Otkad sam se oporavila od prvog šoka nakon poroda stalno mi se čini da negdje kasnim. Prati me taj neki osjećaj da moram požuriti, da neću stići, da će mi nešto negdje promaknuti. Taj osjećaj prisutan je već par mjeseci, ali mu do nedavno nisam pridavala previše pažnje. S vremenom mi je ipak postalo neobično da se tako osjećam, obzirom da ne moram nigdje ići i da nisam dužna ništa drugo raditi osim biti doma i brinuti se o bebi.
Mini bor je pravo malo, neodoljivo božićno drvce koje vam dolazi na kućni prag, a kojeg su osmislili Anja i Matija Đurinek. “Volimo reći da je MINI BOR zapravo džepno izdanje božićne jelke, u kojem se može uživati još dugi, dugi niz godina.”
Prosinac. Kraj godine. Zadnji i najblještaviji mjesec u godini. Kao da se godina želi pozdraviti s nama u najljepšem mogućem tonu, poručujući nam: Zaboravite sve što nije bilo dobro, proslavite ono što imate! Prilika za ‘skrolanje’ po svemu što jesmo ispunili u proteklim mjesecima, što nismo, a mogli smo, silno smo željeli, a nismo se usudili, nadali se da će ispasti baš onako kako smo zamislili, i ispalo je ili nas nije pomazilo, ali hoće. Prilika za promišljanje što smo sve mogli bolje, a nismo, ali hoćemo. Jer za analitičara poput mene, prosinac je upravo to. Sagledavanje proteklih 12 mjeseci, zatvaranje jedne knjige i početak nove. Novih želja, nadanja, vjerovanja, snova. I to je prekrasno. Jer što god da nam je stara godina donijela, sve je bilo sa svrhom.
Ne znam za vas, ali prateći naše medije, imam dojam da se za blagdane užasno puno troši. Moram priznati da mi nije jasno zašto prosječna obitelj ulazi u minus ili čak podiže kredit da bi mogla nakupovati masu hrane i poklona? Ili nam mediji samo serviraju takve priče?
Znate onaj osjećaj kad vam oči zasuze od ljepote koju promatrate? Događa mi se to gotovo svaki put kad na misi gledam jednu obitelj kako ide na pričest. Pritom ne mislim samo na vanjsku ljepotu, koja zaista krasi sve njene članove, već na zajedništvo, toplinu i emociju koja zrači iz njih. Primijetila sam da nisam jedina kojoj „ispadnu oči“ kad ih ugleda: teško se ne okrenuti za prekrasnom osmeročlanom obitelji! Da, da, roditelji i čak šestero djece! Iako se samo najstarija curica pričešćuje, ostala dječica idu u koloni za pričest ruku pod ruku ili u naručju roditelja. Kažem vam, prizor „stani pa gledaj“!
Modni dvojac I-Gle predstavio je svoju prvu kolekciju odjeće za djecu ekskluzivno dostupnu u multibrand dućanu za djecu Ne.Ne.Ne. Ovaj renomirani modni dvojac tako postaje prvi hrvatski modni brand u asortimanu dječjeg dućana u kojem ružičasta nije nužno za djevojčice, a plava za dječake.
Ovo nije još jedna priča o ljubavi, ovo je naša priča. Ovo je priča u kojem nema happy end-a, jer završetka nema, ono još uvijek traje. Ovo nije priča o tome kako ljubav pobjeđuje sve, već o tome kako naučiti balansirati između ljubavi, posla, obaveza, roditeljstva, kućanskih poslova i ostalih takozvanih nebitnih sitnica koje nam upotpunjuju svakodnevicu i čine život slađim. Recimo to tako: ono što te izbaci iz takta stoput dnevno. Znaš ono poput odbačenih čarapa nasred spavaće sobe, prljave šalice na stolu, mrvice po podu i kauču iako si tek usisala sve, i sl. Mislim da su sve to male kušnje ili kako ostati stabilan u tom trenutku iako bi sve to lijepo bacila u smeće ili kroz prozor.
Pomalo nas sve već dobro trese božićna groznica. Mene prvu, priznajem. Suzdržavam se da još ne izvadim sve božićne dekoracije i pustim na najjače “All I Want For Christmas”. Ali hoću, ovaj vikend. Zaista se jako veselim ovom najljepšem periodu godine i iako sam sa svojom obitelji uvijek kitila jelku na Badnjak više se ne držim te tradicije. I nedavna istraživanja pokazala su da su ljudi koji ranije počinju sa dekoriranjem doma navodno sretniji.
Paradižot ili paradižet. A u kontinentalnim krajevima šnenokle. Ovaj poznati desert sam radila po receptu od Dikice, popularno zvana ženska koja stoji iza svetog grala mediteranskog kulinarstva, kuharice zvana Dalmatinska kuhinja, Dika Marjanović-Radica. Ovo kako sam se ja izrazila “popularno zvana ženska” se njoj nikako ne bi svidjelo, jer ona dolazi iz vremena kada se fine gospođe, kakva je zacijelo ona bila, nikako nije smjelo tako oslovljavati. Prvi dio njezine kuharice je posvećen pravilima za stolom, jer ona dolazi iz generacije gdje odgoj počinje za stolom. Odrasla, zrelija i mudrija ja, koja je sada u ulozi mame, svakako cijeni te principe i smatra da uz današnji otvoreniji i pristupačniji odgoj uvijek vrijede i neka vječna načela. Ona načela koja podsvjesno znam, jer su mi zauvijek urezana, danas svakodnevno balansiram. paradižot…
Obožavam pisati i obožavam čitati tuđa razmišljanja. Isto tako, obožavam i kvalitetne konstruktivne rasprave i ljude koji vole upozoravati na neke nepravilnosti u društvu i koji vole ukazivati na drugačija rješenja. I to nastojim činiti i sama na svoj način. No, ono što me u tome svemu počelo izuzetno smetati jesu konstantne kritike na račun današnjeg roditeljstva jer mislim da u tome više jednostavno nema mjere. Majčinstvo (roditeljstvo općenito) nikad nije bilo lako, ali imam osjećaj da je danas teže nego ikad. Nekad su tvom roditeljskom stilu prigovarale samo mama i svekrva, djed i punac, i eventualno neka tetka u dućanu koju slučajno sretneš dok ti dijete divlja, a danas to čine svi. I bliži i dalji i oni koji te poznaju i oni koji te ne poznaju. I jasno…