Bilo je ljeto 2020. i ja sam sa svojih skoro četrdeset godina, izmorena pandemijom i životom koji sam voljela, ali u kojem sam se pogubila, stigla na ljetnu školu kreativnog pisanja. Nisam ništa očekivala. Rekla sam si da se samo želim naspavati, ali sad znam da sam se morala odmaknuti od stvarnosti, na nekoliko se dana podsjetiti tko sam, pronaći se ponovno izvan uloge supruge i majke troje djece. To mi je ljeto promijenilo život. Ne radi se samo o tome da sam na radionici dobila konkretne savjete o pisanju, to je bio samo bonus. Pomoglo mi je što sam se okružila ljudima koji razmišljaju slično meni, a istovremeno sam se i osamila. Promijenilo me to što smo se prepoznali i odmah krenuli u dubine, a dobila sam i tišinu…
kako zavoljeti tijelo koje ti se ne sviđa?
„Meni to kako vidim svoje tijelo još uvijek teško pada. Još uvijek se vidim ružnijom nego me drugi vide i koliko god dugo radila na tome, opet se pojavljuje.“ Rekla mi je to prijateljica nedavno dok smo se dopisivale oko neke njene fotke. I potpuno sam je razumjela. Iako i sama radim na svom body image-u već dugo i iako taj dio učim i druge žene – kako to promijeniti, kako se gledati na drugi način, kako sama sebi biti bolja – i dalje mi se potkradaju ružne misli o mom tijelu. Kako tužno. Kako krivo. I kako normalno. Zašto normalno? Zato što je to ono što nas uče od malih nogu. Neke su to naučile iz riječi upućenih njima, a neke su to naučile iz primjera. Ako si žena…
ljetne pripreme – one zaista bitne
Odgađala sam drugo mišljenje za dva madeža pa – dobrih pola godine. “Sad ću.ˮ i “Evo sad ću.ˮ ponavljala sam sama sebi kao i Konstrakta u svojoj pjesmi. Sve dok nisu došli topli, sunčani dani pa sam si rekla “Ok, ovo je sada stvarno zadnji rok!ˮ Nazvala sam i dobila termin za 10 dana. “Ma super!ˮ pomislila sam i prstima prošla preko svoja dva madeža koja čekaju odgovor. Pogledam u Cvitinu točkicu na licu koja također čeka pregled, poljubim ju i pomislim “Ma bit će to sve dobro.ˮ Pola sata prije pregleda, vozimo se autom i djeci objašnjavam gdje idemo i što nas čeka. Juraja pregled ne čeka, ali neka ide, vidi i navikava se. Izlaganje svakakvim situacijama je meni skroz ok i često ih vodim sa sobom na razna…
kozmetika s dušom: brendovi rođeni iz zajedništva i ljubavi
Postoje trenuci u životu kada se ne traži samo nova vještina, nego novo JA. Kada ne znamo točno što nam nedostaje, ali znamo da to više nije samo hobi, niti prolazna želja – već poziv. Tako je nastao mentorski program Mireille Lab – ne kao tečaj, već kao sigurno utočište za žene koje žele učiti, stvarati i istovremeno ozdravljati vlastito samopouzdanje. Ovdje se ne stvara samo kozmetika – ovdje se njeguje hrabrost da budemo ono što jesmo. Kada sam pokrenula Mireille Lab mentorski program, željela sam stvoriti edukaciju koja će biti više od predavanja i recepata. Htjela sam stvoriti iskustvo. Mjesto u kojem žene mogu učiti, ali i pronaći dio sebe. Danas, nakon pet generacija, mogu s punim srcem reći da smo zajedno izgradile nešto čudesno – zajednicu u kojoj…
(p)a što ako pogriješim?
“A što ako napravim neku grešku?” je rečenica za koju sam sigurna da si je izgovorilo 99% poduzetnica i poduzetnika. Nisam napisala 100% jer uvijek postoji mogućnost pogreške i odstupanja. Kužiš? Uvijek postoji mogućnost da ćeš pogriješiti. Uvijek postoji mogućnost da nešto napraviš, iz tko zna kojeg razloga, i naknadno shvatiš da si napravila/napravio grešku. Pa što? PA što ako pogriješim? Ispričaš se, pokušaš ispraviti (ako je moguće) i ideš dalje. Otvaram Instagram uz prvu, jutarnju kavu i vidim Sonjin story. “Što se dogodilo?” pomislim jer nisam možda sve popratila. Kliknem jer vidim da je dijeljeno sa Supermame profila. Tražim grešku, ne vidim ju. Idem post po post i skužim na jednom hrpu komentara. “To je to” pomislim jer odskače od uobičajenog broja komentara na objavama. Čitam komentare i zapitam…
kad se majke napokon čuju i vide
Sjedim tako na svom krevetu, umotana u dekicu, umorna, a opet prepuna emocija i uzbuđenja nakon četiri dana Splita i putovanja Nevidljive, dovoljno da ne mogu umiriti tijelo i zaspati. Moja dva dječaka leže pored mene, isprepletenih ruku na mojim prsima, a ja potiho tipkam ovaj tekst jer ako emociju ne ispišem u tom trenutku, dogodit će se da će nestati, a želim, jako želim podijeliti tu senzaciju s vama. Cijelu priču Nevidljive i što smo s njome htjele poručiti svijetu, znate i same. Željele smo da vas se čuje. Svaku priču i svaku od vas. I među tim pričama pronašla se i Ines koja je, rekla bih, priča velike većine majki Lijepe Naše. Tiha, povučena, skromna, izmorena, nasmijana, uporna. Poput Ines, koja je baš svaki od ovih epiteta, priča…
Split priča o majčinstvu: „Nevidljiva“ otvorena u Splitu
Izložba koja majčinstvu daje glas i prostor da budu viđene Majčinstvo je događaj koji izokrene prioritete te traži osobni rast i prisutnost. U tom intenzivnom i često usamljenom iskustvu, mnoge žene osjećaju se nevidljive. Upravo toj nevidljivosti, ali i snazi koja iz nje izvire, posvećena je izložba Nevidljiva, otvorena 12. svibnja u Dioklecijanovim podrumima u Splitu. „Nevidljiva“ je projekt portala Supermame.hr koji kroz fotografije Ane Surač donosi iskrene ispovijesti i autentične priče žena i majki. Izložba u Dioklecijanovim podrumima rezultat je suradnje portala ajme.hr i supermame.hr. Panel: „Nevidljive potrebe majki: što se sve krije iza self-care etikete“ Izložbu je otvorila dirljiva panel rasprava pod vodstvom moderatorice Sonje Švajhler, suosnivačice portal supermame.hr. Razgovor je započela jednostavnim, ali moćnim pitanjem: Što tebi znači kad ti netko kaže da si snažna? U tom…
„da bi mogla davati, majka mora biti dobro“: Bruna Bajić o lekcijama iz majčinstva
U svojoj novoj knjizi „Kako je mama tražila istinu“ Bruna Bajić iskreno progovara o majčinstvu, ranjivosti i unutarnjoj snazi koju žena mora pronaći kako bi mogla davati iz punine, a ne iz iscrpljenosti. Bruna Bajić, magistra filma, medijske umjetnosti i animacije, redateljica i autorica, nedavno je objavila knjigu „Kako je mama tražila istinu“, intimno i emotivno djelo koje govori o majčinstvu, ranjivosti i transformaciji. Knjiga je nastala, kako kaže, kao rezultat duboke introspektivne potrebe, iz osjećaja usamljenosti koju je proživjela kroz trudnoću i prve godine života svog djeteta. „Iako se sve oko mene događalo kao i prije, iznutra je sve bilo iskorijenjeno i promijenjeno. Više nisam bila ista, a opet, bilo me više nego ikad. Čak i kad bih bila toliko umorna da sam imala osjećaj da nestajem, nisam birala…
supermame prvi put u Splitu: izložba koja daje glas majkama
Supermame.hr i Ajme.hr donose Nevidljivu u Split Nakon što je osvojila Zagreb, Karlovac i dotakla mnoge mame koje su se pronašle u ovim pričama, izložba „Nevidljiva“, prvi put stiže u Split — u srce Dioklecijanove palače, među stoljetne kamene podrume, mjesto gdje se povijest susreće s trenutkom u kojem danas živimo. Ova jedinstvena izložba emotivna je, hrabra i dirljiva — jer daje glas onome što često ostaje neizgovoreno: nevidljivom teretu majčinstva. Iza projekta stoji želja da se otvore vrata iskrenih razgovora o emocijama koje majke svakodnevno proživljavaju — nesigurnost, strah, osjećaj nedovoljnosti, balansiranje između osobnog identiteta i uloge majke. Kroz iskrene ispovijesti, fotografije Ane Surač i autentične priče, „Nevidljiva“ razbija tabue, skida masku s „idealne mame“ i pokazuje koliko je važno da se žene osjećaju viđeno i prihvaćeno. Otvorenje će…
zašto moraš usporiti da bi osjetila sebe?
Ako se želiš susresti sa svojim rubom, samo uspori. Stani odmoriti ili se prepustiti nekom svojem užitku. Ako ne u prvom, već u drugom trenutku pojavit će se onaj moram, ne smijem, čekaj, još samo ovo. Dignu se nemir, tjeskoba, krivnja, sram, pomisliš na popis stvari koje još nisu gotove, pojavi se poriv da ubrzaš, da pređeš preko, da radiš nešto drugo, budeš negdje drugdje… čak i ako radiš nešto što voliš. Poslije, ne sad. Zašto je toliko teško biti sa sobom? (Ne)logična istina je da je sporije, nježnije i manje… put do VIŠE, dublje i ispunjenije. To je ono što svi želimo, ali prebroditi onu napetost koja se diže kad prebacuješ u nižu brzinu nije uvijek jednostavno. Većina žena s kojima sam radila osjeća onaj grč da ne stižu…
