Žene, ni vi se sa mnom ne bi složile da smo mi nježniji spol, jel tako? Možda samo izgledamo nježnije, makar ako bi zapustile redovne tretmane i depilacije na koje odlazimo i to bi bilo upitno. Dugi niz godina se borimo za ravnopravnost spolova, da nas ima jednako na takozvanim muškim poslovima, da budemo jednako plaćene, da nas se gleda u oči, a ne u sise, ovaj grudi, da nas se na razgovorima za posao ne pita kada planiramo rađati itd.
Ovo s rađanjem me podsjetilo na jedan razgovor za posao na koji sam otišla onako sva nadobudna i pita mene “šef”, imaš li ti muža, ja kažem, pa ovaj, imam zaručnika. Kaže on meni, ajde šta te boli briga, pa ti ćeš se udati dobro, ne treba tebi posao…ok, pogađate, posao nisam dobila. Na jednom drugom pak razgovoru mi je rekla, i to dakle, žena, nemoj se uopće truditi, za ovaj posao treba puno voziti po terenu, mi tražimo zapravo mušku osobu. Dobro, a mi žene ne znamo voziti!?
Mi smo drage moje žene i muško i žensko u jednom tijelu, mi prolazimo porođajne muke (nema te boli koju je ijedan muškarac pretrpio kao što je ova), mi krvarimo svaki mjesec i drmaju nas hormoni ali odlazimo na posao bez obzira na to, mi dižemo utege u teretanama, mi vozimo kamione, autobuse (imam par poznanica koje voze autobus i kamion), mi smo majke s punim značenjem te riječi (dojenje, dizanje tri milijarde puta u noći, njega djeteta dok je bolesno, pranje ukakanih guza, čišćenje povraćotine i ostalo što sve nosi majčinstvo), mi upravljamo avionima, a kada dođemo kući upravljamo cjelokupnim kućanstvom i kako koja, ali osim o djeci dobrim dijelom brinemo i o svojim muževima, partnerima i njihovim potrebama.
Ono gdje mi žene najviše griješimo je što nismo veća podrška jedna drugoj, upravo je žena ženi najveći kritičar, a zapravo prolazimo svaka skoro pa isto.
Upravo je žena ljubomorna na drugu ženu jer ova ima te cipele, taj sat, haljinu, torbu, štogod. Upravo mi žene objavljujemo sve te slike po društvenim mrežama nemilice i u svakakvim izdanjima, ne zbog sebe, ne zbog muških, već zbog drugih žena, koje popularno zovemo hejterima. Upravo se mi žene rugamo jedna drugoj ako nas je suprotni spol doveo do ludila do te mjere da ličimo na Britney Spears nakon što je imala živčani slom zbog Justina Timberlake-a. Upravo mi žene jedna drugoj solimo pamet kako bi trebalo odgajati djecu, zašto ne dojimo, zašto nam je kuća tako neuredna i slično.
Ali ako malo zastanemo i razmislimo, zapravo shvatimo da smo veliki borci, da imamo snagu pomaknuti auto da bi spasile svoje dijete ispod njega, a s druge strane plakati jer smo vidjele napuštenu djecu na televiziji. Iza sve te šminke, krpica, nakita i štiklica, stoji jedna hrabra duša, jedna vrijedna duša, duša kojoj je zagrljaj dovoljan za sreću.
Drage žene, mi smo velike face i nemojmo jedna drugoj umanjivati vrijednost zajedljivim i malodušnim komentarima. Budimo si podrška, volimo se, poštujmo se, jer da nema nas, ne bi bilo ničeg što ovom svijetu daje smisao.
