
Logopedi su stručnjaci koji rade na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju te terapiji poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije te poremećaja oralno-laringealnih funkcija u osoba svih dobnih skupina. Ali u široj javnosti, najčešće možemo čuti da su logopedi oni koji popravljaju nepravilan izgovor glasova.
Dislalije ili poremećaji izgovora uistinu jesu najučestaliji problem u predškolskoj dobi s obzirom da se pojavljuju kod 20 do 30 % djece. Dakle svako četvrto dijete treba logopedsku pomoć u vidu korekcije izgovora. Postoje tri vrste artikulacijskih teškoća; omisije, supstitucije i distorzije odnosno dijete može određeni glas izostavljati, zamjenjivati s nekim drugim glasom ili ga može nepravilno izgovarati.
U hrvatskom jeziku postoje različiti poremećaji izgovora, a najčešći je sigmatizam. Glasove S, Z, C, Č, Ć, Š, Ž, DŽ i Đ djeca često mijenjaju glasovima T i D, ali samo do 3. rođendana. U starijoj predškolskoj dobi najčešće se cijela skupina glasova izgovara s jezikom između gornjih i donjih zubića (takozvani interdentalni izgovor). U predškolskoj dobi je čest i nepravilan izgovor glasa L (lambdacizam) koji je najčešće povezan s nedovoljnom pokretljivošću jezika. Jezik je kompleksni mišićni organ koji zahtjeva vježbu, počevši od žvakanja krute hrane od samog početka dohrane do oblizivanja, najbolje svakodnevne vježbe za pokretljivost.
Rotacizam je također česti poremećaj izgovora, ali nije svaki oblik jednako zahtjevan za korekciju. Mnoge roditelje izgovor glasa R brine puno prije nego se uopće očekuje da ga dijete pravilno izgovara. I u silnoj želji da preveniramo potrebu za logopedu, često sami stvorimo tu potrebu odnosno nepravilne načine izgovora. Pravilno pozicioniran i vibrantan glas R se rijetko stvori preko noći, najčešće se spontano i prirodno razvija kroz duži predškolski period (od 2. do 5. rođendana) i u tom periodu ga mi NE korigiramo, NE naglašavamo i uopće NE očekujemo da ga dijete pravilno izgovara 🙂
Artikulacijski miljokazi nam govore u kojoj dobi većina djece pravilno izgovara određeni glas. Generalno pravilo bi bilo da u dobi od dvije godine dijete može biti razumljivo samo roditeljima, ali već iza trećeg rođendana očekujemo da je govor dovoljno razumljiv široj okolini. Da bi se to dogodilo dijete ne treba imati pravilan izgovor svih glasova u toj dobi, ali ako recimo nema glasove “K” i “G” u dobi od 3 godine nije poželjno odgađati posjet logopedu. U dobi između 3;06 i 4;06 većina djece pravilno izgovara SVE glasove osim Č,Ć,DŽ, Đ i R – njih očekujemo u dobi između 4;06 i 5;06.

Pravilan izgovor glasova je usko povezan s pokretljivošću artikulatora, a sve češće čujemo da djeca imaju određena odstupanja u oralnoj motorici i senzorici. Mnoga od tih odstupanja su izvan naše kontrole u smislu prevencije jer su uzrokovana različitim medicinskim stanjima. Ali postoji vrlo značajan broj djece koja nemaju iskustvo žvakanja tvrđih struktura od najranije dobi, iskustvo pijenja na čašu uz prolijevanje svuda po sebi i samostalnog hranjenja na način da vlastitim jezikom “dohvaćaju” hranu koja ulazi i izlazi iz usta. Vjerujem da rijetko tko baš voli nered i prljava lica, ali kada brišemo djecu dok jedu uklanjamo mogućnost najjednostavnije i vrlo učinkovite vježbe za pokretljivost jezika – OBLIZIVANJA. Vrškom jezika bismo se trebali moći oblizati, ali i dotaknuti područje iznad i ispod usana, lijevi i desni kut usana kao i prostor iza gornjih jedinica.
Potičem nas sve skupa da ovo proljeće iskoristimo sladolede kao odličnu vježbu oralne motorike! Za prave avanturiste, stavite kuglicu sladoleda u tanjur i kad se malo otopi, pustite djecu da ga pojedu bez žlice, isključivo vlastitim jezikom i onda neka se oblizuju dokle god ga imaju po licu 🙂
Na profilu @mamalogoped.logo2go možete pronaći opće artikualcijske vježbe koje, za razliku od korekcije izgovora, možete provoditi sami, bez stručnog vodstva.
View this post on Instagram
Fotografije: pexels.com
