JEDNA ŽENA JE POLA VRAGA, DVIJE SU ŽENE DESET VRAGOVA

Moram biti otvorena i priznati. Ja sam jedna od onih žena koje je voljela naglašavati kako ‘nije tipično žensko’. Znaš, ja sam ti cool žensko. Ja sam ti ne-previše-plitko žensko. ‘Ne znam što je highlighter, ali znam što je zaleđe’ žensko. U svoju obranu ću reći dvije stvari. Prvo, zaista sam imala uglavnom muške prijatelje. Drugo, bila sam balava i blesava. 

I nasjela sam na te poremećene društvene diskurse u kojima ‘pravo žensko’ mora biti prešminkano, plitko, glupavo i tašto. Svi znamo da prave žene po cijele dane lakiraju nokte, razmišljaju kako se svidjeti muškarcima, nemaju smisla za humor i u glavama im je, naravno, promaja. I godinama sam živjela u uvjerenju da, ako pokušavam biti snažno i svestrano žensko, da onda nisam tipično žensko. Ukratko, ako ‘valjam’, onda sam manje žensko. 

Sada bih se šamarala kad se sjetim nekih svojih stavova, ali pripisat ćemo to mladosti. Jer dugog opravdanja nemam.

Naravno, nije pomogao ni stav kojem nas uče od malena – da je žena ženi vuk. Sve smo si konkurencija i sve moramo režati jedna na drugu. Ja ne znam jeste li vi primijetili, ali meni se čini da je davno prošlo doba Henrika VIII., i da pobjeda jedne od nas ne znači nužno i odsijecanje glave drugoj. Ali godine ispiranja mozga učinile su svoje – neke žene i danas žive po tom principu i zaista je žalosno gledati navedene primjerke. 

Srećom, meni se dogodilo majčinstvo. Kao što sam odjednom naučila vidjeti novu dimenziju vlastite mame i cijeniti je na razinama za koje prije nisam znala ni da postoje, tako sam uvidjela što znači imati svoje žensko pleme. Girl tribe. I mogu vam reći da nikada nisam bila ponosnija, sretnija niti puna snage. (Na žalost, hrvatski jezik ne podržava snažnu riječ poput empowered, a nju točno sada i ovdje trebam.)

Neki od vas već znaju da sam ja zaljubljena u svoju Instagram zajednicu, da se oduševljavam ženama na više razina. I taj happy dance na oblačiću ne prestaje do danas. Tek sada, tek u ovoj dobi, spremna sam vidjeti koja sila mogu biti žene ako se udruže. Ako se međusobno podupiru. Volim ja svoje frendove muškarce i dalje, ali oni ne mogu držati svijeću ženama koje sam upoznala tih zadnjih par godina! Od talentiranih #girlboss mama, autorica, ilustratorica, modnih stručnjakinja, preko požrtvovnih mama koje uz troje djece sada već guraju profitabilan biznis preko interneta, pa sve do mladih nada novih generacija koje društvenim mrežama barataju kao ja nekad lastižem. Svakodnevno se radosna vraćam plemenu po dnevnu dozu iskrenog humora, protkanog satirom, ali i profinjenošću. I svaka od njih radi više stvari istovremeno – u štiklama. Naravno, samo ako to želi. (Ja ne radim ništa u štiklama, recimo.)

Sada, naravno karikiram. Ali prvi puta kada sam si dozvolila da ZAPRAVO vidim što sve žene jesu, ostala sam posramljena svojoj arogantnošću i svojom ignorancijom. Ostala sam oduševljenja dubinom svakog pojedinca i iskreno nahranjena odnosima koje smo sposobne graditi pa makar i virtualno.

Svaka ta žena naučila me nešto o sebi. Naučila me baka, naučile su me mama i tetka, naučila me svaka prijateljica koje je uz mene stajala i kada sam mislila da sam sama, naučila me svaka nova poznanica koju sam srela putem. I ta sposobnost da budemo u potpunosti otvorene i ranjive jedna pred drugom, iako se gotovo ne poznamo, svaki put me ostavljaju bez teksta. Tu leži sva naša snaga. 

Jer zaista mislim da nema toga što žene ne mogu postići kada imaju jedna drugu u zaleđu. Svaka čast muževima, ali prijateljice su najčešće te koje nam vraćaju osmjeh na lice i pamet u glavu. Žena, bez drugih žena, bila bi izgubljena. 

I zato se više nikada neću ispričavati zato što sam žensko. Jer biti žensko, ponekad je najteža stvar na svijetu. A često je i najljepša stvar na svijetu. Često je istovremeno i jedno i drugo. Uostalom, zašto bih ikada poželjela biti slabi, krhki, jednoličan muškarac? 

Ili da citiram veliku Betty White: 

“Why do people say “grow some balls”? Balls are weak and sensitive. If you wanna be tough, grow a vagina. Those things can take a pounding.”

Natočite si jedan gin tonik i nazdravite sebi, nazdravite svima nama. Gin je sada u modi, a žene su bezvremenske! Živjele!


MAJA @maja_marich

Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.

Što za tebe znači biti majka? Znači otovoriti se potpuno nečemu, nekome i prepustiti se. Znači biti u potpunosti odgovoran za drugi život, dok je tvoj prepušten u njihove ruke. Sreća kakva je nemjerljiva u životu prije ove ere.

Koji savjet bi dala sebi da se možeš vratiti u vrijeme prije nego što si postala mama? Sve što si mislila da znaš o sebi, ne znaš. Sve što si mislila da ne možeš, možeš. I nemaj straha, ovo je najbolje odluka koju si donijela u životu.

Kako bi jednom riječju opisala svoju obitelj? Kompaktna.