Polazak u jaslice jedno je od emotivno najzahtjevnijih razdoblja u ranom roditeljstvu. Dok se u središtu pažnje najčešće nalazi djetetova prilagodba, istina je da ovaj korak često još dublje i snažnije proživljavaju – roditelji. Posebno oni koji se po prvi put suočavaju s odvajanjem od svog malenog bića na duže vrijeme.
Zato nije čudno što brojni portali, priručnici i stručnjaci nude savjete kako pomoći djetetu u ovom prijelazu. No, ovaj tekst nije još jedan u nizu takvih vodiča. Ovdje želim govoriti – izravno vama, roditeljima – o vašim emocijama, dilemama i borbama koje nosi ovo razdoblje. Posebno majkama koje su prvih godinu i pol dana bile svakodnevno uz svoje dijete, u njegovoj svakoj suzi i osmijehu, a sada ga moraju povjeriti odgojiteljima koji, osim njihovog djeteta, brinu i o još 15–20 druge djece.
U takvim trenucima u glavi se javlja tisuću pitanja.
Tko će se brinuti o mom djetetu? Hoće li ga netko utješiti kad zaplače? Hoće li znati što mu treba? Kako se dvije osobe mogu dobro brinuti o toliko djece? Jesu li jaslice sigurne za moje dijete?
Ono što je možda najteže prihvatiti jest činjenica da je vaše dijete još uvijek potpuno ovisno o odraslima. Ne zna jasno reći što ga boli, što mu treba, niti kako se osjeća – a vi više niste ta prva i jedina osoba koja mu sve to zna prepoznati.
Svi će vam reći: “Važno je imati povjerenja u vrtić, u sustav, u odgojitelje.”
I to je zaista istina.
Ali – nije lako.
I sama sam kao majka prolazila kroz te iste sumnje, iako sam, kao odgojiteljica, iznutra poznavala proces prilagodbe. Svejedno mi je bilo teško emocionalno podnijeti dječje suze, vrištanje i odbijanje odgojitelja u početku.
Roditeljske emocije – nevidljiv, ali ključan dio prilagodbe
Svaka prilagodba je drugačija. Ona ovisi o djetetovu temperamentu, iskustvima s odvajanjem, razini povjerenja prema odgojiteljima. Ali ono što je zajedničko svima je – roditelj.
Roditelj koji nije emocionalno spreman na prilagodbu može, čak i nesvjesno, učiniti proces težim za svoje dijete. Jer djeca osjećaju.
Osjećaju našu tjeskobu, nesigurnost, pa čak i kad ne izgovorimo ni riječi.
Zato je prvi korak – prihvatiti svoje emocije. Pripremite se na emocionalni vrtuljak. Najčešće se javlja tuga – jer se dijete odvaja, jer više nije „mala beba“, jer ulazi u novu životnu fazu. Zatim dolazi krivnja – često kod majki koje imaju alternativne mogućnosti (baka-servis, roditeljski dopust) pa se preispituju je li jaslice uopće bila dobra odluka.
Ako se pri tome jaslice ili odgojitelj ne dopadnu na prvu, neodlučnost može dodatno otežati proces.
Ako imate drugu opciju koja bolje odgovara vašem djetetu u ovoj ranoj fazi, nije loše poslušati sebe i odabrati ono što vam daje više unutarnjeg mira.
Prilagodba ne mora započeti kad dijete navrši točno godinu dana – već kada i vi i ono budete spremni.
Kroz svojih 25 godina rada u vrtiću nisam još upoznala dijete koje se nije moglo prilagoditi. Ali sam zato upoznala puno roditelja koji nisu bili u stanju preživjeti prilagodbu i odustali su od jaslica, što je ok ako imate neku drugu mogućnost. Ukoliko nemate drugu mogućnost i odlučili ste se za jaslice tada morate dati sve od sebe i da uspijete u tome i svakako slušajte svoje odgojitelje što vam savjetuju. Oni su profesionalci s puno iskustava i najbolje će moći procijeniti što vama i vašem djetetu treba. Kada roditelj osjeti sigurnost, i dijete se lakše opusti. Sve tada postaje jednostavnije.
Nerealna očekivanja i moderni izazovi roditeljstva
Danas roditelji dolaze s puno teorijskog znanja o razvoju djeteta. I to je divno – ali ponekad upravo to znanje zna biti prepreka. Jer iskustvo boravka u kolektivu, dinamika grupe, i svakodnevna praksa u vrtiću ne mogu se naučiti iz knjiga. Neka očekivanja jednostavno nisu realna.
Primjerice, očekivanje da se jaslice u potpunosti prilagode kućnim rutinama. To nije moguće. I ne zato što netko ne želi – već zato što unutar jedne skupine postoji ritam koji mora funkcionirati za svu djecu. Ali dobra vijest je: djeca su nevjerojatno prilagodljiva. Možda vam se sada to čini nemogućim, ali s vremenom će i vaše dijete prihvatiti novi ritam.
Još jedan čest izazov je – očekivanje brze prilagodbe. Roditelji često misle da će dijete kroz tjedan, najviše dva, „kliknuti“. A kada se to ne dogodi, nastupa frustracija – prema odgojiteljima, sustavu, pa i samom djetetu. Realno vrijeme prilagodbe često traje mjesec dana, nekad i dulje. I to je potpuno normalno.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Djetetove emocije nisu nešto što treba “popraviti”
U današnje vrijeme kao da postoji opsesija idejom da djeca stalno moraju biti sretna, nasmijana i zadovoljna. A kada nisu – odmah tražimo način kako to „popraviti“. No u kontekstu prilagodbe – tuga, ljutnja, plakanje, otpor – sve su to zdrave i prirodne reakcije.
To nije znak da nešto ne valja. To je proces prihvaćanja – djetetov način da izrazi kako se osjeća u toj novoj, velikoj promjeni.
Naš zadatak kao roditelja nije da tu emociju uklonimo, nego da je – prihvatimo. Da budemo tu. Da ne uljepšavamo stvarnost, već da je živimo s njima.
I za kraj – budite oslonac, ali i dosljedni
Najvažniji savjet koji vam mogu dati:
Nemojte pokazivati svoju tugu u trenutku rastanka.
Zadržite nježnost i bliskost, ali budite čvrsti. Nakon što izađete iz vrtića – isplačite se ako treba, podijelite emocije s partnerom, prijateljicom ili sami u autu. Ali ne pred djetetom. Jer vaše emocije mogu dodatno zbuniti dijete koje se tek pokušava snaći. Izuzetno važno je da u prvim danima redovito dolazite u vrtić kako bi se dijete moglo naviknuti na novu rutinu. Ponekad roditelji rade kratke pauze kako bi se dijete odmorilo od jaslica što zapravo i nije dobro jer djetetu je potreban kontinuitet da bi se priviknulo.
I da, i odgojitelji su ljudi
Važno mi je spomenuti i jednu često zanemarenu činjenicu:
I za odgojitelje je ovo izuzetno izazovno razdoblje.
Svi želimo pružiti sigurnost, podršku i toplinu – ali ne možemo svima „sjesti“ odmah. Jaslice su sustav koji funkcionira po određenim pravilima. Ona se ponekad čine krutima, ali postoje s razlogom – kako bi svaki dan u skupini bio siguran, strukturiran i podržavajući za svu djecu.
Djecu se od prvih dana u vrtiću uči poštovanju pravila, jer ona stvaraju red i sigurnost. No često se dogodi da upravo roditelji zanemare pravila i preporuke odgojitelja.
Zato vas molim – slušajte i poštujte odgojitelje. Oni nisu protiv vas, oni su tu zajedno s vama.
Ako vam neko pravilo nije jasno – pitajte. Otvorena komunikacija gradi most povjerenja. I zapamtite – ti odgojitelji će, narednih pet godina, biti važan dio života vašeg djeteta. I vrijedi se potruditi da taj odnos bude kvalitetan i topao.
Ako želite saznati više o procesu prilagodbe, kako izgledaju prvi dani i koje konkretne korake možete poduzeti kako biste dijete pripremili za jaslice – pozivam vas da pogledate moj profil na Instagramu @savjetnicazaodgoj.
Martina Sokač, savjetnica za odgoj
Fotografije: unsplash.com
kako sam preživjela prilagodbu na vrtić s drugim djetetom? – SUPERMAME
