Kada bi Velvet bio godišnje doba, bio bi definitivno jesen..mističan, atmosferičan, pomalo mračan, baš savršen za bijeg jer imate osjećaj kao da se u njemu možete sakriti od svega i uroniti u gotovo magični svijet. Taj kafić, s meni najljepšim interijerom u Zagrebu, zahvaljujući beskrajnoj mašti i rukama jedinstvenog Saše Šekoranje smjestio se u Dežmanovoj ulici, i tako nehajno nakon šetnje s Tuškanca ili Dubravkinog puta zove da navratite u njega na predah.
Sam Velvet se sastoji od dva prostora. Onog bijelog, prozračnog i prožetog mirisima kave i svježih kolača i kao takav je gotovo savršen za prijepodnevna druženja sa frendicama uz slatke zalogaje. Onaj tamniji, crni i večernji u kojem sam i ja bila već bezbroj puta mi je osobno draži. Mističan i bajkovit sa zvjezdanim nebom, kao da vas je odveo u neku bajku iz vašeg djetinjstva. Oba prostora „pričaju priču“ sezonskim jezikom u odabiru hrane i dekoracijama i neprekidno se obzirom na godišnja doba mijenjaju. Tu definitivno imate priliku birati po vlastitom raspoloženju prostor za vas. Isto tako, u tople proljetne i ljetne dane možete se preseliti i u hlad terase.
Velvet je savršeno mjesto za male ćakule sa prijateljicama, kao i za vlastite trenutke bijega od vreve grada i užurbanog načina života gdje u miru možete pročitati novine, popiti čaj, kavu, svježi sok, prigristi slane i slatke zalogaje dok uživate u svojim minutama. Ovaj put sam ga posjetila sa prijateljicom i klincima koji su uživali u prefinim (i zdravim) kolačima od zobenih pahuljica i malina, kao i macha kolačom sa šljivama koje su pojeli do zadnje mrvice i dali nama mira za našu popodnevnu dozu kofeina.
Velvet je uvijek savršen recept za dobar dan!
IVA
Djevojka sa juga. Sa burom i soli u kosi i srcem podno Sljemena. Zaljubljena žena. U kćer. U more. Knjige. U život. U njega. U svašta nešto i ništa posebno. Ponekad sunčana. Ponekad oblačna. Mislima u oblacima, nogama čvrsto na zemlji. Volim miris prve jutarnje kave, zvuk tišine i šuštanja stranica knjige u kišno nedjeljno poslijepodne. Volim fotografiju. Fotografiram srcem, a ne glavom. Sve. Dijete. Osmijeh. Prolaznike. Ulice grada. Uvijek nastojim pronaći ljepotu u običnom.
