što kada saznaš da ti dijete ima atopijski dermatitis?

Nekoliko je priča i „borbi“ koje smo vodili ili vodimo s našom drugom kćeri u godini iza nas, i onima koje slijede. I te priče će vjerojatno krenuti „izlaziti“ iz mene u nekom narednom periodu jer ja sam po prirodi osoba koja kad se „bori“ s nekim životnim izazovima ne pričam javno o tome na ovakav način. Ali, s obzirom na to da sam nakon pisanja o spontanim pobačajima i borbi s trombofilijom dobivala feedback od žena koliko se ne priča i javno ne govori o tako bitnim temama odlučila sam podijeliti naše svakodnevne izazove s atopijskim dermatitisom i kako smo prije svega dobili tu dijagnozu.

Naša Helena se rodila u terminu, naravno, nama roditeljima najljepše i najslađe biće koje u prvih mjesec dana nije imalo nikakvih problema s kožom, niti naznaka da će ih biti. S točno mjesec dana ja sam doživjela jedan osobni šok vezan uz svoju mamu, i odmah nakon tog saznanja da smo bili na ‘rubu’ da izgubimo jednu od najbitnijih osoba u našoj obitelji, njoj se počeo pojavljivati osip na licu koji se posebno manifestirao u području obrva. U kontaktu s doktoricom i nekoliko pedijatara, poznanika, rečeno nam je da se vjerojatno radi o dermatitisu koji se javlja kod novorođenčadi i da tretiramo taj lišaj i osip kremama koje nam je pedijatrica propisala. Naravno, te kreme koje super instant djeluju su kortikosteroidi za koje je opće poznato da ih nije dobro često i redovito koristiti. Slijedilo je praćenje stanja i u dogovoru s doktoricom, ako se takvo stanje opet pojavi nakon 4 mjeseca života djeteta bit ćemo upućeni na detaljniju obradu. Kako je naša kćer bila isključivo dojeno dijete mogla sam jedino pratiti što od hrane koju ja jedem može utjecati na pojavu ekcema.

S četiri mjeseca uslijedilo je jutro kada se Helena probudila s ekcemima po cijelom trupu i tada sam znala da se ne radi o prolaznom dermatitisu, te da ćemo morati krenuti u detaljniju obradu. Nekako nam se uvijek sve posloži onda kad se tome najmanje nadamo pa je tako bilo i s kompletnom alergološkom obradom na koju se inače čeka 6-9 mjeseci. Nakon alergo testova i krvne slike dijagnosticiran joj je atopijski dermatitis – stanje za koje nema lijeka i koje nije najjasnije objašnjeno zašto se pojavljuje. Doktorica nam je objasnila da bez obzira na to što pazimo da ne koristimo agresivna sredstva za pranje i čišćenje, atopijski dermatitis se javlja kao obrambena reakcija organizma na neko stanje koje tijelo ne može apsorbirati, odnosno „okidači“ za pojavu ekcema mogu biti različiti, od hrane do stresnih situacija (iako alergije na hranu nema).

Prvi puta sam se susrela s atopijskim dermatitisom kao nekim stanjem s kojim se svakodnevno nosiš kada mi je kolegica na poslu pričala što sve proživljava sa svojom kćeri koja ima tu dijagnozu. Uz atopijski ona ima i različite alergije koje joj još dodatno otežavaju svakodnevne aktivnosti. Naravno, sve su to aktivnosti i način života s kojim se naučiš živjeti, posebno kad si manji jer su djeca puno više otpornija nego mi odrasli, barem mi se to nekako čini. Ali svejedno, kada znaš da se tvoje dijete suočava s nekom dijagnozom prirodno je da ćeš se kao roditelj osjećati nemoćno jer se mijenja kvaliteta života i način svakodnevice.

Pa tako naša svakodnevica, posebno u ovim zimskim mjesecima podrazumijeva konstantno ‘mackanje’ s blagim balzamima specijaliziranim za atopičare i ‘gašenje’ crvenila i većih ekcema koji se najčešće javljaju na pregibima i u našem slučaju na području trupa. Osim korištenja blagog balzama, koža treba biti čista i tretirana kupkama koje ne isušuju kožu, nego ju hrane i zadržavaju njenu rastezljivost. U našem slučaju, u ljetnim mjesecima nismo imali problema, odnosno koža je bila dovoljno vlažna i ekcemi se nisu pojavljivali; ali već kroz listopad i studeni suho i hladno vrijeme pokazali su daljnju prisutnost dijagnoze u obliku crvenila na obrazima i suhoće na pregibima, te ekcema na stomaku.

Ono što je u našem slučaju zasad olakšavajuće je to što alergije na hranu nisu prisutne, premda smo svjesni da „okidači“ za pojavu atopijskog se u nečemu skrivaju i da ćemo možda u nekom budućem periodu znati nešto više o ovom stanju.

Osim svjesnosti da se nešto događa našem malom biću kojem se atopijski dermatitis pojavio s mjesec dana života, ja sam osoba koja u zadnjih nekoliko godina posebno obraća pažnju na svoj majčinski instinkt i trudim se osvijestiti samoj sebi i svojoj okolini koliko je važno zauzeti se za sebe i tragati za rješenjima kad nam nešto ‘ne da mira’.

Želim vam da uvijek ‘idete’ za svojim majčinskim osjećajima i nikad ne odustajete od svojih slutnji i unutarnjeg glasa.

Moje ime je Zrinka, majka sam dvije djevojčice i sretna supruga Karla. Diplomirana sam ekonomistica i radim kao komercijalni voditelj projekta. Volim svoj posao, koliko se mora voljeti, ali volim i pisati (i oduvijek sam voljela pisati), te naravno, najviše od svega volim svoje slobodno vrijeme koje najradije provodim u krugu obitelji. Volim i sve što uključuje adrenalin, isprobavanje i učenje novih iskustava, te otkrivanje svih kutaka naše lijepe Zemlje – što se naravno odnosi na putovanja. Od svih životnih iskustava – biti majka bi izdvojila kao ono koje me najviše uči o životu @luciczrinka.