biti majka znači raditi najteži i najbolje plaćen posao

biti majka

Prije tri pol godine moj se život potpuno promijenio. Postala sam mama. Moji prioriteti, moji fokusi, moji instinkti izokrenuli su se, dobili nove smjerove, izoštrili. Nedugo nakon toga povijest se ponovila, postala sam mama drugi put. I opet sve ispočetka – novi smjerovi, novi prioriteti, novi fokusi. Sve puta dva. Iako mi se ponekad čini da je sve postalo puta četiri.

Biti majka upotpunilo je moju ličnost. Samim time, promijenilo neke druge karakteristike. Od potpunog kontrolmanijaka postala sam opuštenija jer su me djeca naučila kako je imati čvrste planove potpuna pišurija. I da je u redu umjesto u estetiziranom domu, živjeti u zabavnoj igraonici.

Biti majka pokazalo mi je što sve i koliko sve mogu, a što ne mogu (i to je u redu).

Biti majka dovelo me do spoznaje svega onoga što mi je moja mama govorila da ću spoznati kad postanem majka. I bila je u pravu!

Biti majka zato me učinilo zahvalnijom svojoj majci jer sad shvaćam kolika je ta ljubav.

Biti majka tjera me da pomičem svoje granice do nevjerojatnih razmjera.

Biti majka naučilo me snalažljivosti. Pa kad skuhaš ćufte, a dijete bi baš bolonjez…zdrobi ih viljuškom potajice i serviraj bolonjez!

Biti majka znači naći vlastiti zenbudizam i nakon tridesetog NEĆU.

Biti majka znači biti diplomatkinja, frizerka, kuharica, slastičarka, pedikerka, psihoterapeutkinja i još hrpetinu toga.

Biti majka znači zauvijek se odreći bezbrižnosti.

Biti majka znači raditi najteži i najbolje plaćen posao.

Jesam li odlična mama? Jesam! Griješim li? Barem 50 puta dnevno. Ali učim. I trudim se. I mislim da nije loše pogriješiti i pokazati djeci da smo i mi od krvi i mesa baš kao i oni. Ako kod djeteta ostvarimo to da zna i osjeća da je voljeno, to je jasan znak da smo odlične mame. Jer biti majka ne uči se u školi. Tu nema gotova recepta.

Biti majka znači bezuvjetno voljeti i podržavati svoje dijete.

Zato, sretan vam Majčin dan, drage moje mame! Dan koji traje 365 dana u godini. Godinama. Savršene ste točno onakve kakve jeste.

Leda Franić Draganić
LEDA Supermama dvoje djece, profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi i obožava svoj posao. Najdraži film joj je Capetan Fantastic. Najdraža boja-crna. Vinkovčanka je rodom, vjeruje da se sve bolesti mogu, ako ne izliječiti, onda barem ublažiti šljivovicom. A sve bolesti, naravno, dolaze od hladnih pločica i propuha. Smatra da se svugdje može pješke pa čak i u New Yorku. Prezire lijenost i škrtost. Kad ukrade vremena-čita. I piše osvrte o pročitanome. Mir pronalazi u okrilju udobnoga doma koji neprestano želi mijenjati i ispunjavati mirisom svježe pečenih kolača. Misli da savršenstvo postoji, ali traje kratko i zato treba uživati u malim trenutcima sreće. Još uvijek brani stav zbog kojeg ju je na ispitu rušio profesor psihologije-da se ljudi rađaju dobri.