Kupiti stan u Hrvatskoj – 9 praktičnih savjeta s ruba živčanog sloma
Nakon otprilike 7 godina zajedničkog života, moj (tadašnji) muž i ja odlučili smo se upisati u klub Dužni do groba te kupiti svoj komadić nekretnine pod suncem. Vrijeme je – po našem saznanju – bilo idealno za to: dijete ima još dvije godine do škole, taman će stići upoznati kvartovsku djecu i veselo krenuti u školu iz SVOG doma. Pa nećemo se valjda seliti kad već krene u školu da je onda mora mijenjati?!
Čuli smo da su neki naši prijatelji tražili stan godinu dana. Koji luzeri! Oni su previše tražili – imali su točnu viziju kvarta i stana i uopće nije čudno da im je toliko trebalo da se sve zvijezde poklope. A ne, nećemo mi tako. Mi ćemo biti pametniji.
Recimo da imamo budžet (pritom budžet nije novac koji doista imamo, nego iznos za koji možemo dići kredit, a da istovremeno ne moramo WC papir zamijeniti prospektima iz trgovina). Za te novce, bili smo spremni uzeti bilo što pristojno. Stan ili kuća? Nije važno. Mjesto, kvart? Bilo što od Sesveta na istoku do Zaprešića na zapadu i Velike Gorice na jugu. Kat? Nevažno. Lift? Sporedno. Toplana? Koga briga! Parket, PVC stolarija, balkon, spremište, parkirno mjesto, blizina trgovine, blizina parka…. nebitno, nebitno, nebitno! Pristajemo na SVE, samo da je u pristojnom stanju i da si možemo priuštiti.
Ispostavilo se da je ovaj pristup bio apsolutno pogrešan, jer, za razliku od onih luzera, mi nismo stan tražili jednu, nego dvije godine. Dvije. Nije to bilo 730 dana aktivnog traženja, ali sigurno je tijekom te dvije godine bilo barem 250 dana kada smo se (nakon redovnog posla) bavili samo stanom – pregledavanjem oglasa, zivkanjem, obilascima… To je takvo psihofizičko i financijsko iscrpljivanje da se i danas malo stresem kad se toga sjetim. Vjerujem da je gore jedino kad sam nešto gradiš pa moraš obilaziti gradilište svaki dan i nadati se da nijedan majstor nije krivo shvatio tvoje upute.
Iz upravo navedenog proizlaze prva dva savjeta.
Savjet br. 1
Saznajte ili odredite koliki vam je budžet. O obilasku banaka i traženju ponuda za kredit napisano je puno stručnih tekstova pa se neću ovdje zadržavati. Doduše, nekako sam potisnula sva ta mučna sjećanja pa baš i ne mogu puno reći o tome.
Savjet br. 2
Napravite što detaljniju specifikaciju željene nekretnine, sa stvarima koje su obvezne i “opcionalne”. Budite spremni na malene ustupke, ali ne odustajte od onog što je vama osobno najvažnije (pa makar to bilo da kuhinja gleda na sjever). Koliko god možda čudno zvučalo: što jasniju viziju imate, veća je šansa da do nje stignete.
Nakon prvog kruga neuspješnih obilazaka, napravila sam specifikaciju stana kojeg želim. Planirala sam to poslati agenciji, jednog dana kad ih angažiramo. Iz nekog razloga, nikad to nismo učinili. Ali specifikacija je stajala. Tu i tamo bih bacila oko i tužno shvaćala kako polako odustajem od jedne po jedne stvarčice s te liste. Mjesec-dva nakon što smo kupili stan, ponovno sam pronašla taj popis i shvatila da smo našli stan koji ispunjava gotovo sve navedene zahtjeve. Jezivo!
Savjet br. 3
Provjerite ima li stan sve prostorije koje tražite. Ako u oglasu niste vidjeli fotografije svih prostorija, velika je mogućnost da te prostorije uopće ne postoje.
Sjećam se prve nekretnine koju smo išli pogledati – bila je to jedna lijepa novija kuća u okolici Zagreba. Cijena je bila prihvatljiva (vjerujem da su je kasnije prodali za puno veći iznos), čak je i stanje na terenu poprilično odgovaralo onome napisanom u oglasu, osim što jedna kupaonica nije bila dovršena, ali eto, oni su sve pripremili; treba samo povući cijevi i staviti pločice i sanitarije… Možda to nisam naglasila, ali nisam uradi sam tip osobe, barem ne kad je riječ o postavljanju pločica. Ideja nam je bila kupiti dovršenu stambenu jedinicu. Nismo ni sanjali da se to mora posebno naglasiti. Obilazili smo kuće bez fasade (pri čemu su taj detaljčić nekako ispustili u oglasu), kuće s neožbukanim sobama, nedovršenim kupaonicama, pa čak i neriješenim imovinsko-pravnim pitanjima.
Da se razumijemo – nekome ne smeta nedovršena soba i nije mu problem da to sam sredi jer ima vremena, novaca, ideja… Super! Win-win. Ali mi nismo tražili nešto takvo! Ako gledam kuću koja košta X novaca, onda hoću gotovu kuću za X novaca, a ne za X+3Y+13Z-2T+8Q. I još tri godine. Razumijem i stav tih ljudi – boje se, ako napišu istinu, nitko neće doći pogledati, a ovako nekoga možda i nagovore. Vjerujem da takav pristup pali u nekim situacijama. Kod mene ne pali. Kad dođem na lokaciju i vidim da to nije ono što je pisalo u oglasu, automatski preračunavam koliko me koštalo gorivo i vrijeme koje sam utrošila na stvar koju apsolutno nema šanse da kupim. Kod mene su stvari vrlo jednostavne: na temelju prezentiranog u oglasu odlučujem je li ta cijena prihvatljiva i želim li to ići pogledati. Ako dolaskom na lokaciju vidim da ste me prevarili, s vama sigurno neću poslovati.
Iz toga proizlazi savjet br. 4: ako si želite uštedjeti vrijeme, za svaki slučaj pitajte jesu li svi zidovi izgrađeni i ožbukani. Ako vam je to važno. Ako nije, sigurno ćete vrlo brzo naći nešto za sebe.
Savjet br. 5
Cijene se uvijek spuštaju cjenkanjem. Osim kad se podižu.
Gledali smo nekoliko predivnih stanova koji su bili malo iznad naše gornje granice, ali ajde, svi govore da se cijena može spuštati. Ne i u našem slučaju. U nekoliko se navrata dogodilo da dođemo pogledati stan i onda nam vlasnici kažu da cijena nije ta – malo su se zeznuli s procjenom… i zapravo je 10.000 € više (interesantno kako se uvijek zeznu za okruglu cifru).
Budući da smo stan počeli tražiti taman prije vala poskupljenja, nesretnih APN-ova i sl., svjedočili smo kako su za neke nekretnine cijene doslovno preko noći skočile za 20.000 €. Sve smo oglase znali napamet, sve slike, lokacije i razloge za i protiv… Gledaš kako ti cijene rastu naočigled, a ti ne možeš učiniti ništa da to spriječiš. Ili da brže nađeš nešto relativno dobro.
Savjet br. 6
“Namještaj ostaje u stanu” ponekad znači: “Ostavit ću ti zavjese.”
Od svih bisera koje smo susreli, teško je izabrati najvećeg. Teško je izabrati čak i Top 10, ali evo, one of my personal favorites… U oglasu stoji da se stan prodaje potpuno namješten i uređen, sa svim aparatima (a izgleda stvarno fenomenalno). Prilikom razgledavanja spomenem tu informaciju, više onako kurtoazno jer ne znam što bih razgovarala s vlasnicom. “A neeee, to je pisalo za iznajmljivanje” (Koje iznajmljivanje? Našla sam oglas pod “prodaja”!). No, eto, može mi ostaviti zavjese ako želim. Je li ona to meni upravo rekla da ću za nekoliko tisuća eura više dobiti… zavjese?! Ako me tad nije šlagiralo…
Savjet br. 7
Svatko ima svoju percepciju realnosti, što uključuje prostor i vrijeme.
Ne filozofiram, istina je:
“100 m od tržnice” nije jednako za onog tko prodaje i onog tko kupuje stan.
“5 minuta od vrtića” može značiti “5 minuta avionom”,
“Blizina svih važnih sadržaja” – to ponekad znači da imaš kiosk na kojem možeš kupiti sok, autobusnu kartu i čokoladu. Zar ti treba išta više od toga?
“Mirno susjedstvo” ponekad znači da ove godine nije bilo nijednog ubojstva. Barem do trenutka predaje oglasa.
“Vlakom ste u Centru za 10 minuta.” – provjera voznog reda pokazuje da vlaku na toj relaciji normalno treba 14 minuta, pod pretpostavkom da je krenuo na vrijeme i da se u Zaboku prestalo kopati.
“Stan u Zagrebu” je jako rastezljiv pojam. Recimo, ponekad moraš četiri puta odzumirati kartu da shvatiš na kojoj se strani svijeta to uopće nalazi… I onda vidiš da do Sesveta ima 17 minuta vožnje. Zagreb jest velik, ali postoje i drugi gradovi, sela i općine. I njihovi stanovnici imaju legitimno pravo prodavati nekretnine.
“Dvorište” ponekad znači 80 cm zelenog pojasa na ulazu u garažu.
Savjet br. 8
Ne postoji javni konsenzus oko “sobnosti”. Ako koristite filtere za pretragu oglasa, uključite i one s više i one s manje soba nego što želite. Poučeni prethodnim savjetom, sada već znate da vi i prodavatelj najvjerojatnije nemate istu predodžbu o tome što čini “sobu”.
Ako sam dobro informirana – a u to više nisam sigurna jer sam se nagledala i naslušala svega – soba je prostorija u stanu koja nije ni kuhinja ni kupaonica, a ima prozore i vrata. Dobro, osim hodnika. Znači, pod “sobom” računamo spavaću, dječju, dnevnu, radnu, gostinjsku sobu. Ako je dnevna soba spojena s kuhinjom, to se računa kao pola sobe. Dakle, stan koji ima jednu spavaću i jednu dnevnu sobu te odvojenu kuhinju smatramo dvosobnim, dok stan s jednom spavaćom i jednom dnevnom sobom koja je povezana s kuhinjom smatramo jednoipolsobnim. Ima raznih varijanti spajanja kuhinje i dnevne sobe pa je ponekad stvarno bedasto nazivati to “polovicom sobe”. Ne ulazim u to. No, činjenica je da su razna tumačenja: neki “sobom” smatraju samo spavaće sobe (neki ljudi spavaju u dnevnom boravku pa to i nije neki argument). Neki ljudi pak i kuhinju broje pod sobu, možda opet s argumentom da se i tamo može spavati? Neki naprosto ne priznaju ovu “polsobnost”.
Bez obzira na ove nesporazume oko sobnosti (na to smo oguglali još tijekom podstanarstva), ponekad se iznenadiš kad sobe doslovno…nema! Pritom ne mislim na ranije spomenut nedostatak žbuke. Jednom prilikom smo išli pogledati stan čiji nam se tlocrt jako svidio. Nakon trominutnog razgledavanja, gospodin (tadašnji) zakoniti i ja počnemo se pogledavati jer nešto ne štima. Ali nismo posve sigurni što jer smo tog tjedna svaki dan nakon posla pogledali barem dva stana. Više nismo znali koji stan gledamo. Muž (tadašnji) je konačno skupio hrabrosti i rekao da je u tlocrtu bila još jedna soba. “Da! Ta je soba prije bila ovdje pa smo rušenjem zida dobili ovu jednu veću.” Vjerojatno smo izgledali kao da smo upravo dobili neku jezivu dijagnozu pa se gospođa počela pravdati da je samo htjela pokazati da se tu može dobiti još jedna soba ako želimo. Da, želimo. Ali želimo za X novaca dobiti i tu sobu, a ne za X+knauf+nemampojmaštamijoštreba. Ne znam zašto nije napisala da ima kristalne lustere i zlatne slavine jer bi se i to moglo postaviti.
Savjet br. 9
Spremite se na šokove.
Ako vas sve ovo dosad nije dovoljno šokiralo, onda je vjerojatno malo toga što vas može uznemiriti. Ipak, bez obzira na vašu toleranciju za gluposti, predlažem da budete spremni na sve. Stvarno sve.
Jednom prilikom smo nakon gledanja stana išli guglati vlasnike jer nam je cijeli doživljaj bio nekako jeziv. Saznali smo da se radi o ljudima upletenima u neke nevjerojatne skandale s kojima se nismo htjeli petljati. Ne bih sad htjela biti indiskretna pa navoditi detalje. Uostalom, ta priča je toliko nevjerojatna da bi izgledalo kao da izmišljam.
Jako volim one ljude koji se ponašaju kao da mi čine uslugu jer prodaju to svoje bogatstvo po tako smiješnoj cijeni (nikad nije bila smiješna). Koliko su oni uložili u to, koliko su dali za… zavjese! Nema šanse da igdje drugdje nađemo nešto toooliko dobro za tako malo novca. Aha.
Super su mi i oni ljudi koji smatraju da znaju bolje od mene što mi treba. “Imate samo nju?”, pita agent pokazujući glavom na našu (jedinu) kćer. “Što će vam onda tri spavaće sobe? Dosta su vam dvije.” Nisam znala da broj djece određuje broj soba koje smiješ kupiti za vlastiti novac.
Zapravo, dok sad pišem ova sjećanja, shvaćam da smo (tadašnji) muž i ja bili izrazito strpljivi. Neke od prodavatelja, kao i neke od agenata, mogli smo slobodno ispsovati, ako već ne ispljuskati. Ali nismo. Bili smo pristojni i otrpjeli sve ekscentrike dok nismo našli nešto relativno normalno, što smo na kraju kupili. A nakon toga smo se razveli, što nije nužno međusobno povezano…
Epilog
Prvu verziju ovog teksta napisala sam negdje 2020. U međuvremenu sam se razvela, a cijene nekretnina su se opet povećale, tko zna koliko puta… To dvoje najvjerojatnije nije u međusobnoj korelaciji. No, savjeti navedeni u ovom tekstu i dalje stoje jer su ljudi u prosjeku jednaki, situacije se ponavljaju… i možda jednog dana netko ispriča još bizarnije priče o traženju stana, koje ću vrlo rado pročitati, mada bi bilo bolje da ih ne morate doživjeti. Sretno svima koji traže nekretninu, bilo za najam, bilo za kupovinu! Treba vam stvarno vremena i energije da to možete izgurati, a malo humora uvijek pomogne.
Anonimno
Fotografije: unsplash.com
je li vrijeme za promjenu posla? – SUPERMAME
