dječji biseri

biseri naši svakidašnji iliti kako nam djeca otkrivaju svoje iskrene misli

dječji biseri
unsplash.com

Još dan danas moja mama usred obiteljskog ručka zna ispričati neku anegdotu vezanu uz bisere moje braće i mene. Ima tu svega, od zaista neugodnih situacija kad smo izlanuli i kako se kaže, ostali živi do zaista smiješnih.

Djeca su oduvijek bila i ostala čudo upakirano u iskrenost, neiskvarenost i čistinu duše. I mislim da to što izađe iz dječjih ustiju ne može niti najbolji scenarist filma zamisliti. Jako mi se sviđa ta neka lakoća njihove interpretacije i poimanja društva, stvari, međuljudskih odnosa. Znaju iznenaditi na način da i ti sam pogledaš na neke stvari drugačije ili ih sagledaš iz sasvim nove perspektive. Na moju sreću, moji roditelji nisu zapisali sve moje bisere nego su ostali zapisani u njihovim sjećanjima, kao i sjećanjima moje braće. Pa bar ne postoje materijalni dokazi.

Kada je moj suprug nedavno opisao jednu anegdotu naših klinaca, javili su se i drugi da opišu šaljiva (i neka pomalo neugodna) iskustva sa svojim klincima pa eto, opisat ću i ja neka.

Prije nekog vremena, objašnjavala sam sinu jedno povijesno razdoblje gdje sam mu rekla da je to bilo prije više od 200 godina, na što me on prekinuo i rekao: “Znam, znaaaam ja. To je bilo onda kad si ti bila mala!?”

Drugom prilikom mi je sin donio crtež sa sata engleskog, to je bilo u doba Thanksgivinga pa su o tome učili na satu. Na crtežu je velikim slovima bilo napisano: I’m thankful for i ispod je nacrtao mene i muža. Ja sam onak, sa suzom u oku i ful ganuta stavljala crtež na frižider i kažem mu: “Aaaa, kak lijepo, to si ti mene i tatu nacrtao?” A on: “Da!” I onda ekstra dodatak: “To mi je teacherica rekla da nacrtam”.

Kćer mi je neki dan rekla da se ljuti na brata i mene. Moj muž ju je pitao: “Ljutiš se i na mene?” Kaže ona: “Ne, na tebe se nikad ne ljutim”. OK, sad znam gdje mi je mjesto.

I evo zadnji, pita moj sin mog muža: “Tata, ti budeš još dugo živio?” Kaže on sa smiješkom: “Pa nadam se da da.” Uzvrati mu sin sa: “Budeš, ti si mlad”. I onda se okrene meni i kaže mi: “Ti budeš mi jako falila”. (op.a. ja sam naime starija).

Evo, očito sam spremna za polazak uskoro.

I tako vas ja, 200+ godišnjakinja koja ljuti djecu i već je sa jednom nogom u grobu, pitam: Koje su bisere imala vaša djeca? Jeste ih zapisali ili ih pamtite?

knjige koje naša djeca obožavaju – SUPERMAME

Barbara Novak Krainc
Barbara je mama troje prekrasnih zvrkova koja piše lifestyle blog Veetrina i koja ima potrebu sa svijetom podijeliti svoj kutak svemira. Velika podrška u svemu joj je suprug koji vjerno isprobava njezine nove recepte i divi se apsolutno svim diy projektima koje napravi (hahahaha, ovo zadnje je jedna velika laž ). Sa svojim zvrkovima istražuje i radi nove stvari i na taj način uči nešto novo i o sebi. Obožava se smijati i trudi se uvijek gledati na vedriju stranu života.