O darovitoj Tei i njezinoj fotografiji smo već pisale. Ovog puta, i same smo doživjele kako “newborn” fotografiranje izgleda, te koliko truda, vremena i strpljenja iziskuje.
Kada sam bila trudna s L, nisam imala pojma što sve svijet beba i majčinstva nudi. Imala sam dobar fotić, naslikavala ga i bila time potpuno oduševljena. Kada smo ga krstili, upoznala sam Teu. Nenametljivu damu koja ima dar za uhvatiti onaj trenutak koji će u nama izazvati lavinu emocija kada te fotografije budemo gledali.
S drugim dečkolinom sam odlučila kako želim ovakve fotografije. Moram priznati, uplašilo me kada mi je Tea rekla da se takvo fotografiranje mora odraditi kroz prvih 10 dana života bebe. Kako misliš? Pa, on je tako malen, ne znam bi li ga trebala izlagati riziku da se razboli… Lomila sam se, ali na kraju je prevagnula odluka da ćemo se ipak fotografirati. Obzirom na činjenicu da sam rodila carski, da mi je L taj dan bio sumnjiv (čitaj: popodne je dobio temperaturu), fotografiranje smo odradile kod nas doma. Inaće, Tea ima studio u kojem odrađuje fotografiranja, jer zaista kada sam vidjela koliko stvari i “gadgeta” je donijela, shvaćam koji je to posao i zašto se to dodatno naplaćuje.
Nego, vratimo se mi na samo fotografiranje. Naivno sam mislila kako će to trajati maksimalno 2-3 sata. Međutim, obzirom da Tea pomno prati potrebe bebe, pauze su češće, osluškivale smo obje kada je Š bio za hranjenje, upala bi koja pokakana pelena, a tu je bio i moj dvogodišnjak kojeg je trebalo “nagovoriti” da zagrli novog bracu (koji mu je još uvijek potpuno apstraktan), a pritom biti spreman na eventualne izljeve bijesa. Zadovoljne smo, fotografije su ispale više nego divno. Moja dva dječaka.
Nakon odrađenog obiteljskog fotografiranja, započela je avantura zvana “newborn photography”. Promatrala sam Teu kako mirno i sabrano, puno pouzdanja umotava moje 7 dana staro dijete u “kukuljice”, kako ga osluškuje i umiruje. Vjerujte mi, toliko koncentracije, mira i topline je zračilo iz našeg stana. Sve znamo koliko smo osjetljive na naše najmanje i koliko nismo sklone dozvoliti na početku ikome da dira, nosi, a kamoli umotava i odmotava naše predivno malo čedo staro par dana. Osobno sam bila potpuno mirna. Zapravo sam te trenutke mogla provesti sa svojim starijim ljubomorkom (i pritom ne mislim na muža haha).
Fotografiranje je trajalo kakvih 6 sati. Moj maleni je pritom imao kratke pauze od spavanja, samo da se pomazimo i popapamo, a nakon toga bi uz zvuk fena, grijalicu i fetus položaj u kojem je bio, samo nastavio spavati. Sad razmislite što znači 6 sati fotografiranja, pomnog slaganja “scene”, namještanja bebe, suradnje između fotografa – bebe i mame koje je potrebno da se dobiju fotografije kao iz časopisa. Zapravo, htjela sam najviše fotografije svoje male obitelji, uspomenu na ove početke. A uz to i svojeg drugog sina u tim nestvarnim pozama, nestvarno lijepog, nestvarno nježnog. I to sam dobila.
Kada pričamo o fotografiranju beba, nemojte misliti da vam to može pružiti svaki fotograf. Potrebno je puno tečajeva i dodatnih obrazovanja da bi sa sigurnosti mogli prepustiti svoju bebu u ruke profesionalcu. Meni je to bilo najvažnije. Tea je svoje obrazovanje stekla kod Jade Gao, svjetski poznate fotografkinje koja se specijalizirala upravo u ovom području – fotografiranja novorođenčadi.
Na našoj facebook stranici i stranici Little People By Tea Jo u tijeku je darivanje trudničkog photosessiona i newborn fotografiranja.
