“Kaj se ovdje uporno dešava? Raščišćavam stvari zadnjih 10 godina i one se samo vraćaju, vraćaju, vraćaju i vraćaju. Imam osjećaj da svaki put kad nekaj raščistim nova tura stvari “izađe iz poda van”. Jer realno, ak sam u zadnjih 10 godina raščistila 83837448494 (čitaj bezbroj) stvari, ja bi po svemu sudeći trebala živeti ili ko amiš ili potpuni minimalist kojem sav život stane u jedan ceker. A ja nisam ni blizu. Dom mi je opet u đumbusu i osjećam k’o da se cijeli dan bavim samo sa stvarima. No mi poveć, u čemu je problem? Pitam samu sebe dok se opet nalazim ispred zatrpane prostorije koju sam nedugo RAS-ČI-ŠĆA-VA-LA. I nakon 10 godina učenja, traženja, isprobavanja i fejlanja shvatim “Emina napokon znam kaj tu fali!”.
View this post on Instagram
Deset godina učim od najboljih učitelja iz polja minimalizma, raščišćavanja i organiziranja, usvajam različite pristupe i isprobavam različite metode. Od svakog mentora, filozofije i metode naučila sam nešto vrijedno što me na kraju dovelo da shvatim da je meni faljela dubina (koje je moje prirodno stanje u svakom segmentu života) te da nikad nisam usmjerila fokus na ono najbitnije – kakav odnos imam sa svojim stvarima. Sate i sate provodila sam u odlučivanju čega da se rešim da bi se uskoro opet našla na početku u organiziranju svega kaj nisam mogla otpustiti. Tu potrebu da se “samo riješim nečeg” obično bi spriječilo neko uvjerenje koje bi tu stvar vratilo na mjesto. A kad bi se nečeg i rešila nova stvar bi brzo pronašla svoj put da zapuni to mjesto. I tako me proces raščišćavanja držao u začaranom krugu vlastitih stvari. Tol’ko krugova sam napravila da su mi i hrčki u kavezima zavidjeli.
Kroz sve te godine donosila sam odluke o stvarima temeljem razumijevanja koje sam imala u tom
trenutku, a svaka nova spoznaja približavala me vlastitom putu i filozofiji o stvarima – deklatanju.
Deklatanje je proces preispitivanja odnosa između stvari koje posjedujemo i trenutne sezone života koju živimo. Čin u kojem se usporedno dešava osvještavanje, odlučivanje i otpuštanje stvari.
Osvještavanje da li stvari koje posjedujemo podupiru našu trenutnu sezonu života, odlučivanje koje stvari otpuštamo iz svog života, a koje istinski zaslužuju ostati i otpuštanje onih stvari koje oduzimaju prostor, vrijeme i energiju od dijela života bitnijeg od samih stvari.
Vjerujem da si barem jednom i sama stajala pred zatrpanom prostorijom, kutkom ili ladicom/policom i mislila “od kud sve ove stvari, komu i čemu?”. Da si barem jednom ponosno raščistila stvari da bi se one nakon nekog vremena ponovno “vratile” u drugačijem obliku. Da si barem jednom pomislila “Imam previše stvari, preplavljena sam i doslovno bih naručila kontejner u kojeg bi sve zbacala”. Ako ti raščišćavanje nije riješilo sve ove situacije to je zato kaj proces samo zvuči lagano “uzmeš stvar, riješiš je se i nastaviš sa životom” – #mošmislit.
Kad nešto brzo riješimo, bez da smo to preispitali, isto nam se još brže vraća u život – kao bumerang.
I sad ako si pomislila “ali deklatanje mi zvuči komplicirano i ja kao mama nemam vremena još i za to”, vjeruj mi na riječ, deklatanje od tebe neće oduzeti tvoje dragocjeno vrijeme već će ti ga vratiti. Možda ćeš se nad nekim stvarima zadržati duže, nad nekima kraće, ali ćeš se od kolumne za supermame – Zaboravi raščišćavanje stvari koje posjeduješ – od danas ih “DEKLATAŠ”, svakako kretati – k jednostavnijem, lagodnijem i smislenijem životu, kakav god on za tebe bio.
Idemo vidjeti kako nas deklatanje vodi kroz proces u kojem otkrivamo sebe i svoj odnos sa stvarima.
STVAR. Prva nas susretne, zadnja otprati. Stvar je često naš prvi doticaj sa svijetom kad se rodimo i zadnji pozdrav s istim kad umremo. Između te dvije (ne)sretne točke ono što najviše radimo, kroz cijeli život na dnevnoj bazi – je konzumiranje stvari. Najveća ironija je ta da nas naše stvari obično nadžive dok slavodobitno odlaze sa svojim novim vlasnikom.
OSVIJESTI. Ovo nije neka vudu magija već trenutak u kojem sjednemo same sa sobom i “skiciramo”
svoju trenutnu sezonu života. Što iskrenije sagledamo svaki segment to će nam biti lakše spoznati podupiru li stvari koje posjedujemo našu trenutnu sezonu života ili ne.
ODLUČI. Donošenje odluka o tome koje stvari otpuštamo iz svog života, a koje istinski zaslužuju ostati. Ova je faza, po meni, najteža jer nam iskreno osvjetljava naš odnos sa stvarima i sva uvjerenja i misli o njima.
OTPUSTI. Označava kraj za stvari koje smo odlučile otpustiti. Iste možemo baciti (uz adekvatno recikliranje) ili njima uljepšati tuđi život (poklanjanjem) ili tuđi i svoj (prodajom).
Kad sad usporedimo raščišćavanje i deklatanje vidimo da raščišćavanje otpušta stvari bez previše razmišljanja dok deklatanje preispituje odnos naše trenutne sezone života s tim stvarima.
Raščišćavanje pita “Koliko stvari da otpustim?” dok deklatanje pita “Zašto uopće posjedujem tu stvar i da li ona podupire mene u mojoj trenutnoj sezoni života?”.
Raščišćavanje često forsira posjedovanju manje stvari dok deklatanje potiče življenje s onoliko stvari koliko osjećamo da nam je potrebno.
View this post on Instagram
I zato dok raščišćavanje brine o kratkotrajnom osjećaju čistoće prostora deklatanje brine o dugotrajnom odnosu nas i naših stvari. Jer ono što transformira naše živote nije čin otpuštanja nego sve što postane moguće nakon što otpustimo ono što više ne pripada u našu trenutnu sezonu života.
Fotografije: unsplash.com, pexels.com
