INSPIRACIJA

zašto smo odlučili sve napustiti i putovati svijetom idućih godinu dana?

Zašto smo odlučili sve napustiti i putovati svijetom idućih godinu dana? Htjela sam ovaj tekst napisati u nekoliko navrata zadnjih nekoliko mjeseci, ali naprosto ga nisam mogla uobličiti. Ono što je nekada jako jednostavno, isto tako nekada ima svoje razloge da ne dođe od prve (nekada ni od stote). Ali zadnjih dana intenzivno razmišljam kako da vam najbolje dočaram odluku koja je došla iznenada i za koju je trebalo i hrabrosti i spremnosti da je se donese. Pišem ovaj tekst u hladu smokve dok slušam zrikavce kako pjevaju. Uskoro će biti 3 mjeseca od kada smo napustili Dansku. Ono što je trebao biti kratak predah od problema i izazova koje nam je prošla godina donijela (u našem slučaju to je bilo vrlo intenzivno razdoblje renovacije i poteškoća s kućom) doslovno…

76.1 posto žena nezadovoljno vlastitim tijelom u prvoj godini nakon poroda

Kampanja #jermenosiš za podizanje svijesti o pitanjima ženskog tijela Nedavno istraživanje provedeno u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice pokazalo je kako je 76.1% žena nezadovoljno vlastitim tijelom u prvoj godini nakon poroda. Zabrinute ovom brojkom, tri psihologinje koje čine autorski tim PSIDACTA u suradnji s portalom Supermame pokrenule su kampanju #jermenosiš s ciljem međusobnog ohrabrivanja u prepoznavanju sposobnosti vlastitog tijela i svih njegovih karakteristika, ne samo onih estetskih. Želja psihologinja okupljenih u PSIDACTI je svojim znanjem iz prakse majkama i očevima olakšati često izazovan put roditeljstva, a djeci omogućiti što suosjećajnije, toplije i podržavajuće djetinjstvo. Stoga se u sklopu kampanje #jermenosiš od proteklog tjedna na Instagram profilima PSIDACTA i Supermame dijele objave koje progovaraju o važnim temama vezanim uz percepciju ženskog tijela.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu…

socijalni život nas homeschooler-a

Motivirana komentarima na moj zadnji tekst gdje sam pisala o predrasudama o homeschooling-u s kojima se svakodnevno susrećem, voljela bih se više osvrnuti na socijalizaciju i mitove o istom, ali kako o tome postoji brojna literatura, samo bih navela kako ja u detalje iste neću ovom prilikom ulaziti. Preporučila bih uvijek sjajne G. Neufelda i G. Matea: Hold onto your kids – za razbijanje mitova o vršnjačkom pripadanju i potrebi djece da budu više s vršnjacima nego roditeljima. I isto tako fantastičnu knjigu Petera Greya: Free to play u kojoj se on između ostalog osvrće na moderan fenomen dobne segregacije u vrtićima i školama i kako zapravo ista ima više štete nego koristi. Ono o čemu ovaj put želim pisati je o osobnim iskustvima i praktičnim aspektima našeg socijalnog života….

naš život s nevidljivom bolešću

Život ti nekada daruje, nekada oduzima. To je valjda ta čarobna formula života. Kako je krenula naša priča sa Cvitom? Pa porodom i dva sata tiskanja bebe od preko četiri kilograma. Prva nam je godina stvarno proletjela, uz malu bebu, prvu godinu vrtića kod starijeg brace, ilustracije i studio. Došao je prvi rođendan koji je bio prava velika proslava gdje samo se baš potrudili sa ukrasima, gdje nećemo kada je prvi i slavi se zajedno sa bracom. Tjedan dana nakon rođendana nešto se bunila da ne može stati na nogu, stajala je uz komodu na jednoj nozi, držeći drugu savinutu, a kako je tek krenula u prohodavanje pretpostavili smo da se negdje udarila. To se ponovilo i tjedan dana iza kada sam otišla kod pedijatrice i izvadili smo krv, svi…

tri zagrebačka vrtića stradala u potresu dobila multifunkcionalni i ekološki namještaj

Humanitarni projekt tvrtke Iverpan okupio je dizajnere, stolare i projektante iz cijele Hrvatske! Sa željom da djeci zagrebačkih vrtića koji su stradali u potresu uljepšaju svakodnevicu, domaća tvrtka Iverpan pokrenula je humanitarni projekt izrade kreativnih interijerskih rješenja u koji su uključili tri tima hrvatskih dizajnera, projektanata i stolara. Rezultati njihovog zajedničkog rada predstavljeni su jučer u Iverpanovoj poslovnici u Zagrebu u prisustvu ravnatelja vrtića i cijelog tima koji je zaslužan za njegovu realizaciju. Ni u najluđim snovima nisam sanjao da će naš vrtić dobiti ovakve komade namještaja i ovaj projekt potvrđuje kako kreativnost hrvatskog gospodarstva postoji i izvan IT sektora. Pametni dizajn elemenata omogućit će nam da ih maksimalno iskoristimo i kreativno rasporedimo po prostoru, a ekološki materijal od kojih su izrađeni bit će lak za održavanje i neće narušavati dječje zdravlje – nije jučer skrivao oduševljenje ravnatelj dječjeg vrtića Izvor Krešo Tomljenović. U projektu…

kako razgovarati s djecom o emocijama?

Kako razgovarati s djecom o emocijama i zašto je to važno za njihovo samopouzdanje saznajte u novoj epizodi podcasta Iskreno o majčinstvu. U ovoj epizodi podcasta ugostile smo Kristinu Vučinić i Irenu Peroš Grgos, a tema podcasta je kako razgovarati s djecom o emocijama. Sponzor ove epizode podcasta je Dormeo i njegove emotivne sovice kao 3u1 poklon za svakoga, bez obzira na godine. Plišana igračka s emocijom s kojom se djeca lakše zbližavaju i osvještavaju kako je svaka emocija sasvim normalna. Sretna i nasmijana sovica, tužna i pospana sovica, vesela i luckasta, sve na svoj način stvaraju vezu s djecom. Činjenica je kako je kroz naše djetinjstvo, malo tko imao privilegiju razgovarati s roditeljima o tome kako se oni osjećaju, kada su ljuti, zašto su ljuti, kada smo mi ljuti…

zašto ne volim vidjeti svoj odraz u ogledalu?

Volite li sebe? Volim li ja sebe? Što uostalom znači to famozno “voljeti sebe”? Znači li to da u ogledalu vidim lijepe oči, a ne bore oko njih? Pravilne, bijele zube, a ne pigmentacijske mrlje na nadusnici? Znači li “voljeti sebe”, prihvatiti sebe onakvim kakav jesi? Biti zadovoljan s time kakav si? Da li činjenica da prihvaćamo sebe takvima kakvi jesmo, debeli, mršavi, niski, visoki, znači nužno da smo zadovoljni? Po meni ne. Puno toga u životu prihvaćam jer je jednostavno tako. No to sigurno ne znači da sam s tim stanjem i stvarima zadovoljna. Zašto bi onda prihvaćanje sebe i svog tijela, moralo rezultirati zadovoljstvom!? Uzeti ću sebe za primjer. S puno toga nisam zadovoljna. Recimo s licem, koje je nakon tri trudnoće, života na moru i jakom suncu,…

“moja baka ne zna tko sam” – slikovnica koja djeci približava temu starosti i smrtnosti

Spisateljica Iva Bezinović-Haydon, potaknuta osobnim iskustvom, izbacila je novu slikovnicu za djecu koja djeci nastoji približiti temu starosti i smrti. Priču prate divne ilustracije talentirane Hane Tintor. “Moja baka Branka patila je od vaskularne demencije. Od potpuno samostalne i okretne osobe koja je živjela sama, vozila auto, puno čitala i putovala, s vremenom je postala potpuno nesvjesna toga gdje se točno nalazi, tko smo mi i tko je uopće ona sama. To se, naravno, nije dogodilo preko noći. Moja je mama prvo primijetila da nešto nije u redu kada se baka prestala tuširati i presvlačiti. Zvuči banalno, ali prestanak brige za higijenu jedan je od prvih simptoma demencije. Zatim joj je stradalo kratkoročno pamćenje. Gubila je stvari i to ju je činilo paranoičnom. Ponavljala bi jednu te istu stvar nekoliko…

Luce Čakalić svoju je ljubav za peglanjem pretvorila u biznis

Luce Čakalić svoju je ljubav za peglanjem pretvorila u biznis Luce Čakalić, po struci krojačica, oduvijek je gajila posebnu ljubav prema peglanju i znala je da se u budućnosti želi baviti upravo time. “Znala sam da će to biti peglanje, ali ne bilo kakvo peglanje. Prije 15 godina dok smo živjeli u Splitu peglala sam za jednu uglednu splitsku obitelj, svaki dan po 6 sati. Uživala sam u toj velikoj peglaoni koja je bila sva u staklu. Dok sam peglala zamišljala sam kako bi bilo lijepo da jednog dana to radim za sebe.”   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli LU-ČE PEGLANJE (@luce_peglanje) Luce je naravno svoje snove ostvarila i svoju ljubav prema peglanju pretvorila u biznis. A ta ljubav upravo se očituje i u svakom detalju njezine…

predrasude s kojima se svakodnevno susrećem otkad sam ispisala djecu iz škole

Jeste li jedna od onih osoba koja ne može nego suditi o životima drugih? Jeste li ona mama koja misli da je njezin izbor i način jedini ispravan? Uhvatite li sebe ikada kako razmišljate o tuđim odlukama kao o ludosti za koju ne možete naći opravdani razlog? Mislim da, iako ne želimo isto uvijek priznati, velika većina nas je bila ta koja je u nekim trenutcima odmahivala glavom i propitivala tuđe izbore i odluke. Sigurno smo se svi u nekom trenutku osjetili bolji, vrjedniji i superiorniji od drugih. Mame nisu u tome izlika. Priča o osuđivanju drugih za mene je dobila jednu sasvim novu dimenziju kada sam se našla u epicentru istoga. I moram priznati da me je iznenadilo. Jer Danska naizgled nije jednako otvoreno kritična, ljudi se puno manje miješaju…

poslušaj novu epizodu podcasta Iskreno o majčinstvu

Supermame – Iskreno o majčinstvu

@supermame.hr