što roditelji djece s poteškoćama u razvoju žele da znate

Odgoj djeteta ili djece s posebnim potrebama često je usamljeno, neplanirano putovanje. Osim ako niste sami iskusili roditeljstvo djeteta s teškoćama u razvoju, teško je razumjeti kroz što obitelji poput naše svakodnevno prolaze. Za ljude koji nas gledaju iz nekog svog kuta, to je često zbunjujuće. Ne očekujemo da nam čitate misli, ali postoje neke stvari za koje obitelji poput moje žele da ljudi znaju o nama. Mi nismo super-ljudi. Koliko god bismo voljeli misliti da imamo super moći i čak nam laska ova pretpostavka, istina je da smo samo obični ljudi koji su se suočili s nekim dodatnim roditeljskim izazovima. Imamo dobre i loše dane. Obećavam da nemamo tajnu zalihu ogrtača u svom ormaru! Ne želimo da se naša djeca koriste kako bi se ljudi osjećali bolje u sebi….

manifest ženama

Vidim vas sve! Sada je vrijeme da vi malo vidite sebe! Vidim te mlada nježna ženo kako stojiš kraj odjela s pićima, rekla bih za prvi rođendan tvoje najveće male ljubavi, svjećica s brojem 1, plavi baloni! Vidim te kako mu se obraćaš za savjet možda po pitanju broja piva, izboru piva nebitno. Ta odluka i nije tako bitna, neće svijet propasti ako negdje podbaciš u toj organizaciji. Možda je ono zbog čega te srce boli to da on nema istu radost i želju u srcu da se radujete tom čudu koje vam se dogodilo prije godinu dana. Vidim da vidiš da mu sve to ide na živce dok pokušavaš osmijehom popraviti atmosferu! Nemoj, nisi ti kriva, očekuj bolje! Vidim te majko kako se turobno osmjehuješ dok on trpa stvari…

smetaju li nas više djeca, psi ili starci?

„Svi iznervirani njenom neotesanom djecom trpe.“ napisala je M. Hrga na svojim društvenim mrežama. Sigurna sam da je bila pod dojmom i u emotivnom stanju. Možda već i umorna ili gladna, možda za Valentinovo nije dobila što je očekivala, možda je jučer bio pun mjesec, možda južina. Ipak, možda je to isto bilo i onoj spomenutoj djeci koja su navodno trčkarala i ometala prisutne u kafiću. Možda je i mami bio dan D, a možda ju baš briga za svoju djecu, sve ostale ljude na svijetu i sebe samu. Možda je Mirjana primjer žene koja ima vlastite neostvarene frustracije pa ju djeca na njih podsjećaju, možda je konobar napravio loš čaj, možda je muž kriv za sve. A možda su baš sjeli u kafić i čekaju već satima da im…

muke po (mojim) roditeljima

Drage moje, većina članaka ovdje bavi se našim ulogama majki i supruga te se više-manje sve vrti oko djece, naravno. Međutim, što je s našim djetinjstvom? Ipak je to nešto što me obilježilo. Pa eto, voljela bih da nije. Sav ovaj trud koji mi ulažemo oko svoje djece, svojevrstan je napor većine nas da napravimo sve puno bolje od naših roditelja, da naša djeca budu sretnija, ispunjenija, voljenija. Znam da je definitivno tako u mome slučaju. Iako bih voljela da sam imala takvo divno djetinjstvo da mogu samo odgoj i ponašanje svojih roditelja preslikati na svoje ponašanje i odgoj svoje djece, nažalost nije tako. Moj je moto da radim sve suprotno! Zašto? Ne kažem da je ikad ijednom roditelju bilo ili je lako, jer znam da nije. Svako se bori…

izazovi života u pandemiji

Kako ste? Umorni? Zasićeni? Dosta vam je više svega? Dosta vam je izolacija, straha, online nastave, mjerenja temperature, prehlade i svega ostalog iz paketa? Meni baš je, dosta mi je i voljela bih da je ubrzo tome svemu kraj. Jesam li se promijenila? Kako da ne, jesam itekako. Promijenila sam se, moje brige sad su još veće, moji strahovi i strepnje za moje bližnje su veće, sav teret na mojim leđima čini mi se svaki dan sve teži. Pitam se hoćemo li morati naučiti živjeti s ovom pandemijom ili ćemo morati promijeniti naš način života koji smo dosad imali? Svog drugog sina rodila sam 20 dana prije pojave pandemije kod nas, i tada sam mislila kako će sve to brzo završiti. Onda kako je to potrajalo, mislila sam da će…

ljubavno pismo mome tijelu

Drago moje tijelo, volim te. Nisam nikada s većom lakoćom to izgovorila ili napisala. Volim te. Volim te za svaku sekundu ovih 26 godina koje me nosiš. Volim te i od trenutka kada je iskra mog života stvorena i kada sam rasla ispod srca svoje majke. U njezinom tijelu, koje je isto zaslužilo svu ljubav svijeta. Volim te jer si uvijek bilo tu. Moje tijelo. Ponekada tako krhko, ali vječno otkrivajući novu snagu. Volim te jer si sa mnom prošlo neizmjerne boli, od operacije do slomljenog srca, i što si ama baš svaki put zacijelilo. Što si me držalo, čuvalo, nosilo i podizalo. Čak i onda kada ja jednaku snagu i poštovanje nisam pružila tebi. Pogotovo tada. Dugujem ti ispriku. Možda čak i najveću ispriku koju sam ikada nekome dugovala….

život u koferima peteročlane obitelji – Dominikanska Republika

Stajali smo u kuhinji krajem travnja prošle godine. Gotovo na rubu snaga nakon godine borbe s problemima s kućom koji su na svjetlo dana izbacili puno više od samo osiguranja, troškova, manjka radne snage i ostalih nužda koje nepobitno nose više od samo praktičnih i logičnih rješenja. Tjedan dana prije odlaska u Hrvatsku pred nas je pala ponuda da otputujemo idućih 10 mjeseci. Odluka da iznajmimo kuću, napustimo sve na čemu smo do tada radili, došla je kao katarza i prikazanje. Nitko od nas nije znao na što pristajemo i koliko će nas naša odluka daleko dovesti. Ali bila je to odluka koju smo morali donijeti. Da otputujemo. Zbog sebe, zbog svega što smo sanjali, što smo osjećali i čemu smo se nadali. Prošlo je 8 mjeseci od tada. Osam…

posljedice pandemije vidjet ćemo tek za par godina

Društvene mreže nisu nikada bile prisutnije u našim životima nego upravo sada, u doba pandemije. Otuđili smo se, prisilno, jedni od drugih, i koristimo ekrane da bi, koliko toliko, normalno funkcionirali. Interne sastanke s kolegama odrađujemo preko teams-a, sastanke s partnerima preko zoom-a, poslovnjaci pričaju o sebi na LinkedInu, hejteri hejtaju na Forumu, blogeri koriste Instagram, mladi Tik Tok. Na YouTube-u nam uporno izlaze oglasi koje ne želimo gledati, ali ne želimo ni plaćati Premium verziju pa radije gunđamo tih 5 sekundi. Mark je, navodno, sam sebi uništio svoj Facebook, iliti buduću Metu. Hvala nebesima na Podcastima, Spotifyu I Netflixu (ok ulazimo u drugu sferu) koji su zamijenili događanja, koncerte i kino. Da, dobro, pandemija u Hrvatskoj nije toliko strogo zatvorila sva moguća vrata, i realno, kako drugi žive, nama…

dobar je strah…od poderanih gaća

U svima nama postoji strah. Toliko velik da nam ponekad ne dozvoljava da živimo i funkcioniramo normalno, što god to značilo. Uzmimo za primjer da vozim dijete na redoviti pregled kod liječnika. Dijete će pregledavati, oblačim mu čistu odjeću i donje rublje. Sva garderoba jednostavno mora mirisati na omekšivač, jer Bože sačuvaj da netko tamo pomisli kako sam aljkava majka čije dijete ne miriši. I ja oblačim čitave gaće, obrijem noge, jer eto nikad se ne zna… Tijekom našeg odrastanja u nama je usađena činjenica da je izgled sve. Činjenica toliko snažna da je postala svojevrsna mantra. Uvijek slušamo kako se može dogoditi da me baš sada udari auto, dolazi hitna, voze me tko zna gdje, a na meni poderane gaće i neobrijane noge. Jer zaista, u tim trenutcima najbitnije…

ove se godine želim zaljubiti u sebe

Odupirem se bilo kakvim velikim odlukama od siječnja i od 1.1., ali ako me već netko vuče za rukav da opišem kakvu godinu želim, rekla bih da želim sebičnu, protočnu i ljubavnu novu godinu. To sam neki dan i napisala na Instagram story-u. Želim se ponovno zaljubiti u sebe jer sam opet drugačija nego prošle godine i želim doista češće govoriti NE stvarima, ljudima i razgovorima koji me ne ispunjavaju. Želim više govoriti DA stvarima koje volim i koje me pune čak i onda kad mi se čini da bih radije odspavala. Jer odmor je super i važan, ali vjerujem da treba biti izbalansiran i prošaran aktivnostima koje nam zapravo daju energiju. Jedna od tih aktivnosti za mene je definitivno ples. Osobito ples u Angels-u. Osobito na način da mi…