mom-jeans’ i proglasim kapitulaciju. A to neće ići! Jer mislim da nam je najveća pljuska zadana upravo tim hlačama. Kakve su to hlače?! Tko je izmislio taj model? I na kraju – kome na svijetu ‘mom-jeans’ dobro stoji?! I to je bez da ulazim u patrijarhalne nebuloze gdje nam se guraju najodvratnije hlače na kugli zemaljskoj uz objašnjenje da se ‘mame tako oblače’?! Možda tvoja mama, ali ja ne!
I upravo iz tog revolta sam se krenula pomalo vraćati. Je, ja nosim blesave majice, ali nosi ih i moje dijete. Dobila je Nirvaninu neki dan i ja sam prezadovoljna. I zato ću s ponosom sutra natandrčit šiltericu, onu kakvu pubertetlije nosaju okolo, s natpisom ‘Jebiga’ i prošetati svoju My Little Pony majicu. Na kojoj piše ‘Not your Babe’.
Što je najveća istina ikada izrečena. Jer nismo mi ničije da se moramo držati onoga što nam se nameće. Ako želimo biti mama s pundžom u ‘mom-jeansu’ i košulji bez forme, smijemo, isto kao što smijemo biti mama u leopardastim štiklama i besprijekorno izvučenim tušem. Ja ću se zadovoljno nasmješiti i reći ‘jebiga’ jer – to sam ja. I drago mi je da više ne živimo u dobu kada bih uz pridjev ‘mama’ dobila i ‘vodič kroz primjereno oblačenje’.
Dokle god su mi bubrezi pokriveni, primjerena sam. Amen! Čak se i bake svijeta slažu sa mnom. 😉
MAJA
Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.
Blog: #misusovo
Instagram: @maja_marich
