Ništa više nije isto. Kako i može biti isto nakon što si postala po prvi put mama? Nakon što si postala po drugi put mama? Možeš li ti biti ona stara ti? Ili još je bolje pitanje, trebaš li biti ona stara ti?
Ne i ne. Vrlo jednostavno – ne možeš biti i nećeš biti. Kako bi i mogla kad je tvoj svijet dobio sasvim drugu dimenziju? Kad sad nisi odgovorna samo za sebe, već za još jedno drugo biće koje je ovisno o tebi? Majčinstvo ne mijenja samo tebe kao osobu, mijenja i tvoj način života i tvoj život. Mnogi će reći da to nije tako, odnosno da se sve da prilagoditi i uskladiti. Naravno da se da, ali sve je poprimilo sasvim novu dimenziju. Dimenziju u kojoj ništa više nije važno osim bebe ili djeteta.
I da, bit će dana kad ćeš htjeti pobjeći od kuće i obaveza, a bit će dana kad nećeš htjeti izaći iz pidžame cijeli dan i noć. Bit će dana kad ćeš glumiti da si dobro, a zapravo nisi. Bit će dana kad ćeš se trebati nekome izjadati ili samo reći kako si.
Pokušavala sam neko vrijeme biti stara ja, ona bezbrižna i prpošna, neopterećena i rasterećena. Ali to više nisam ja, ne mogu biti više takva. Sada volim znati što me sutra sve čeka. Volim znati što sutra trebam sve pospremiti ili što ću skuhati za ručak. Sada moram imati unaprijed dogovorene kave jer u suprotnom ih neće biti.
I da, možda nema spontanih kava, ali zato ima bezbroj spontanih zagrljaja, poljubaca, bacanja kamenčića, posjeta parku ili mini izleta. I možda sam ponekad i dosadna jer mi je tako malo potrebno za sreću. Ponekad je to pogledati film do kraja bez da se itko probudi, jutarnja topla kava s mužem ili solo odlazak kod frizera.
Znate što? Iako više ništa nije isto, jedno je sigurno. Sada sam sigurnija, odlučnija, upornija, sretnija i tvrdoglavija nego ikad jer znam da imam dva motiva više da u svemu budem što uspješnija i najbolja. A onu staru ja probudit ću još koji put da zajedno zaplešemo na plesnom podiju kao da sutra ne postoji.
