Autor: Ines Baćan

o jednom divnom dućanu i malim svakodnevnim ritualima

Mi smo prolaznici koji ulice grada doživljavaju na svoj način, upijaju emocije promatrajući viđeno. Neki  prizori, stvari ili trgovine imaju onaj miris djetinjstva, neopipljivi trag uspomene. Prolazeći ulicama Velike Gorice, pogled mi zastaje na izlozima. Posebno se istaknuo onaj smješten u Zagrebačkoj Ul. 31. po imenu Kim’s store. Tip sam koji gleda slatke stvarčice, šalice, bilježnice, home dekor, dječje stvari i knjige. Od našeg preseljenja u Veliku Goricu prije 6. godina primijetila sam da mi fali neko slatko mjesto gdje ću moći zadovoljiti upravo taj dio mašte. To se nedavno i dogodilo. Prostor ukrašen točkicama i veselim bojama s raznolikim asortimanom u koji spadaju korisne stvari, otvorio je svoja vrata i odlučio pružiti taj osjećaj djetinjstva, barem meni. Kupujući sitnice za rođendane, pažljivo birajući nešto za svoje najdraže uvijek će…

izradite jesenski taktilni plakat za najmlađe

Jesen je poslije proljeća moje omiljeno godišnje doba, vrijeme kada se probude sva osjetila i kada je motivacija na visokom nivou. Mene je izrađivanje različitih projekata uvijek veselilo, a pogotovo otkad sam krenula studirati predškolski odgoj i postala majka. Prije nego vam predstavim naš plakat, željela bih reći da nije planiran. Impulzivno sam otišla kupiti hamer, a navečer tražila po stanu što bi se dobro uklopilo. Nisam tip koji visi na Pinterestu, nemam ni korisnički račun, a većinu toga što izradim gledam da je dostupno u kući ili prirodi. Nekada se nešto kupuje, to je normalno, ali ljepši je osjećaj iskoristiti i reciklirati. Velika napomena je da ne morate imati materijal koji sam ja koristila, možete raditi ono što se vama sviđa i sa čime raspolažete. Za jesenske plodove predlažem…

kakva god žena ili majka odlučiš biti, tvoje je pravo kako ćeš to izvesti

Godina je 2020, prošlo je 55 godina otkada su žene u Jugoslaviji dobile pravo glasa, a 30 godina otkada je Ustavom zajamčena ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije. Otkada sam postala svjesna sebe i promatrala svijet nekim odraslijim očima, došla sam do bolne istine kako osim muškaraca najveću diskriminaciju vrše žene nad ženama. Majke koje odgajaju djecu bacaju otrovne strelice osude i ponižavanja jer se smatraju boljima. Zato danas ima puno grupa i grupica gdje se nakupljeni životni jal proteže na virtualnom papiru bez granica. Kao da su dobile potpis vrhovnog suda za deložaciju ljudskosti. Neki dan mi je iskočio tekst gdje se novopečena majka požalila da ne stigne sve sa tromjesečnim djetetom, a da muž nije od neke pomoći. Lava komentara žena koje su svemogući heroji svoje obitelji. Imaju dvoje,…

tebi mama

Već dugo odgađam proliti tintu na virtualni papir i pustiti emocije da me vode prostranstvima pisane riječi. Napišem pa izbrišem, smatrajući kako nemam što reći svijetu. Što više brišem svaku napisanu riječ to dublje upadam u ciklus koji me tjera u kut, onaj u koji sam dobrovoljno ušetala. Pisanje je moja hrana za dušu, terapija širokih prostranstava i rušenja vlastitih granica. Zato tebi mama, tebi koja ovo čitaš posvećujem tekst rušenja blokade. Tebi mama o kojoj razmišljam dok kraj mene sniva dječak zbog kojeg proživljavam najveću ulogu života. Tebi koja rušiš vlastite granice i daješ sve od sebe. Ti koja se brineš o svakom udisaju i izdisaju djeteta. Ti koja ne spavaš dovoljno, a ipak uspiješ stići sve. Tebi koja sjediš na odjelu neonatologije i posjećuješ svog palčića koji je…

inspirativne žene oko mene

Vječita polemika oko izjave: „Žena je ženi vuk„ uzela je maha. Zašto? Stoljeće koje je u znaku feminizma i pokreta za jačanje ravnopravnosti spolova neminovno je sa sobom povuklo žar natjecateljstva i zavisti. Dok se s jedne strane kolektivno borimo za jačanje i poštivanje nekih osnovnih načela u kulturi življenja, sa druge strane potkopavamo jedna drugu. Naizgled žene skupa rade na sve više projekata, u mnogim stvarima se podupiru i javno obznanjuju kako su jake kada su složne. Koliko god to bilo bajno u teoriji, u praksi ako zadirete malo dublje, svakako ćete čuti i vidjeti svašta. Sa ovim tekstom želim otići u drugu krajnost, onu pozitivnu i inspirativnu. Vrijednu življenja, pisanja i čitanja. Počnimo sa primjerima iz svakodnevnice: „ Težak je dan iza mene, još jedan od onih mamećih…

dijete, roditeljstvo, natjecanje?

Onog trena kada zatrudniš, najveća želja koju imaš je da se dijete rodi zdravo i da sve prođe u najboljem redu. Proživljavaš cijeli spektar emocija manifestiranih u raznim kombinacijama. Kada dijete dođe na svijet, prvo se tri mjeseca uhodavaš, privikavaš na najslađeg člana u obitelji i pokušavaš se usredotočiti na njegove potrebe. Faza da nam je najbitnije da je dijete zdravo, te da sve prolazi u redu traje uvijek – stalno. To bi se valjda moglo nazvati fazom „Lutam u nekoj novoj dimenziji“. Kada Ti beba pokloni prvi osmijeh, napravi prvi okret i krene se razvijati brzinom munje dolazi do sindroma današnjice: „Natjecanje čije će dijete prije i bolje“. Najbliži ljudi i okolina počnu „prognozirati“, žustro navijajući da faza poput prvih koraka krene što prije. Najčešći simptom sindroma je komentar…

instagram kao kolaž života

Prije deset godina, kada je završilo moje srednjoškolsko obrazovanje uslijedio je neki novi životni pravac, osjetila sam da je pravi trenutak zaviriti u neke nove avanture i tada je Instagram ugledao svijetlo dana. Prije četiri godine dolaskom u novi grad i selidbom u naše prvo zajedničko gnijezdo došla sam na ideju da otvorim blog. Željela sam ostaviti virtualni trag sa tipkovnicom, kojeg ću jednog dana rado čitati i vidjeti gdje sam bila kao osoba u određenoj sferi života. Istražujući po internetu vidjela sam da se blog najčešće povezuje sa Instagramom, jer je idealna platforma za dijeljenje poveznica popraćenih s fotografijama. Mreža gdje je fotografija u centru pažnje za mene je bila sinonim za izražavanje kreativnosti, spoj svega što me zapravo zanima. Što se zapravo desilo u te četiri godine koliko…